„Primijenio sam pravilo „2 sata“, koje je Ajnštajna, Darvina i Ničea dovelo do briljantnosti“

Dodajte komentar

Autor sajta „Medium“ Zat Rana, odlučio je da na sebi primijeni sljedeće pravilo: Treba samo da razmišlja, bez ikakvog ometanja, dva sata nedjeljno. Kaže da mu je to pomoglo da reši probleme i nađe neke nove ideje i rješenja. Prenosimo vam djelove njegovog teksta u kome opisuje svoje iskustvo:

Albert Ajnštajn imao je 16 godina kada je počeo da flertuje sa idejom o relativnosti. Bio je sanjar. Razmišljao je i predviđao, i tako dolazio do rješenja i teorija. Nije ovo jedinstvena priča – tokom istorije, mnogi briljantni umovi od Čarlsa Darvina do Fridriha Ničea, svoju genijalnost cijedili su iz mnogih sati koje su provodili „kopajući“ po svom umu.

Darvin je imao svoju „misleću stazu“ kojom je šetao kada je umovao, a za Ničea se govorilo da je morao da šeta satima i satima po prirodi, kako bi pronašao smisao svojim idejama.

U našoj današnjoj kulturi koja cijeni veliki, prekovremeni, naporan i iscrpljujući rad, puko razmišljanje spada u neproduktivne procese. Ipak, da li je razmišljanje neproduktivno?

Fiona Ker, naučni komunikator sa Univerziteta Adelajd, kaže da um treba povremeno puštati da luta, jer tako zalazi u neke nove perspektive i horizonte. Sanjarenje može da riješi kompleksne probleme i dođe do kreativnih rješenja.

Pravilo od 2 sata

Jednom nedjeljno, obično četvrtkom, izdvojim dva sata svog vremena samo da bih razmišljao. Uveče, sklonim sve što bi moglo da mi skrene pažnju, posebno elektronske uređaje – telefon i laptop. Zaključam sebe u sobu da bih razmišljao o problemima koji se javljaju na poslu ili u životu, i sa sobom imam samo olovku i notes.

To je dug period – dva sata, i osjećam da je jedan dio neproduktivan, ali našao sam načina da organizujem to svoje vrijeme.

Evo nekoliko pitanja o kojima razmišljam:

  • Da li sam uzbuđen oko toga što radim ili sam u nekoj vrsti besciljnog kretanja?
  • Kako bih mogao da ubrzam proces da stignem ondje gdje bih želio?
  • Koje velike mogućnosti nisam dostigao a mogao bih?
  • Koja bi to mala stvar mogla da proizvede veliki uticaj?
  • Šta bi moglo da krene pogrešno u narednih šest mjeseci?

Mogu iskreno da kažem da mi je ova aktivnost najviše donijela u životu. Natjerala me je da uskladim kratkoročne ciljeve sa dugoročnim. Mogu da detektujem problem prije nego što zaista postane problem, i dolazim do novih ideja.

Možda je za neke dva sata previše za razmišljanje. Vjerujte mi, i jedan sat nedjeljno može da učini čudo. Najbitnije je da razmišljate kontinuirano, bez ometača pažnje.

Budimo iskreni, koliko god da mislite da ste zauzeti, većina nas lako potroši vrijeme na trivije koje ne donose nikakvu vrijednost našim životima. Ako prosječna osoba može da provede dva sata dnevno na društvenim mrežama, nekoliko sati nedjeljno da bi se organizovao život nije preveliki zalogaj. To je mala cijena koju možete da platite za prilično značajnu nagradu.”

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *