Evo zašto BDP još nije mrtav kao mjerilo blagostanja

Godinama unazad, ekonomisti rade na razvijanju načina mjerenja opšteg blagostanja i njegovog upoređivanja među zemljama. Glavna metrika bila su razlike u prihodima ili bruto domaćem proizvodu po glavi stanovnika. Ekonomisti već dugo znaju da je BDP neuspješna mjera blagostanja, računajući samo vrijednost robe i usluga koje se kupuju i prodaju na tržištima. Izazov je da se uzmu u obzir netržišni faktori kao što su: vrijednost slobodnog vremena, zdravlja i kućne proizvodnje, kao što su čišćenje, kuvanje i briga o djeci, ali i negativni nusprodukti ekonomskih aktivnosti – zagađenje i nejednakost.

Čarls Džons i Piter Klenov predložili su novi indeks prije dvije godine (American Economic Review, 2016) koji kombinuje podatke o potrošnji sa tri netržišna faktora – slobodno vrijeme, nejednakost i smrtnost – što predstavlja ekonomski konzistentan način za izračunavanje očekivanih ekonomskih koristi širom zemlje. U nedavnom radnom članku pod nazivom – Blagostanje nasuprot konvergencije prihoda i ekoloških eksternalija, autori su ažurirali  i produžili ovaj rad, pokušavajući uključiti mjere uticaja na životnu sredinu i održivost. U ovom blogu predstavljeni su rezultati ažuriranja novog indeksa.

Nalazi jasno ukazuju na to da prihod po glavi stanovnika ili BDP zauzima glavnu komponentu blagostanja. A zdravlje – ključna komponenta blagostanja – je od velikog značaja za podizanje blagostanja i prihoda.

Indeks blagostanja

Ono što proizlazi iz rada Džonsa i Klenova jeste indeks potrošnje koji mjeri blagostanje, koji proizilazi iz potrošnje, a zatim dodaje vrijednost slobodnog vremena (ili kućne proizvodnje) i oduzima troškove vezane za nejednakost. Ovaj proračun se vrši za svaku zemlju tokom jedne godine, a zatim se pomnoži sa očekivanim trajanjem života u svakoj zemlji. To daje mjeru prosječne očekivane dobrobiti života (blagostanja) zasnovane na potrošnji, slobodi, nejednakosti i očekivanom životnom vijeku.

Postoji bliska veza između obračuna blagostanja po glavi stanovnika za 151 zemlju u 2014. godini i prihoda po glavi stanovnika ili BDP-a. Gore navedeni grafikon pokazuje da se većina zemalja prilično dobro podudara duž linije od 45 stepeni (gdje su relativna dobrobit i dohodak po glavi stanovnika isti) što ukazuje na korelaciju, ali postoje i značajne razlike, takođe. Siromašnije zemlje sa lijeve strane su uglavnom ispod linije, pokazujući da je blagostanje niže od prihoda. Bogate zemlje u gornjem desnom uglu su iznad linije, što odražava blagostanje, koje je veće od prihoda.

Zemlje grupisane prema kvintilu prihoda daju nešto jasniji uvid u to zašto je ovo slučaj (vidi grafikon gore). Mi možemo predstaviti indeks blagostanja za svaki kvintil izračunat iz komponenti očekivanog trajanja života, potrošnje, slobodnog vremena i nejednakosti, sa nivoima SAD-a kao referentnom tačkom. Kao grupa, top pet zemalja zasnovanih na prihodima imaju kombinovani indeks blagostanja skoro 7 posto ispod američkog repera. Indeks poslednjih pet, je oko 95 procenata niži od onog u SAD-u.

Kao glavna komponenta indeksa, potrošnja, objašnjava većinu razlika u blagostanju između zemalja na različitim nivoima prihodovanja. Bogatije zemlje, rangirane u prve dvije petine, imaju koristi od većeg očekivanog životnog vijeka i niže nejednakosti. Siromašnije zemlje, u preostale tri petine, imaju manji životni vijek i veću nejednakost, doprinoseći smanjenju blagostanja.

Kako se blagostanje promijenilo tokom vremena? Blagostanje je poraslo brže od prihoda tokom nedavne globalne finansijske krize. Ovo je posebno važno za zemlje koje su najteže pogođene u zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi. Jedini izuzetak je Azija, koja je imala impresivno visok nivo rasta prihoda i blagostanja.

Šta možemo naučiti iz izračunavanja ovog indeksa?

Prvo, nemojte poptuno eliminisati BDP. Nesavršen kao što jeste, dohodak po glavi stanovnika ili BDP zauzima glavnu komponentu blagostanja. Politike koje poboljšavaju efikasnost proizvodnje i doprinose prihodima i dalje će biti važne u promovisanju blagostanja. To uključuje osnovne postulate i politike MMF-a: promovisanje makroekonomske i finansijske stabilnosti i strukturne reforme za poboljšanje efikasnosti tržišta.

Drugo, poboljšanja u zdravlju su vitalna. Loše zdravlje vodi ka smanjenom životnom vijeku i nameće značajne troškove socijalne pomoći siromašnim zemljama. Politike koje unapređuju zdravlje predstavljaju snažne alatke za podizanje blagostanja: poboljšanje pristupa zdravstvenoj zaštiti, ishrani i čistoj vodi; poboljšanje kvaliteta njege; i oporezivanje nezdravih ponašanja kao što je pušenje.

Loše zdravlje takođe doprinosi poremećajima u zapošljavanju, smanjuje produktivnost i smanjuje ekonomski rast. Dakle, poboljšanja u zdravlju ne samo da će povećati socijalnu pomoć već će vjerovatno i rezultirati većim prihodima i budućim poboljšanjima blagostanja u ovom virtuoznom ciklusu.

Autori: Alex Mourmouras i Geoffrey J. Bannister

 

Check Also

Investicija decenije: Bitkoin ili najveće svjetske kompanije

Investitori su u igri kako bi zaradili novac. Oni ganjaju dionice širom svijeta, tražeći načine …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *