Prvih 27 izbjeglica danas je napustilo je malo pacifičko ostrvo Nauru i krenulo za Los Angeles nakon što su Australija i SAD postigli sporazum o prebacivanju izbjeglica s malih ostrva Manaus i Nauru.
Na tim ostrvima nalaze se kampovi u koje su Australijanci smještali one koji su brodom pokušali doći do kontinenta – države, a prema njihovim strogim zakonima nisu smjeli biti smješteni u Australiji. Umjesto da primi ljude, Australija je plaćala Papui Novoj Gvineji i Nauru, u prošle četiri godine oko 10 milijardi dolara, da smjeste potražioce azila u kampovima.
Najbogatije mjesto na svijetu
Iako je ostrvska država Nauru, velika 21 kvadratni kilometar, došla u fokus svjetske javnosti posljednjih godina zbog toga što je postala australijsko sotrvo za smještanje izbjeglica, ostrvo ima vrlo kompleksnu istoriju, a naseljeno je posljednjih 3000 godina. Najbliži “susjedi” stanovnicima tog ostrva udaljeni su 300 kilometara na otoku Kiribatiju.
U mnogim tekstovima ističe se da je Nauru, u 19. vijeku njemačka kolonija, a do sredine 20. australijski protektorat, jednom bio najbogatije mjesto na svijetu. Zbog toga što je “napravljen” dobrim dijelom od fosfata, u slavnim danima 60-ih godina 20. vijeka gotovo potpuno je “ogoljen” zbog vrijednog materijala koji je prevožen širom svijeta. U godinama nakon proglašenja nezavisnosti 1968., Nauru je imao drugi najveći BDP po glavi stanovnika u svijetu, veći je imala samo Saudijska Arabija. No materijala za prodaju i novca je nestalo, a korumpirane vlade ređale su se jedna za drugom i bogatstvo se istopilo. Slijedile su godine nevjerojatne neimaštine.
Nezaposlenost 90 posto
Država je doslovno ostala bez novca, centralna banka je bankrotirala, njihova imovina u inostranstvu je zaplijenjena, a država je postala raj za “perače novca”. Pretpostavlja se da je ruska mafija preko te države oprala milijarde dolara, a državni službenici svedeni su na prodavce pasoša.
Zbog nemilosrdnog rudarenja uništen je krajolik, a na golom kamenju stanovnici se više nisu mogli baviti poljoprivredom ni drugim privrednim granama. Kada je nestalo fosfata, nezaposlenost je skočila na nevjerovatnih 90 posto. Vrlo loše je živjelo 9000 stanovnika. Zabilježen je veliki postotak onih s dijabetesom, oboljenjima srca, a bili su i ekstremno gojazni. Nauru je u 21. vijeku zavistan od međunarodne pomoći kako bi ekonomski opstao. Zbog toga je Australija ovu državu i mogla ucijeniti kako bi primili njihove potražioce azila.
