Pitajući se šta je tajna australijskog uspjeha, Economist, među ostalim, skreće pažnju na uspješnu australijsku imigracionu politiku.
– Podrška masovnom useljeništvu je ogeomna. Djelimično, australijska tolerancija na doseljenike može biti odraz još jedne izvanredne osobine tamošnjeg društva, a to je solventnost njene socijalne države. Javni dug iznosi samo 41 posto BDP-a i jedan od najnižih nivoa u bogatom svijetu – navodi Economist, dodajući u prilog tezi o održivosti australijskog socijalnog sistema i način penzijske štednje.
Australija je, podsjeća Economist, prije 30 godina sicanje mirpenzije ovine vezala gotovo isključivo za ulaganje osiguranika u privatne fondove, a sprovela je i, u sličnome smjeru, reforme zdravstvenog osiguranja.
Razmatrajući dalje prednosti australskog državnog i ekonomskog modela, Economist izdvaja model stranačkog sistema koji, ističe nedjeljnik, izrazito naginje centrizmu.
– Birači u toj zemlji obvezni su da glasaju na izborima što političke stranke stavlja u poziciju da se bore za kolebljive glasače, a ne da izlaze u susret predrasudama što većeg broja birača. Uz to, glasanje je preferencijalno što doprinosi moderiranju izbora od strane građana – napominje isti izvor.
U osvrtu na australijske makroekonomske pokazatelje, Economist ističe kako je u proteklih 30 godina ta ekonomija kumulativno rasla tri puta više nego njemačka, te da je australijski nacionalni dohodak u istome razdoblju prosječno rastao četiri puta više nego američki.
– Rastući prihod, nizak javni dug, pristupačna država blagostanja, popularna podrška masovnom useljeništvu i široki konsenzus o politikama koje podržavaju te stvari. To je daleki san u većini bogatih zemalja – zaključuje niz hvalospjeva na račun Australije ugledni Economist.
Kao sretne okolnosti australijske stabilnosti tjednik, među ostalim, izdvaja bogata nalazišta ruda i prirodnog gasa što u sinergiji s blizinom snažnog kineskog tržišta čini dobitnu kombinaciju. U odnosu na druge bogate ekonomije poput SAD-a ili Japana, dodaju, Australija ipak ima samo 25 miliona stanovnika.
I tako uspješna država, napominje Economist, propustila je da sprovede dvije reforme. Prva se, navodi Economist, odnosi na prava Aboridžina, čiji je socijalni status daleko ispod onoga koji uživaju ostali državljani. Drugi izostali reformski zahvat odnosi se na smanjenje emisije štetnih gasova zbog čega su, među ostalim, suše na tom kontinentu sve teže i učestalije s pripadajućim ogromnim štetama za prirodnu sredinu.
Razmatrajući moguće buduće trendove u australijskoj politici, Economist primjećuje kako podrpka birača dvjema najvećim strankama, Liberalnoj i Laburističkoj, pada te da se u dijelu vladajuće Liberalne stranke javljaju zahtjevi za promjenom imigracione politike. Ironija je, zaključuje nedjeljnik, da australinski birači kažnjavaju najveće stranke za uspješnu politiku.
