Nikada nije kasno da napravite promjenu, kako u životu tako i u karijeri. Posebno u karijeri.
Dobar primjer je Pol Tasner (Paul Tasner), i njegov inspirativni govor na TED konferenciji. Naime, nakon 40 godina konstantnog rada za druge, osnovao je svoj startap, i to sa 66 godina. Spojio je svoju ideju sa iskustvom i strašću. I nije jedini.
U ovom kratkom, zabavnom i inspirativnom govoru, Tasner ističe kako se stariji ljudi sve više upuštaju u preduzetničke vode, i uspješni su u tome. On je suosnivač i direktor kompanije „PulpWorks, Inc.“, koja dizajnira i proizvodi biorazgradivu ambalažu za robu široke potrošnje.
Prenosimo dio njegovog govora:
„Vratimo se više od sedam godina unazad – Tog petka popodne, nekoliko dana prije Božića 2009. godine. Bio sam direktor proizvodnje široke potrošnje u kompaniji u San Francisku, i pozvan sam na sastanak koji je bio u toku. Taj sastanak je, u stvari, bio moj razgovor pred otkaz koji sam dobio. Tada sam imao 64 godine.
I tako, završilo se više od 40 godina rada za različite kompanije, velike i male. Imao sam dobre kontakte, dobru reputaciju – vjerovao sam da ću biti dobro. Bio sam inženjer u proizvodnji i pakovanju. Imao sam kvalitetno iskustvo. Penzionisanje nije bilo opcija za mene. Nastavio sam da radim kao konsultant, ali bez strasti.
Ideja je počela da se ukorenjuje, a rodila se iz moje brige za okolinu. Želio sam da pokrenem svoj biznis, dizajniranje i proizvodnja biorazgradive ambalaže od odbačenog poljoprivrednog materijala, kao i papira i tekstila. Taj materijal bi zamjenjivao toksične, plastične kese koje zagađuju okolinu.
I tako sam sa 66 godina, sa 40 godina iskustva, postao preduzetnik po prvi put.“
Tasner je govorio i o poteškoćama sa kojima se susretao pri pokretanju startapa. Između ostalog, za finansiranje projekata morao da je da se „takmiči“ sa mnogo mlađim kolegama iz „high-tech“ industrije – „Imao sam cipele koje su bile starije od većine mojih „kolega“ preduzetnika“.
Ali, nakon pet godina, zarada je počela da se udvostručuje na godišnjem nivou, nije više bilo dugova, i imali su nekoliko stalnih, jakih klijenata. Tasnerova kompanija osvojila je više priznanja i nagrada, ali kako kaže, ono što mu najviše znači jeste ta pozitivna promjena, mala promjena, u svjetskoj krizi zagađenja plastičnim kesama.
„I sada radim najznačajniji posao u životu. Ono za čim sam takođe žudio jeste da se povežem sa preduzetnicima koji su pokrenuli svoje biznise u starijem dobu. Nisam imao uzore. Taj programer aplikacija od 20 i nešto nije bio moj uzor.
…
Želeo bih da se više priča o ljudima koji su u starijem dobu postali preduzetnici. Da govorimo o tim ćelavim muškarcima i sijedim ženama koji se „prijavljuju“, dok se njihovi vršnjaci „odjavljuju“. A onda da povežemo sve te ljude, bez obzira u kojoj su poslovnoj oblasti, i da napravimo zajednicu.
…
Od starijih ljudi se očekuje da igraju šah ili da čuvaju unučiće. Nemojte pogrešno da me shvatite. Obožavam svoje unučiće, ali me strašno pokreće da radim nešto značajno na svjetskom tržištu.
Statistike pokazuju da oni koji stariji ulaze u preduzetništvo imaju 70 odsto više uspjeha od mlađih kolega.
…
I za kraj, volio bih da fraza „70 iznad 70“ bude uobičajena baš kao i „30 ispod 30“.*
*„30 ispod 30“ je poznata Forbsova lista – 30 mladih, uspješnih ljudi koji imaju manje od 30 godina.
