Čime god se bavili u svijetu kriptovaluta (rudarenje, trgovanje, investiranje…) negdje morate da ih čuvate. U isto vrijeme, važno je da to gdje se čuvaju bude bezbjedno.
Prošle godine interesovanje za kriptovalute u cijelom svijetu je poraslo do nivoa koje ni najveći optimisti nisu očekivali. To sa sobom donosi i razne opasnoti, a tu se prije svega misli na milione novih korisnika koji su se upustili u nešto što ne razumiju dovoljno. Svi oni su u panici da ne “propuste voz”, mada, kada ne znate gdje voz ide, možda i nije loše propustiti ga.
Jedan od glavnih problema je što ljudi ne znaju kako da bezbjedno čuvaju kriptovalute. Ili ne shvataju koliko ih je lako izgubiti ili krenu sa nekim manjim iznosima pa ne smatraju da je neophodno biti pretjerano oprezan. Međutim, ti mali iznosi lako postanu veći, a ostanu stare navike da se čuvanju kriptovaluta pristupa olako.
Kao i običan novac i kriptovalute se čuvaju u novčanicima, s tim da su kod kriptovaluta novčanici malo drugačiji. Nije rijedak slučaj da se u jednom novčaniku mogu čuvati razne kriptovalute, što je vrlo praktično za one koji imaju više različitih kriptovaluta.
Postoje dvije osnovne vrste novčanika. Kod prve se privatni ključevi čuvaju ili onlajn ili na uređajima koji su često onlajn, a kod druge oflajn.
Prva vrsta ja uglavnom jednostavnija za korišćenje, ali je druga bezbjednija. Počećemo od novčanika kod kojih se privatni ključevi čuvaju onlajn. Imamo tri tipa takvih novčanika: onlajn novčanike, desktop novčanike i mobilne novčanike.
Onlajn novčanici
Onlajn novčanike kreiramo tako što na nekom od sajtova specijalizovanih za to otvorimo nalog. Tom novčaniku pristupamo tako što se ulogujemo na taj sajt i kad se ulogujemo možemo slati transakcije. Ovo je tip novčanika kod kojeg imamo najmanji nivo kontrole nad našim sredstvima i najlakše ih možemo izgubiti. Osim našom greškom, možemo izgubiti sredstva i zbog bezbjednosnih propusta samog servisa koji koristimo.
Svakako se ne preporučuje čuvanje veće količine sredstava na ovakvom novčaniku. Ovakvi novčanici su zgodni ako postoji više ljudi koji koriste isti novčanik, pa mu onda mogu pristupati sa različitih uređaja.
Desktop novčanici se nalaze na našim računarima, kao što ime nagovještava. Ovdje postoji opcija da se instalira samo novčanik sa privatnim ključevima i adresama, ali i kompletan “full node” koji sadrži cijeli blokčein, to jest cjelokupnu istoriju transakcija. U tom slučaju, novčanik zauzima priličan prostor na hard disku, koji se u slučaju nekih valuta meri stotinama gigabajta.
Desktop novčanici su u principu onoliko bezbjedni koliko je bezbjedan vaš računar. Bekap je naravno obavezan jer uvjek postoji mogućnost gubitka ili krađe računara ili oštećenja hard diska. Uz bekap, novčanik se može bez problema ponovo kreirati na drugom računaru bez ikakvih gubitaka.
Mobilni novčanici su sigurno najpraktičniji i najjednostavniji za korišćenje. Uvjek su uz vas i u nekoliko sekundi možete poslati ili primiti kriptovalute. Zbog toga su idealni za svakodnevno korišćenje. Zaštićeni su pinom za slučaj da neko dođe u posjed vašeg telefona.
Pri instalaciji većine mobilnih novčanika imamo opciju da upišemo 12 (ili 24) riječi i tu opciju svakako treba iskoristiti. To nam omogućuje da naše adrese i privatne ključeve prenesemo na drugi telefon u slučaju nestanka ili promjene telefona.
Oflajn novčanici
Ako želite da vaše kriptovalute budu bezbjedne, čuvajte privatne ključeve oflajn. To možete raditi na dva načina: na papirnim novčanicima i na hardverskim novčanicima.
Papirni novčanici su sjajno rješenje za dugoročno čuvanje ili kao poklon – stavite ih u koverat i poklonite nekome za svadbu ili rođendan. Lično sam ovo uradio nekoliko puta, a pošto većina još nije iskoristila „poklon“, tom poklonu je u međuvremenu prilično porasla vrijednost.
Postoje specijalizovani sajtovi na kojima se mogu generisati papirni novčanici (na pr. bitaddress.org). Bitno je da tokom generisanja adrese vaš računar bude oflajn, kako privatni ključevi ne bi bili kompromitovani ni u jednom trenutku. Prilikom generisanja je moguće ubaciti i dodatnu šifru. Na taj način sprečavate nekoga ko eventualno dođe do vašeg papirnog novčanika da sa njega povuče novac.
Papirni novčanici imaju bitkoin adresu koju koristimo da prebacimo sredstva na taj papirni novčanik, kao i privatni ključ koji koristimo kad želimo da se njega povučemo sredstva. To se najčešće radi pomoću mobilnih novčanika koji obično imaju opciju očitavanja papirnog novčanika i povlačenja novca sa njega.
Papirni novčanici su za jednokratnu upotrebu. Jednom kada sa njima povučete kriptovalutu, oni više nisu 100% bezbjedni i ako želite da vratite sredstva na papirni novčanik, treba da kreirate novi.
Papir se lako može oštetiti, pocijepati, izgubiti… vodite računa kako i gdje čuvate papirne novčanike i gledajte da imate više kopija u svakom trenutku.
Vjerovatno najbolji način za čuvanje kriptovaluta su hardverski novčanici, ali je to i jedini tip novčanika koji košta, jer hardverski novčanik morate kupiti.
Oni su uglavnom kao mali fleš uređaji koji se priključe na računar kada se koriste. Imaju složen sistem za skladištenje i čuvanje parova privatnih ključeva i odgovarajućih adresa. Prilikom prve upotrebe ovakvih novčanika korisnik sa uređaja prepisuje 12 riječi (ili 24) koje kasnije mogu poslužiti da se povrate sredstva u slučaju gubitka uređaja.
Hardverski novčanici se koriste uz neki drugi tip novčanika, najčešće desktop novčanik ili onlajn novčanik, s tim da se u tom slučaju privatni ključevi nalaze samo na hardverskom novčaniku. Desktop ili onlajn novčanik služe samo da kreiraju transakciju. Ta transakcija se zatim šalje hardverskom novčaniku na potpis i hardverski novčanik vraća potpisanu transakciju koju zatim desktop ili onlajn novčanik šalje kroz mrežu.
Privatni ključevi nikada ne napuštaju hardverski novčanik, baš zbog toga se potpisivanje transakcija i obavlja na njemu.
Hardverski novčanici su praktičniji od papirnih jer se mogu koristiti više puta bez kompromitovanja privatnih ključeva. Pošto se hardverski novčanik može i oštetiti i izgubiti, veoma je bitno bezbjedno čuvati 12 reči (ili 24) koje su se pojavile na uređaju prilikom prvog korišćenja. Te reči naravno ne treba čuvati na istom mjestu kao i sam hardverski novčanik.
Za kraj, nije loše ukazati na jednu veoma opasnu praksu, a to je da se kriptovalute čuvaju na berzama. Ljudi obično na berzama nabavljaju kriptovalute, pa im je najjednostavnije da ih posle tamo i drže. Ovo je najmanje bezbjedan način čuvanja kriptovaluta! Berze su stalno pod napadima hakera i puno puta se već dešavalo da ti napadi budu uspješni, što je prouzrokovalo milionske gubitke. Berze služe za kupovinu i prodaju kriptovaluta, a ne za čuvanje. Ako niste trejder, sklonite kriptovalute sa berze!
Startit.rs
