Zahvaljujući drugačijim prioritetima u štednji, ulaganjima u djecu, mlade i obrazovanje, potenciranju novih tehnologija, izrazitim poreskim olakšicama i okretanju izvozu uz podršku ogromne dijaspore, Irska je napravila „korak od sedam milja“ u ekonomskom oporavku nakon finansijske krize. Ipak, sve više analitičara upozorava da je u ovom poreskom raju na dijelu finansijski inženjering, kojim su privredni i rast izvoza dobrim dijelom ostvareni samo – na papiru.
Isticana kao primjer uspješnih ekonomskih reformi, Irska je prije desetak godina ponijela titulu „Keltskog tigra“, a sada je nazivaju „Keltskim feniksom“, jer je uspjela da se izdigne iz pepela finansijske krize koja je od 2008. godine žestoko uzdrmala ekonomiju ove zemlje. Doduše, to uzdignuće je pratio skandal povodom izvještaja tamošnjeg statističkog zavoda da je BDP u 2015. godini u Irskoj porastao za naučnofantastičnih 26,3%, čime su se irski statističari izborili za neprikosnoveno prvo mjesto u žestokoj svjetskoj konkurenciji „kreativnih finansija“.
Ovakav statistički ishod djelimično je objašnjen fenomenom „korporativne inverzije“. Riječ je o praksi u kojoj kompanije mijenjaju svoje prebivalište kako bi plaćale manje poreze, ali istovremeno većinu svojih operacija zadržavaju u matičnoj zemlji. Irska je u prethodnih nekoliko godina postala omiljeno odredište za takvu vrstu finansijskog inženjeringa. Prijavljene investicije rasle su po stopi od 30%, jer se nekoliko američkih farmaceutskih kompanija preselilo u Irsku, kao i avio kompanija Aercap, koja je u Dablin donijela 39 milijardi dolara kapitala i, prema papirima, svaki svoj peti avion, kojima se u Irskoj fizički ne može ući u trag.
Dodatno, etiketu „poreskog raja“ Irska je ponijela zahvaljujući i pravilima koja su velikim tehnološkim kompanijama omogućila da plate stotine miliona dolara poreza manje nego u domicilnim državama. Google, Apple, Facebook, Twitter, LinkedIn, Amazon, eBay, PayPal i Microsoft imaju svoja sjedišta u Irskoj i godišnje generišu 35 milijardi eura prihoda, a procjenjuje se da u informatičkoj industriji radi oko 37.000 ljudi. Irska je i domovina za više od 900 softverskih kompanija, u kojima 24.000 zaposlenih doprinosi ekonomiji sa više od 16 milijardi eura.
Iako je ekonomski rast od 5,2% u 2016. godini daleko prizemljeniji od onoga koji je naveden godinu ranije, ova stopa je trostruko veća od prosjeka eurozone (1,7%). Ako je vjerovati prokazanom Centralnom statističkom zavodu, ekonomski rast je nastavljen i ove godine, jer je stopa nezaposlenosti u zemlji više nego prepolovljena u poređenju s 15% tokom finansijske krize, odnosno trenutno iznosi 6,2%. Otvaranje novih radnih mjesta u prethodnoj godini podstaklo je i rast lične potrošnje za 3%, a ako se ovakvi trendovi nastave, nezaposlenost bi mogla da padne na ispod 6%, što je veoma blizu punoj zaposlenosti.
Dobri 55 milijardi eura na račun EU
Kako je to Ircima uspjelo nakon što je 2008. pukao balon na tržištu nekretnina, velike irske banke došle na rub propasti zbog loših kredita dvije godine kasnije, javni dug vrtoglavo porastao, a Irska postala prva evropska država koja je pozajmila oko 85 milijardi eura pomoći?
Prema ocjenama analitičara, ekonomskom oporavku doprinijelo je nekoliko faktora. Najvažniju ulogu odigrao je euro, jer je Irska, kao članica eurozone, bila pošteđena nestabilnosti deviznog kursa. Na oporavak je uticalo i „stezanje kaiša“ kroz povećanje poreza i smanjenje socijalnih davanja, a Irska je vjerovatno najbolje iskoristila novac iz evropskih fondova ulažući ga u izgradnju putne i telekomunikacione infrastrukture, univerzitete i socijalni sistem, o čemu govori i podatak da je razlika između sume koju je uplatila u evropske fondove i dobijenog novca čak 55 milijardi eura.
Dok su Grčka, Portugal ili Španija za nagomilane probleme rješenje tražile u unutrašnjoj potrošnji, Irska se okrenula povećanju izvoza, apelujući na ogromnu dijasporu, koja samo u SAD broji 36,9 miliona ljudi, da „kupuju irsko ma gdje bili“. Porastu izvoza, ali i ulaganja, doprinijela je i već pomenuta politika koja je od Irske napravila centar informatičke industrije. Zahvaljujući relativno jeftinoj radnoj snazi koja, pri tom, govori engleski, niskoj stopi poreza na dobit preduzeća od 12,5%, te niskim porezima na autorska prava, Irska je, osim softverskih kompanija, privukla i gigante muzičke i farmaceutske industrije što je za samo godinu dana uvećalo kapital u zemlji sa 700 na 1.000 milijardi eura. Ipak, dobar dio tog novca egzistira isključivo na papiru.
Primjera radi, jedna od najvećih firmi u oblasti medicinske tehnologije Medtronic, kupila je 2015. irsku kompaniju Covidien i preselila svoje sedište iz SAD u Irsku. Prebacila je, ali samo virtuelno, 43 milijarde dolara, jer su radna mjesta ostala u matičnoj zemlji, a Irska je, nakon spajanja farmaceutskih kompanija Allergan i Pfizer, postala jedan od najvećih izvoznika i u ovoj oblasti, ali opet – na papiru. Stoga, sve veći broj ekonomista upozorava da bi ovakav, „kreativni“ rast BDP-a mogao eksplodirati kao i tržište nekretnina u 2008. godini.
Irska je, takođe, pribavila tri milijarde eura prodajom 25% udjela u AIB banci investitorima, odnosno prodala je 679 miliona akcija po ceni od 4,40 eura po akciji, čime je vrijednost druge najveće banke u Irskoj procijenjena na oko 12 milijardi eura. Prodaja akcija banke je možda najvažniji korak u rehabilitaciji AIB-a od njenog kolapsa tokom finansijske krize, koji je primorao Irsku da zatraži međunarodni paket pomoći. Irska vlada je potrošila 21 milijardu eura na spasavanje banke nakon pucanja mjehura nekretnina u 2009. godini. Od inicijalne javne ponude akcija (IPO) i sredstava koje je AIB banka otplatila u vidu kamata, provizija i dividendi, država je od izbijanja krize povratila gotovo 10 milijardi eura.
Zna se na čemu se ne štedi
Indikativno je da mjere štednje koje je Irska svojevoljno uvela nikada nisu izazvale političke potrese kao u Grčkoj i Španiji. Prije svega, izuzetno se pazilo na dobrobit najsiromašnijeg dijela irskog društva. Nije bilo rezanja starosnih penzija ni naknada za nezaposlene, a mada su svi plaćali veće poreze, radikalno povećanje nameta odnosilo se na bogatije slojeve stanovništva. Irska je, takođe, jedna od zemalja koja ima nultu stopu poreza na većinu prehrambenih proizvoda, a oporezuju alkohol, sokove, flaširanu vodu, slatkiše i grickalice. S obzirom na velike povišice koje su odobrene državnim službenicima prije finansijske krize, oni su ostali realtivno dobro plaćeni i nakon samnjenja plata, pa ni u tom sektoru nije bilo većeg nezadovoljstva.
Istovremeno, djeca su postala prioritet, pa je Irska u 2014. izdvojila za porodične i dečje dodatke 4,9 milijardi eura ili 2,5% BDP-a. Ulaganjem u budućnost smatra se i poboljšanje obrazovanja, počev od reformi koje su irske univerzitete učinile daleko kvalitetnijim i konkurentnijim, do posebno osmišljenih programa za prekvalifikaciju u oblasti informacionih tehnologija i drugih zanimanja vezanih za digitalizaciju, po kojima je Irska postala jedna od vodećih zemalja u Evropi.
Ipak, „Keltski tigar“ nije uspio da zaustavi odliv stanovnika u druge zemlje. Irsku je od 2010. godine napustilo 240.000 ljudi, od kojih su skoro dvije trećine visokoobrazovani kadrovi, starosti između 25 i 34 godine. Stoga je 2014. godine u Dablinu osnovao Ministarstvo za dijasporu, koje nudi posebne vidove pomoći porodicama koje žele da se vrate u zemlju.
Uticaj Brexit-a na Irsku
Odluka Britanaca da napuste EU imala je negativne, ali i pozitivne efekte po irsku ekonomiju. Tako je izvoz hrane i pića u Britaniju pao za 8% u prošloj godini, a kompanije izvoznici iz te djelatnosti izgubile su 570 miliona eura. Uprkos tome, ukupna vrijednost irskog izvoza hrane i pića je porasla za 2%, zahvaljujući rastu izvoza u SAD, Kinu i na tržišta EU. Ovaj sektor je, inače, od ključne važnosti za irsku ekonomiju, jer zapošljava oko 230.000 ljudi i čini oko 50% izvoza irskih kompanija. Problem za Irce biće i sačinjavanje potpuno novih trgovinskih ugovora sa Velikom Britanijom, koja im je najveći trgovinski partner. S druge strane, primjetno je da velike banke, tehnolške i druge bogate kompanije, ali lovci na talente, već se interesuju kako da se iz Londona prebace u Dablin, zbog dobrih poslovnih i poreskih uslova i činjenice da je to, sada, jedini grad u EU u kojem je engleski službeni jezik.
Vladimir Adonov, Biznis i finansije
