Aleksandra Bošković je dio Bild tima već dvije godine. Prvobitno se našla u ulozi marketing menadžerke, da bi kasnije postala generalna menadžerka. Otkrila nam je kako je to biti dio top menadžmenta, najbrže rastuće agencije u Crnoj Gori.
1. Pozicija generalne menadžerke zvuči zaista sjajno, ali da li nam možeš približiti šta ti zapravo radiš? Ili je možda lakše da nabrojiš šta ne radiš?
Kao u svakoj hijerarhijski uređenoj kompaniji, ova pozicija podrazumijeva upravljanje cjelokupnom organizacijom, projektima i ljudima, razvoj kompanije, unapređenje poslovnih procesa, rješavanje problema velikih i malih, ljudskih i organizacionih, očuvanje i podspješivanje korporativne kulture.
2. Znamo da nijedan tvoj radni dan nije tipičan, ali pokušaj da nam ga ukratko opišeš
Jutarnja kafa – Inbox; Projekat – jedan, drugi, treći; Problem – Rješavanje; Pitanja – Odgovori; Sastanak – jedan, drugi, treći; Pauza za ad hoc pitanja i odgovore; Kafa – iz dobre navike, čaj – jer tako treba; Pristojna doza stresa; Prstohvat nervoze i na kraju, začinjeno sa mnogo smijeha i lijepih momenata.
I da, kraju ovakvog dana, preporučujem čašu crvenog vina u zimskom ili piva u ljetnjem periodu, u društvu prijatelja.
3. Kako se nosiš sa tim da se cijela agencija na neki način oslanja na tvoju koordinaciju poslova? Ipak je to velika odgovornost.
Kako koji dan. Pozicija je takva da morate biti pripravni za svako pitanje i podrazumijevano je da imate i odgovor i brzo rješenje ili iskren odgovor: “Ne znam, ali ćemo otkriti zajedno”. Osim odgovornosti prema kompaniji, imate još veći stepen odgovornosti prema članovima tima. Morate biti u toku i u konstantnoj komunikaciji sa menadžerima, kako biste im mogli biti od pomoći. Odgovornost je podijeljena među svim menadžerima, generalni menadžer je, po tom pitanju, samo prvi među jednakima.
4. Koje su to vještine koje generalna manadžerka mora da posjeduje da bi bila dobra u svom poslu?
Široko obrazovanje, koje je usko specijalizovano u određenim segmentima, kapacitet da razmišlja dugoročno i razvojno, mogućnost da predvidi problem i riješi ga prije nego eskalira, dobre organizacione i komunikacione vještine, sposobnost slušanja i razumijevanja. Dobro pamćenje za važne stvari, praćeno sposobnošću da zaboravlja manje važne, i iskustvo da umije da razdvoji važno od nevažnog.
Povjerenje u tim i njihove sposobnosti, kako bi se sopstveni momenat kontrole svega i svih smanjio na podnošljivu i izdržljivu mjeru.
5. Komunikacija je ključna za tvoj posao. Kako se snalaziš u situacijama kada sa nekim ne možeš da postigneš dogovor?
Ne odustajem tako lako. Komunikacija je dvosmjeran proces, podrazumijeva dijalog i neće se završiti kompromisom i razumjevanjem ako mislite da ste samo vi u pravu. Mnogo polažem u razmjenu argumenata i mišljenja, tako da na kraju uvijek nađemo zajedničko rješenje.
6. Prije dolaska u Bild Studio radila si kao koordinator nastave i PR na Fakultetu političkih nauka. Koliko se razlikuje rad u full service digitalnoj agenciji od rada na fakultetu?
Uglavnom me pitaju da li mi je bolje ili gore. Moj odgovor je uvijek isti: mnogo je drugačije. Drugačiji je pristup poslu, obavezama, timski rad dolazi mnogo više do izražaja u privatnom sektoru, ako želite uspjeh naravno. Želja za znanjem i učenjem novog je nešto što se podrazumijeva, jer ste na vratima trendova, pratite ih, mijenjate se; fleksibilnost je neophodna. Obrazovne institucije kaskaju sa usklađivanjem obrazovnog sistema sa trendovima na tržištu rada, i otud se stvara jaz, koji se mahom u posljednje vrijeme prevazilazi kroz saradnju sa privrednim subjektima. Ipak, istakla bih da je FPN u tom smislu bio drugačiji, zbog institucionalne i kadrovske mladosti, odnosno ljudi koji su dali i dalje daju sve od sebe da obrazuju politikološke kadrove, na način da budu u stanju da se bore sa savremenim trendovima i problemima.
7. Da li je dolazak u Bild Studio bio izazov za tebe?
Izazov i želja, otkako sam prvi put upoznala Bildovce, kroz saradnju na zajedničkom projektu. Fascinirala me činjenica da neko ko je mog godišta, usuđuje se da stupi na tržište rada, kroz samostalni preduzetnički poduhvat.
8. Pet godina unazad, da li si mogli pretpostaviti da ćeš jednog dana raditi u agenciji?
Pet godina unazad nijesam željela da mijenjam posao, jer sam se konstatno usavršavala i unapređivala sebe i sopstveno znanje. Onog momenta kada sam prvi put osjetila da stagniram, da mislim kako sam dala sve od sebe i da mi je potrebna promjena, odvažila sam se da mijenjam sve. U jednom ključnom momentu, naišla sam na citat Meše Selimovića o promjenama i kako počinjemo da starimo onog momenta kad nas je strah da zakoračimo u nepoznato. S obzirom na to da sam bila u 20-tim u tom momentu, takva vrsta opomene mi je dala snage da ne brinem i da se trgnem, uprkos (ne)sigurnosti.
9. Ako uzmemo u obzir rastuće trendove XXI vijeka, koliko je bitno za savremenu agenciju da pruža različite vrste usluga?
Prednost full service agencije je u mogućnosti da pružite klijentu sve usluge na jednom mjestu, tj. da mu uštedite vrijeme i ponudite niz različitih opcija, kroz komunikaciju sa jednim projektnim menadžerom, koji će za njega komunicirati sa preostalih 20 članova tima koji rade na projektu. Ljepota je što imate mogućnost da angažujete i čujete više perspektiva i načina rješavanja “problema”, tj. projekata, unutar same organizacije. U digitalizaciji poslovanja, sve je povezano; od IT usluga, preko dizajna do marketinga, i za nas, kao agenciju, mnogo je bolje kad imamo cjelokupan proces stvaranja brenda ili rebrendinga u našim rukama.
10. Marketing je postao jedno veliko nepredvidivo područje poslovanja. Koliko se, po tvom mišljenju, marketing u Crnoj Gori razlikuje u odnosu na region i svijet?
Marketing nije toliko nepredvidiv, ukoliko pratite trendove, koji se uistinu brzo mijenjaju, ali sa ciljem da daju bolje rezultate, koje možete preciznije zacrtati i pratiti. Razlika između Crne Gore i regiona u pogledu digitalnog marketinga i postignutih rezultata je ogromna, a u poređenju sa svijetom, tek. Razloga je mnogo: malo tržište, nedovoljno agencija, koje se zaista bave digitalnim marketingom, nepoznavanje i nepriznavanje mogućnosti koje digitalni marketing pruža, manjak kadra i još mnogo toga. Razlike najbolje vidite kad se pojavite na nekom regionalnom okupljanju agencija, kao što je npr. Weekend Media Festival, i tek onda shvatite koliki je put pred vama u pogledu kreativnog rada i uspjeha koje te agencije ostvaruju. Situacija se polako mijenja, ali potrebne su korjenite i brze promjene, kako bismo uhvatili trenutak i uključili se u regionalnu igru.
11. Da možeš da promijeniš nešto u funkcionisanju Bilda Studija, šta bi to bilo?
Žena inženjera ima malo, samim tim, imamo tendenciju da ih tretiramo kao rijetko blago i ne opterećujemo ih backend tehnologijama, ali i to se mijenja. Nekorišćenje dijakritičkih znakova u poslovnoj komunikaciji od strane nekih kolega inženjera. Eto, morala sam da ih javno prozovem i sad tek neće htjeti da ih koriste.
12. Kao generalna menadžerka, nekada moraš biti oštra i reći da je vrijeme da se određeni poslovi završe. Koliko je u tim situacijama teško Aleksandri da bude stroga i koliko je izazovno da djevojka bude dio top menadžmenta?
Uz podršku kolega i koleginica iz ostatka menadžment tima, ne pada mi teško izazov da ih vodim. Naprotiv. Od sebe očekujem mnogo više nego od bilo kog člana tima i pokušavam da dam sve od sebe dok radim i dok god vidim da je takav slučaj sa ostatkom tima, mjesta strogoći nema, već isključivo podrška i usmjeravanje. Trudim se da budem pravedna prilikom upućivanja kritika i da argumentujem stavove; samim tim, ukoliko imam argumente na mojoj strani, strogoća mi ne pada teško, ali kao što već rekoh, ne mislim da strogoćom mogu da postignem više nego riječima podrške i razumjevanja.
13. Bild Studio se u svom poslovanju najviše oslanja na IT industriju. Nekako vlada mišljenje da je to profesija u koju žene rijetko zalaze. Ipak Bild Studio i u tom segmentu ruši sve standardne obrasce. Šta misliš da li će i ostale firme u Crnoj Gori ići u tom pravcu?
Poznato je da u Crnoj Gori nemamo mnogo žena na rukovodećim pozicijama, dok ih na pozicijama middle menadžmenta ima odista mnogo i mahom rade posao sjajno, kao i njihove kolege na istim pozicijama. Porodično, nisam naviknuta da mi kao ženi neko mjesto ne pripada, pod izgovorom da je to zbog toga što sam ženskog pola. Dodatno, jer mi je majka na rukovodećoj poziciji već 18 godina, i za uspješno obavljanje posla nagrađivana je mnogo puta. Dakle, nema prepreka, odnosno ne želim da ih priznam i prihvatim. U Bild Studiju imamo 18 koleginica od nas 53, od deset sektora četiri vode žene. Nema predrasuda i pratimo i očekujemo jednake rezultate od svih.
14. Poznata si kao zmaj za pisani sadržaj. Koliko je bilo teško doći do te titule?
Ne bih pretjerivala, ali pismenost se nekako zagubila u moru tuđica, stranih riječi, skraćenica, emotikona i zanemarivanju književnog govora. Čitanjem knjiga ostajete vjerni lijepoj riječi, koja i dan danas gvozdena vrata otvara.
15. S obzirom na to da si upućena u sve poslove i funkcionisanje svih sektora, otkrij nam kako ostaješ u toku sa aktuelnim dešavanjima svih tih različitih oblasti?
Kroz timske sastanke, svakodnevnu razmjenu informacija, pažljivim slušanjem kolega i koleginica, čitanjem brojnih članaka i korišćenjem različitih aplikacija, do kojih sam došla samostalno istražujući ili na preporuku. Razmjena znanja se u Bildu podrazumijeva i koristimo razne zvanične i nezvanične kanale, kako bismo podijeli interesantan članak, neki novi trend, novu aplikaciju, dobar projekat i sl.
16. Do sada si radila na velikom broju projekata, ali sigurno postoji neki koji ti je posebno drag, otkrij nam koji je to?
Mentorstvo u “Velikoj ljetnjoj praksi” i nastavak mentorstva kroz projekat “Transfer of knowledge”, koji je otpočeo prije par mjeseci. Što se tiče drugih projekata, volim da se uključim kada svi timovi rade zajedno, fascinira me broj i različitost ideja, koje se izrode u tom procesu i takvom načinu rada.
17. Za vrijeme “Velike ljetnje prakse” i pored svih tvojih svakodnevnih obaveza, imala si i ulogu mentorke. Kako si se snašla kao “učiteljica” mladih nada Marketing sektora Bild Studija?
Moram priznati da sam imala tremu, jer biti mentor, predstavlja ogromnu odgovornost. Sposobnost da prenesete znanje na pravi način, da usmjerite i prepoznate kvalitete mladih ljudi koje obučavate, zaista je jedan od najtežih i najljepših zadataka koje sam imala u Bildu. Uspjeh polaznika “Velike ljetnje prakse” u vidu zapošljavanja i konstantnog napredovanja, doživljavam kao najveću nagradu tog projekta i zalaganja svih mentora.
18. Kada se radi sa više ljudi na više različitih pozicija, stres je nekako neizbježan. Kako se nosiš sa tim?
Dubokim uzdahom i izdahom. Pauzom za kafu, odlaskom na jogu, šetnjom, čitanjem knjiga. Nekad se prepustim pritisku, jer me natjera da završim neke stvari koje mi izazivaju problem. Nekad, ništa od prethodno pomenutog ne pomaže, osim dubokog i dugog sna.
19. Pored svih poslovnih obaveza, uspijevaš da budeš tu za sve kojima nekada zatreba razgovor. Šta je teže – biti generalna menadžerka ili osoba kojoj se ljudi povjeravaju? 🙂
Mislim da ne možete biti dobar menadžer, ukoliko ljudi ne osjećaju slobodu da vam mogu prići i pitati vas kako da riješe određen problem, ili samo da dobiju savjet, potvrdu da su nešto uradili kako treba ili da podijele (ne)uspjeh. Otvorenošću prema drugima, ostajete prizemni i u toku sa svakodnevnim poslovima i problemima, sa kojim se susreću vaše kolege. U kranjem, biti prepoznat kao neko ko umije da sasluša je privilegija, a ne obaveza, naročito ne teška.
20. Da možeš da posjeduješ neku super moć, koja bi to moć bila?
Reinkarnacija.
21. I za kraj pitanje – da si trenutno sa “druge strane”, šta je to što bi sebe pitala?
Da li, na kraju dana, voliš svoj posao?
Moj odgovor bi bio: “Da, veoma, u suprotnom ne bih mogla, ni željela da ga radim.”
Bild Studio
