Zahvaljujući aferi “Rajski papiri” otkrivena je šema koja je omogućila Najkiju da tokom posljednje decenije izbegne poreze i ojača poslovno carstvo.
Priča uključuje mnogo sivih zona, nulte poreske stope i prebacivanje novca iz jedne države u drugu. Ukratko – novac kojim kupite par patika u bilo kojoj evropskoj prodavnici – od Londona i Pariza, do Berlina ili Madrida, kreće na put u EU, pa van nje, da bi na kraju završio na Karibima, ili u kompanijama filijalama koje nisu pod jurisdikcijom nijedne države, navodi se na sajtu B92.
Najki je tako poslovao uz pomoć mudrih i spretnih advokata, zamršenih zakona i uz blagoslov vlada. Najki patike proizvode se u zemljama poput Vijetnama i Indonezije. Odatle se transportuju u dizajnirana skladišta u Belgiji. Najkijeva logistika i glavno skladište patika za evropsko tržište je u Laakdalu, belgijskom gradu jugoistočno od Antverpena. Sve patike koje vidite na policama u prodavnici, dolaze iz ovog skladišta.
I kada kupite par patika, na primjer u Londonu, očekujete vjerovatno da novac ode u britansku filijalu kompanije. Međutim, ne. Novac od prodaje odlazi zapravo u Holandiju.
Ova zemlja je važna za Najki jer tamo imaju sjedište dvije kompanije. One plaćaju dio poreza na oko 8 milijardi dolara prihoda od prodaje patika po Evropi, Bliskom istoku i Africi. Međutim, od 2005. do 2014. Najki je uspio da prebaci ogromne svote Iz Holandije na Bermudska ostrva, poresku oazu.
To je uradio preko bermudske filijale Nike International Ltd, na koju su prenijeli prava intelektualnog vlasništva za sve svoje marke patike – što i jeste najveća vrijednost koju Najki posjeduje. Iako filijala nema nijednog radnika, niti čak kancelariju, svake godine Nike International Ltd s Bermudskog ostrva je naplaćivala enormne naknade za intelektualno vlasništvo, odnosno licenciju i prava korišćenja znaka Nike na njihovim proizvodima.
Upravo je to bio ključ kako je Najki legalno prebacivao dobit izvan Evrope u Nike International Ltd. 2014. Najki je morao ponovo da razmisli. Ugovorima u Holandiji isticao je rok, pa su u Najkiju došli na drugu ideju.
Prebacili su intelektualno vlasništvo iz kompanije Nike International Ltd na Bermudima, na novu filijalu Nike Innovate CV koja nema sjedište na tim ostrvima. Zapravo ta kompanija nema sjedište ni u jednoj državi.
To joj omogućuje tzv. model ‘CV’ ili na holandskom ‘Commanditaire Venootschap’ što u prevodu znači ‘limitirano partnerstvo’. U takvom poslovanju postoje dvije kompanije – jedna koja posluje i druga koja finansira poslovanje ali je zapravo pasivna i zato se zove limitirani partner ili ‘spavač’, a dvije kompanije međusobno ugovorom uređuju odnose. Ukratko – Nike Innovate CV izbjegavao je plaćanje poreza u Holandiji, ali ova kompanija zapravo ne pripada ni pod jednu poresku obavezu na svijetu.
I Najki u tom modelu poslovanja nije usamljen, jer ga koriste mnoge multinacionalne američke kompanije. Nike Innovate CV je zlatni rudnik. Na ovaj način Najki je znatno smanjio svoje izdatke i znatno povećao zaradu.
Najkijeva kompanija u ofšoru je akumulirala dobit koja je premašila 12 milijardi dolara. Stopu izdvajanja za poreze smanjili su s 34,9 u 2007. godini, na 13,2 odsto prošle godine.
Ali nakon otkrića Rajskih papira i Najki i ostale multinacionalne kompanije su pod pritiskom.
Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj pokušava da zaustavi ovakav model registracije – odnosno ‘limitiranog partnerstva’ i najavljuje njihovo ukidanje.
