Najmanje zadužene države na svijetu: Po dugu se zemlja poznaje

Recept za funkcionisanje države bez zaduživanja liči na „Vukajlijin“ za uštede u studentskom budžetu: doručak prespavaj, za ručak si na dijeti, a za večeru ranije idi u krevet. Dakle, ako teritorija nije velika, ako nema puno stanovnika, ako se ne razvijaju usluge javnog sektora niti posjeduje sopstvena moneta – nema ni spoljnog duga. Ipak, da na listama najmanje zaduženih ne budu samo poreski rajevi, bliskoistočni naftaši i najsiromašnije zemlje sveta pobrinule su se države poput Norveške.

Jedna od zemalja koja nema bilo kakav spoljni dug, prva je na svijetu obezbijedila besplatan bežični internet svim stanovnicima, priprema se da postane prva država čija se kompletna poljoprivredna proizvodnja obavlja po organskim principima i jedina je demokratija u kojoj je posljednja aktivna politička partija raspuštena još 2003. godine. Radi se o pacifičkom ostrvu-državi Niue, koje sa svojih sto kilometara kvadratnih metara teritorije i oko 2.000 stanovnika više ne mora da se zadužuje na međunarodnom tržištu kapitala. Prošle godine otplatili su četiri miliona dolara duga i ne planiraju da pozajmljuju u skorije vreme. Prihodi u budžet stižu iz tri ključne djelatnosti: turizma, proizvodnje banana i flaširanja vode. Dodatnu finansijsku pomoć od 14 miliona dolara svake godine obezbjeđuje Novi Zeland, koji za Niue obavlja diplomatske usluge, a usput se brine i o vojno-bezbjednosnoj zaštiti.

Dok za Niue postoje zvanični i proverljivi podaci da su otplatili kredit, Tuvalu se vodi kao nezadužen prosto zato što nema dostupnih informacija o njihovom spoljnom dugu u publikacijama poput CIA World Factbook, koju rado koriste nationaldebtclocks.org i slični portali koji povremeno objavljuju presjek stanja spoljnog ili javnog duga zemalja. Ipak, kako je Azijska razvojna banka analizirala privredu Tuvalua prije dve godine za potrebe poboljšanja procesa planiranja budžeta, skrenula je pažnju i na to da ta zemlja ima suficit u državnoj kasi. Zato pretpostavka da nije zadužena naizgled djeluje opravdano, no ova dva pokazatelja nisu dovoljna da zaključimo da se radi o ostrvu rajskog prosperiteta. Tuvalu zvanično ima najmanji BDP na svijetu, a opet nešto više stanovnika i teritorije nego pomenuti Niue.

San Marino i Andora svrstavaju se u istu grupu sa Lihtenštajnom i Britanskim Djevičanskim Ostrvima kada je riječ o spoljnom dugu. Status poreskog raja i privreda okrenuta finansijskim uslugama i turizmu zajedničke su osobine nezaduženih prebogatih državica Evrope i egzotičnih ostrva na drugom kraju planete. Lista nezaduženih nije kompletna bez Južnog Sudana, no „najmlađa država na svijetu“ tek treba da postigne dogovor sa Sudanom oko 38 milijardi dolara zajedničkog duga koji je nastao prije otcjepljenja 2011. godine, što je osjetljivo i već duže vrijeme neriješeno pitanje između dvije zemlje.

Kada dug postaje loš drug?

Analitički portal Statista.com ponudio je listu najmanje zaduženih zemalja uzimajući za kriterijum udio javnog duga u BDP. Na vrhu te liste nalaze se kockarska prestonica svijeta Makao sa 0% i jedan od najbogatijih gradova-država Hong Kong sa 0,06%. Za njima slijede Brunej – minijaturni ali naftom bogati sultanat, Avganistan i Solomonska Ostrva, a onda i Estonija, Alžir i Saudijska Arabija. Estonija je inače i šampion Evropske unije po niskoj zaduženosti države sa 9,48% BDP, a takvu titulu brane pravilom da rashodi budžeta ne smiju da budu viši od prihoda, dok državnu kasu pune uz pomoć jednostavnog ali efikasnog poreskog sistema.

Iako se u teoriji smatra da je bolje imati niži udio javnog duga, pošto to govori o sposobnosti zemlje da proizvede i izveze robu kako bi mogla da otplati postojeće dugove, među prvih 20 zemalja po ovom kriterijumu samo Saudijska Arabija i Rusija imaju globalno značajne ekonomije. Saudijska Arabija, naravno, zbog svog ključnog resursa – nafte, a Rusija zato što, osim nafte, ima najveće svjetske rezerve prirodnog gasa i druge po veličini rezerve uglja, te tako udio njenog duga u BDP ne prelazi 16%.

Zaduživanje država dostiglo je vrhunac u periodu između 2007. i 2009. godine, kada su zabilježeni istorijski visoki budžetski deficiti širom svijeta. Da bi provjerili koliko zaduživanje utiče na privredni rast i inflaciju, ugledni ekonomisti Karmen Rajnhart i Kenet Rogof analizirali su podatke o javnom dugu (dakle, spoljnom i unutrašnjem) za 44 zemlje u periodu od čak dva vijeka, vodeći računa da u uzorak uđu države različitog stepena razvoja. Njihov zaključak je da zaduživanje u razvijenim zemljama neće usporavati rast dok javni dug ne dostigne udio od 90% BDP. To je crvena linija posle koje se stope rasta BDP ozbiljno smanjuju. Isti princip potvrđen je i kod zemalja u razvoju, ali je analiza pokazala da se rast usporava već na udjelu od 60% BDP, dok na 90% stope rasta postaju negativne.

Kreativno zaduživanje i istorijsko razduživanje

Da dug ne mora da bude kamen oko vrata demonstrira Norveška, zemlja sa najvrjednijim penzijskim fondom na svijetu, koji se puni prihodima od eksploatacije nafte. Trenutno vrijedan oko 900 milijardi dolara, taj fond investira u kapital širom svijeta i mogao bi lako da otplati oko 660 milijardi dolara spoljnog duga (denominovanog u krunama). Norveška, međutim, koristi aktuelne prilike na tržištu, odnosno istorijski niske kamatne stope, te radije izdaje dužničke hartije koje sa lakoćom otplaćuje, dok prihode od nafte ostavlja sa strane, u fondu koji se smatra garancijom sigurne budućnosti mnogih generacija.

U SAD je javni dug dostigao 19,9 biliona dolara, ili oko 106,1% BDP. Tolika suma zvuči zaista zastrašujuće, a debata o „rješenju za nagomilani dug“ uvjek donosi puno političkih poena. Posljednji koji je zaradio na toj priči je aktuelni predsjednik Tramp, koji je naciji tokom predizborne kampanje obećao da će smanjiti cijenu američkog duga za 25% i tako, navodno, pomoći svojoj zemlji a oduzeti dio zarade na obveznicama Kini i drugim stranim vlasnicima američkih dužničkih hartija. Ekonomisti su, potom, detaljno objasnili da bi takva „pogodba“ najviše oštetila same Amerikance, pošto je lavovski dio javnog duga u rukama građana koji tradicionalno štede kupujući obveznice, zatim civilnih i vojnih penzijskih fondova, kao i programa za zdravstvenu zaštitu Medicaid i Medicare, koji najviše ulažu u američke dužničke hartije od vrijednosti. Podsjećanja radi, Kina i Japan posjeduju po bilion dolara američkog duga, dok američki građani i pravna lica drže više od 14 biliona dolara duga.

SAD se, makar, uvjek zadužuje u sopstvenoj valuti, koja se smatra jednom od pet ključnih valuta svijeta. Sve ostale zemlje balansiraju između zaduživanja u sopstvenoj i stranoj valuti, i uvjek su izložene promjenama kursa na koje uglavnom ne mogu da utiču. Danska se, međutim, posle 183 godine u potpunosti oslobodila te vrste obaveza, otplativši u martu posljednjih 1,5 milijardi dolara. Tako se pridružila Norveškoj i Njemačkoj, koje takođe ne duguju u stranoj valuti.

Javni, spoljni ili dug u stranoj valuti pojedinačnih zemalja djeluje kao kap u moru kada se uporedi sa oko 70 biliona dolara, koliko iznose ukupna dugovanja svih zemalja na osnovu zvaničnih podataka centralnih banaka i ministarstava finansija. A svjetski dužnički sat, na istoimenom portalu, svakim otkucajem pripisuje još po 50 hiljada dolara kamate.

Milica Rilak, BIF

Check Also

Crna Gora u fokusu na Adria Hotel Forumu

Adria Hotel Forum (AHF), vodeća konferencija za hotelijerstvo u jugoistočnoj Evropi, održana je ove nedjelje …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *