O vremenu u kome živimo, svi bismo iz svoje perspektive štošta mogli reći. Neki će negodovati zbog sve stresnijeg načina života, dok će drugi, na primjer, smatrati da su digitalizacija i „internetizacija“ izmijenile međuljudsku komunikaciju do neprepoznatljivosti. Kako god bilo, pozitivne strane ovog fenomena najprije će osjetiti svi koji gaje ambicije da se otisnu u samostalno poslovanje.
Danas imamo toliko različitih mogućnosti da se okušamo u djelatnostima koje nas privlače, ali i alata koji nam pružaju priliku da naučimo nešto novo – i to bez obzira na naše profesionalno usmjerenje ili prethodno stečena znanja. Sve to možemo zahvaljujući, između ostalog, i razvoju globalne mreže, kao i do krajnjih granica pojednostavljenoj interakciji sa ostatkom svijeta.
Samim tim, otvaraju nam se različite mogućnosti i da primijenimo stečena znanja, pronađemo zadovoljstvo u radu i, naposljetku, ostavimo traga u profesiji koju smo odabrali.
Međutim, to što su nam putevi ka uspjehu otvoreni u mnogo većoj mjeri, ne znači da će nas naša postignuća po pravilu učiniti ostvarenim i srećnim. Svima su već poznati slučajevi „sirotih“, nesrećnih bogataša ili „sagorelih“ vlasnika i direktora mega-uspješnih kompanija. Razumije se, svako će svoj uspjeh vrednovati i na osnovu sopstvenih, njemu važnih kriterijuma, ali i tu postoje izvjesne konstante za koje se može reći da bez izuzetka važe za sve.
Na primjer, možda ste baš vi direktor mega-uspješne kompanije, ali se ne sjećate kada ste sebi priuštili slobodan vikend. Vaš komšija pak, možda ima ogromnu i srećnu porodicu, ali jedva uspijeva da je prehrani zbog svojih malih primanja. Iz tog ugla posmatrano, i lični kriterijumi uspjeha i samoostvarenja dobijaju potpuno drugačiji smisao. Budući da su neki od njih vrlo opipljivi i konkretni, možemo ih za početak izdvojiti ukupno četiri, a to su:
- Novac
- Stepen ličnog angažovanja u profesiji koju smo odabrali
- Odnosi koje njegujemo sa drugima
- Naše zdravlje, odnosno cjelokupna psihofizička dobrobit
Za početak, neka vas ne iznenadi to što je upravo novac na prvom mjestu, jer u ovom kontekstu on je nešto poput „dobrog sluge i lošeg gospodara“. Ukoliko želite da, recimo, osnujete kompaniju isključivo radi zgrtnja basnoslovne sume, teško možete očekivati da će iz toga proizići istinsko zadovoljstvo. S druge strane, ako želite potvrdu o tome da novac (ipak) donosi sreću, sjetite se i onog komšije koji se možda „ubija“ od posla, ali i dalje jedva podmiruje svoju ogromnu, srećnu porodicu.
Prema tome, novac u određenim uslovima zaista može kupiti sreću – ili makar onaj bazični osjećaj sigurnosti neophodan za iole pristojan život. U tom smislu, količina zarađenog novca svakako je važan faktor koji utiče na doživljaj uspjeha i zadovoljstva.
Naravno, ima i ljudi koji neće biti zadovoljni dok ne prepune svoj bankovni račun, što je opet pitanje ličnih ambicija i težnji. A tu su i pojedinci kojima nikakva suma ne može zamijeniti satisfakciju koju nalaze u svom poslu.
Naprotiv, oni su najsrećniji kada im se pruži prilika da aktivno učestvuju u onome što rade. Ali, postoje li uopšte unaprijed definisane okolnosti koje određuju hoće li neko ostaviti srce na terenu?
Formulu ove „jednačine“ dao je poznati mađarski psiholog Čiksentmihalji Mihalj, i to proučavajući stanje koje nazivamo flow. Naime, Čiksentmihalji tvrdi da je tajna u tome da nam aktivnosti koje obavljamo donose dovoljno izazova – ali pod uslovom da smo dovoljno kompetentni da te izazove i savladamo.
Dakle, ključ pronalaženja zadovoljstva u radu jeste da nas taj rad neki način „istjera“ iz zone komfora, omogućavajući nam da se dokažemo uspješnim prevazilaženjem izazova. A kada nam se učini da su ti izazovi ipak jači od nas, nema boljeg „lijeka“ od podrške saradnika i kolega.
Sa tim u vezi, zdravi kolegijalni odnosi takođe su među kriterijumima vrednovanja naše profesionalne ostvarenosti. Ukoliko ste ikada imali prilike sarađivati sa teškim ljudima, ili svakodnevno provoditi vrijeme u „toksičnom“ kolektivu, onda sigurno znate koliko to može umanjiti vašu motivaciju i angažovanje. Nasuprot tome, zdravo radno okruženje, osim pozitivnog učinka na produktivnost, podstaći će vas da pružite svoj maksimum i time otvorite vrata i nekim značajnijim postignućima.
Ovo pravilo važi bez obzira na to da li radite u kancelariji, ili ste sam svoj gazda, ili zadovoljstvo u poslu nalazite, recimo, kroz freelancing. U svakom slučaju, korektni međuljudski odnosi još jedan su dio slagalice u priči o uspjehu i samoostvarenju. Iako je svaki od tih dijelova podjednako važan, postoji i jedan koji vrlo često zanemarujemo.
Razmislimo o sljedećem: da li bi nam ma koja vrsta poslovnog angažovanja donosila zadovoljstvo i nakon što ogromna količina stresa ili nebrojeni prekovremeni sati ostave posljedice na naše fizičko i mentalno zdravlje?
S te strane, briga o sopstvenoj dobrobiti često nam je na posljednjem mjestu, i lako ćemo je zanemariti upravo zarad neke unaprijed definisane ili izmaštane ideje o uspjehu. A posljedice ćemo osjetiti poput domino efekta – stres, iscrpljenost i umor (bio on fizički ili mentalni) uticaće na naš optimalni radni učinak, a on će naposletku presuditi i osjećaju sveukupnog (ne)zadovoljstva. Na kraju krajeva, ne treba zaboraviti da je zdravlje jedan od „resursa“ koji jednog dana možda nećemo moći nadoknaditi.
Zaključak koji se nameće je jednostavan: lični doživljaj samoostvarenja zavisi od toga da li smo pronašli i sastavili sva 4 dijela ove slagalice. Ukoliko nam samo jedan njen dio nedostaje, to je sasvim dovoljno da naruši ravnotežu koju, naposletku, svi na svoj način težimo da ostvarimo. Naš zadatak u svemu tome jeste da načinimo izbore kojima ćemo tu ravnotežu postići, i to na način koji nam ostavlja prostora da i dalje razvijamo svoje lične i profesionalne težnje.
Piše: Marta Levai, MojaFirma
