Crnogorski stručnjak Mrđan Janković decenijama radi i živi u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je na čelu istraživačkog tima zaduženog za stalno unapređenje performansi benzinskih motora automobilskog giganta Forda.
Za svoja naučna ostvarenja i praktičnu primjenu istraživačkih dostignuća dobio je prestižne američke nagrade za doprinos teoriji automatike i za razvoj tehnologije upravljanja automobilskim motorima. Autor je brojnih naučnih članaka publikovanih u vodećim stručnim časopisima u toj oblasti. Već nakon studija obreo se u Americi, a 20 godina je u istraživačkom odjelu Forda.
POBJEDA: Da bi čitaocima približili čime se bavite pojednostavljeno rečeno kazali bi da svaki benzinski Fordov motor ima Vaš pečat. Na čemu konkretno radite, odnosno što je zadatak softvera koje priprema tim pod Vašom “dirigentskom palicom”?
JANKOVIĆ: Rukovodim timom u Fordovom istraživačkom centru koji radi na razvoju softvera za kompjutere koji kontrolišu motore u automobilu. Naš rad uključuje softver za kontrolu glavnog ventila (throttle), promjenljive faze ventila na glavi motora, ubrizgavanje goriva, paljenje, turbo-punjač itd. Glavni ciljevi su da se poveća snaga motora, poboljša potrošnja i smanji emisija štetnih gasova. Skoro svi benzinski motori koje Ford prodaje imaju nešto od našeg softvera u svojim kompjuterima. Jedan konkretan primjer je naš rad na sistemu za napajanje vazduhom turbo motora koje Ford prodaje u Americi, a mislim i u Evropi i Aziji, pod imenom “EcoBoost’. Rad na ovom problemu se poklapa sa velikom ekonomskom krizom 2008-2009, pa naše kolege u proizvodnom odjelu nijesu mogli da prezmu projekat (kao što sam rekao, ja radim u istraživačkom dijelu). Umjesto toga, mi smo odradili čitav posao, od istraživačkog razvoja do konačnog softvera koji je otišao u vozila.
POBJEDA: U Fordu ste više od 20 godina, za to vrijeme mnogo je Vaših patenata iz oblasti kontrole našlo primjenu u praksi.
JANKOVIĆ: Da, do sada imam više od 60 patenata u Americi i sličan broj u Evropi, Kini, Japanu itd. Ovi ostali su izvedeni iz američkih tako da u stvari nijesu različite inovacije. Trenutno je 18 patenata primijenjeno u Fordovim proizvodima, a još nekoliko su u procesu da budu primijenjeni u sljedećih par godina.
POBJEDA: Koji su to praktični aspekti i problemi čije rješavanje predstavlja izazov upravo za stručnjake u vašoj oblasti?
JANKOVIĆ: Jedan dio softvera, uglavnom vezan za rad sistema u zatvorenoj petlji (feedback loop), se bazira na kompleksnim metodama kontrole, pa ponekad uspijevamo da objavimo naše rezultate u časopisima ili na konferencijama. Jedan primjer koji možda mogu da objasnim je kontrola smješe u cilindru. Ona se u benzinskim motorima precizno balansira tako da, u prosjeku, nema ni viška goriva, ni viška vazduha. Samo na taj način katalizatori postižu vrlo visoku efikasnost preko 99%. Kompozicija gasa se ne mjeri u cilindru, već u izduvnoj cijevi sa izvjesnim vremenskim kašnjenjem koje zavisi od nekoliko faktora, ali je u prosjeku oko četvrtine sekunde. Toliko, otprilike, iznosi i ljudsko kašnjenje od trenutka kad vidimo nešto dok ne reagujemo.
Istraživanja pokazuju da naš mozak ima model koji uključuje vrlo preciznu informaciju o tom kašnjenju. Recimo, teniser koji udara lopticu ne gleda u mjesto gdje se loptica i reket sudaraju, već ispred sebe. Ostatak njegove akcije ide na osnovu modela koji predviđa gdje će loptica da bude. Slično tome, moja grupa je razvila sistem upravljanja koji kompenzuje kašnjenje u mjerenju izduvnih gasova. Kontroler se bazira na modelu koji predviđa šta će da se desi u kratkom intervalu u budućnosti, što nam dozvoljava mnogo brže reagovanje kad se pojavi neravnoteža između goriva i vazduha.
POBJEDA: Vaš rad je prepoznat u stručnoj i naučnoj zajednici, a objedinili ste inžinjerska priznanja najvećeg američkog i međunarodnog ranga.
JANKOVIĆ: U pitanju su stručne nagrade za doprinos teoriji automatike i za razvoj tehnologije upravljanja automobilskim motorima. Nagrade sam dobio od IEEE (Međunarodni institut inžinjera elekrotehnike) i od Američkog udruženja za automatsko upravljanje. Nagrade su orijentisane prema praktičnoj primjeni, favorizuju inovacije koje direktno doprinose dobrobiti društva i cijenjene su u mojoj oblasti. Pored njih, dobio sam i dvije nagrade od Forda za tehnička dostignuća.
U okviru naučnog i istraživačkog rada objavio sam knjigu i više od 100 radova u časopisima i na konferencijama. Radovi uglavnom idu u stručne časopise iz oblasti automatike.Moj doprinos su članci o upravljanju automobilskim motorima i sistemima za smanjenje zagađenja, a neki su u vezi sa teorijom automatskog upravljanja to jest nevezani direktno sa automobilskom tehnologijom. Pored nagrada pomenutih gore, dobio sam dvije nagrade od IEEE i SAE (Međunardno udruženje automobilskih inžinjera) za najbolje članke objavljene u njihovim časopisima u datoj godini.
(Cijeli intervju u današnjoj Pobjedi)
