Hoće li italijanski populisti okrenuti Evropu naglavačke

Dodajte komentar

Oni pokušavaju da nas zaustave već poznatim ucjenama – rast dugova, pad akcija na berzi i prijetnje Evropi”, napisao je Mateo Salvini, lider italijanske partije “Liga” na svojoj Fejsbuk stranici. “Ali ovog puta” – tvrdi Salvini – “nastupaju promjene”.

Salvini je već formirao novu vladu zajedno sa liderom populističkog “Pokreta pet zvjedica” (M5S) Luiđijem di Majom. Kako proizilazi iz Salvijineve izjave, koalicija M5S i “Lige” može postati primjer novog pokreta evroskeptika sposobnog da se osveti finansijskim tržištima, Evropskoj uniji i njemačkim budžetskim jastrebovima.

Osim toga, Salvini je već najavio “drugu rundu” u opsežnoj borbi između italijanskog populizma i evropskog establišmenta. Prva runda je završena u novembru 2011, kada su njemačka kancelarka A. Merkel i tadašnji predsjednik Francuske N. Sarkozi iskoristili strahove vezane za finansijsko tržište da bi natjerali italijanskog premijera Silvija Berluskonija da da ostavku. Ali od tada populistički evroskepticizam samo raste i to posebno u Italiji, koja se je bila na prvoj liniji krize migranata i izbjeglica.

Nova politička drama u Italiji odvija se na širokoj osnovi političkih promjena u čitavoj Evropi. U maju su tržišta bila uplašena nakon objavljivanja nacrta zajedničkog dokumenta M5S i “Lige” u kojem se iznosi pretpostavka da Evropa treba da se vrati u period potpisivanja Mastrihtskog ugovora iz 1992. i uvođenja eura. Ali, prema takvim se saopštenjima treba odnositi s određenom dozom skepticizma. Ni M5S ni “Liga” nijesu zauzeli jasnu poziciju koliko daleko žele da idu sa idejom borbe protiv eura. Obje partije odreagovale su na otkrivanje detalja dokumenta uvjeravanjima da rasprava o euru ne ulazi u dnevni red pregovora. A zatim je – krajem maja – predsjednik Serđo Matarela izazvao buru negodovanja blokiravši imenovanje novog ministra ekonomije i finansija Italije, ekonomiste-evroskeptika, Paola Savone. To znači da zajednička valuta ipak može biti centralno pitanje u budućnosti.

Italijanska vlada, koja je spoj dvije veoma različite forme populizma, postaće ozbiljna prijetnja evropskom projektu zato što je sposobna da preraste u jezgro nove federacije populista i evroskeptika, koji su do sada djelovali odvojeno. Evroskeptici više neće biti izdijeljeni u razne grupe – desničara, koji istupaju protiv imigracije, i ljevičara, koji su protiv politike smanjenja javne potrošnje.

Da, razumije se, M5S i “Liga” su veoma čudni partneri. Upravo im zato u početku, kada su dobili većinu glasova na izborima 4. marta, formiranje vlade i nije išlo od ruke. Ali ako oni budu umjeli da upravljaju zemljom, onda njihov politički program u potpunosti može postati obrazac za populiste u čitavoj EU.

Pogledajte, na primjer, međunarodnu agendu “Lige”, koja se zalaže za krstaški pohod protiv imigracije i povratak tradicionalnim vrijednostima. To su one iste ideje koje inspirišu sve autoritarnijeg mađarskog premijera Viktora Orbana; a on već ima tijesne veze sa Salvinijem.

M5S, sa svoje strane, nije baš bez simpatija za antiimigrantsku agendu “Lige” i dopunjava je pozivajući mediteranske zemlje EU da stanu pod zastavu borbe s politikom smanjenja javne potrošnje koje nameće sjever Evrope. Francuska i Španija se, vjerovatno, neće pridružiti tom projektu, ali bi mogle Grčka i druge zemlje. A oni zajedno mogu isprovocirati ozbiljan neuspjeh u politici EU.

Osim toga, sve se dešava na fonu predstojećih, iduće godine, izbora za Evropski parlament, koje će, najvjerovatnije, okarakterisati uspon populističkih partija na čitavom kontinentu. Evropski populisti žarko žele da formiraju parlament koji će mrzjeti sam sebe i u kojem će većina poslanika istupati protiv samog postojanja institucije u koju su izabrani. Ako se to zaista dogodi, posljedice za sastav Evropske komisije i drugih organa upravljanja EU, tradicionalno izolovanih od političke borbe na nacionalnom nivou, biće veoma duboke.

Sve u svemu, na djelu je mobilizacija ne samo populističkih, već i tradicionalnih političkih snaga, naročito nakon ubjedljive pobjede E. Makrona na predsjedničkim izborima u Francuskoj prošle godine.

Makron je predložio novi način razmišljanja o evropskom projektu. Kao i populisti, on sam predstavlja promjene, a ne status quo. Makronova genijalnost je u tome što on ne prihvata tradicionalnu podjelu na ljevicu i desnicu, kao ni na pristalice integracije unutar EU i nacionalnog suvereniteta. Njegove riječi mogu privući Evropljane koji se osjećaju ostavljenim u pozadini.

Makron i Merkel su obećali da će predstaviti projekat reformi na nivou EU tokom ovog mjeseca. Jedna od najinteresantnijih ideja je “fleksibilna Evropa”, koja će omogućiti dobrovoljnoj koaliciji zemalja EU da ide naprijed u produbljivanju integracija, ostavljajući pritom otvorena vrata za druge zemlje koje požele kasnije da im se pridruže. Ako Italija nastavi putem populizma, ona će sebe isključiti iz te centralne grupe zemalja.

Samim tim, glavno pitanje aktuelnog perioda evropske istorije jeste sljedeće: mogu li tradicionalni reformatori pobijediti populiste. Francusko-njemački tandem – stari i novi istovremeno – nastoji da ponovo nađe evropski centar i samim tim odgurne evroskeptike na marginu. A Salvini i Di Majo žele da od te margine naprave novi centar i tako izoluju tradicionalne vodeće države EU.

Treba li govoriti da će ta igra potrajati. Evropski centar dobio je prvu rundu faktički zamijenivši Berluskonija M. Montijem, koji je bio veoma popularan u evropskim prijestonicama. Ali uspon populizma koji je uslijedio u Italiji znači da je ta pobjeda, po svemu sudeći, bila Pirova.

Prema podacima novog izvještaja Evropskog savjeta za međunarodne odnose, od 2007. do 2017. javna podrška EU u Italiji opala je više nego u bilo kojoj drugoj zemlji Unije. Treba li se čuditi to je Italija brzo prošla put od zemlje sa jednom od najproevropskijih vlada u EU do zemlje koja potencijalno može postati nova avangarda evropskog populizma.

Ali, nijesu sve nade izgubljene za one koji još vjeruju u evropski projekat. U uspjesima evrosketpika postoji i svijetla tačka: pristalice ujedinjene Evrope sada su se prenule iz osjećaja samozadovoljstva. Sada oba pokreta moraju da prođu test preživljavanja i taj će test početi u Italiji.

MARK LEONARD
OBRISI NOVOG

Autor je predsjedavajući Evropskog savjeta za međunarodne odnose

Copyright: Project Syndicate, 2018.

Izvor: Vijesti online

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *