Zašto su (bijele) žene glasale za Trampa

Dodajte komentar

Donald Tramp je uspio da iznenadi većinu političkih analitičara i analitičarki, kao i dobar broj novinara i novinarki. Prošle nedjelje je postao izabrani predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Kada su objavljeni statistički podaci, najviše su se iznenadile feministkinje. Naime, iako je u predsjedničkoj trci učestvovala Hilari Klinton, iako je jedna velika partija po prvi put u američkoj istoriji podržala kandidatkinju, 53% bijelih žena je odlučilo da glasa za Trampa.

Osvrćući se na te rezultate feministkinje su ponudile moguće odgovore, koji se većinom svode na – žene su stavile rasne ispred rodnih interesa. U Vašington postu Džil Filipovič piše: „Većina bijelih žena je glasala za Trampa, u najvećem broju starije, religiozne i žene bez višeg obrazovanja – drugim riječima, žene koje su zavisne od muškog autoriteta. Čini se da je njima rasa bila važnija od roda, a bijela supremacija od širih sloboda za žene. Iako je ovo razočaravajuće, možda je očekivano: bijele žene u mnogim državama koje su podržale Trampa podržavaju segregaciju i rasizam kao i njihovi muževi, i redovno se protive zakonima koji bi unaprijedili živote svih žena u Americi“. Do sličnog zaključka dolazi i Amanda Markoti koja navodi da je „značajan dio tih glasova odraz čistog rasizma“. Na sajtu Alternet autorka Kali Halovej zahtijeva prekid razumijevanja za bijelu radničku klasu, pri čemu je odgovornost bijelih žena za dolazak Trampa još veća.

U Americi rasizam jeste pokretačka snaga, naročito kod kandidata koji je dobio (i nije se ogradio od nje) podršku Kju Kluks Klana. Ali jedna stvar je zajednička za sve pomenute analize: do zaključaka se dolazi bez razgovora sa ženama koje su glasale za Trampa. Da li je moguće da su one pored rasizma imale i druge razloge?

U tekstu „Osveta zaboravljene klaseobjavljenom na sajtu Propublica, 54-orogodišnja žena koja je glasala za Trampa navodi da mnogi glasači nemaju vremena da skupe sve potrebne informacije, jer „neprekidno rade boreći se sa siromaštvom“. Ali kada objašnjava zašto nije glasala za Hilari Klinton, iako je ranije redovno glasala za kandidate Demokratske partije, ona navodi slučaj Bengazi, probleme u poslovanju Klinton fondacije i slučaj mejlova: „Žrtvovanje života zbog korporacijske pohlepe i podsticanja na rat mi je bilo previše… Ne vjerujem joj“.

U tekstu objavljenom u Gardijanu neke od žena koje su glasale za Trampa daju svoje razloge za to. Jedna navodi da je teško radila kako bi izašla iz siromaštva i da zato ne želi povećanje poreza za one koji najviše zarađuju. Druga je oduševljena time što je Tramp protivnik abortusa. Ima onih koje žele promjene u ekonomiji i odlučniji obračun sa terorizmom. Jedna Latino žena (26% Latino žena je glasalo za Trampa) takođe navodi ekonomsku politiku. Neke misle da je Hilari lažovka, a Tramp manje zlo. Trampov seksistički govor i mizogino ponašanje koji su došli u žižu javnosti nakon što je objavljen snimak na kome se on hvali kako može da napadne bilo koju ženu bez posljedica, njegove glasačice mahom pravdaju. Neke kažu da „on ipak nikoga nije ubio“ (za razliku od Hilari koja je preuzela odgovornost za Bengazi), a neke tvrde da su se tako „ponašali i prethodni predsjednici, samo što nisu bili snimljeni kako se time hvale“.

Ženama nije teško da prihvate Trampov seksistički govor i mizogino ponašanje. Na to su navikle na poslu, u kući, u barovima i restoranima. Kada se usude da se požale, dobijaju odgovor da to nije ništa strašno, da se to samo „tako kaže“. Ako se od njih očekuje da prihvate svog šefa, muža, brata, zašto bi zbog toga odbacile kandidata za predsjednika.

Moguće je da su žene glasale za Trampa vođene ličnim (ekonomskim) razlozima, a ne, kako paternalistički sugeriše Džil Filipovič, zbog zavisnosti od muškog autoriteta. Sasvim je moguće i da je u osnovi tih razloga rasizam, ali kao jedan od uzroka ne treba odbaciti ni to da je Demokratska partija glasačima i glasačicama ponudila najgoru kandidatkinju u datom trenutku. Od početka kampanje, za vrijeme izbora u okviru partije, vođstvo Demokratske partije je svojoj bazi poručivalo da ih ne zanima šta oni imaju da kažu, šta očekuju od izbora i koga podržavaju. Kako drugačije objasniti opredjeljivanje superdelegata prije početka kampanje.

Glasači i glasačice i sa jedne i sa druge strane jasno su poručili da ne žele da glasaju za pripadnike političke elite, a Demokratska partija im je ponudila upravo to. Sa druge strane su imali nekoga ko nije vezan za politiku (bar ne otvoreno), ko je uspješni biznismen i ko se suprotstavlja partijskom vođstvu. Hilari Klinton je tvrdila da je Amerika na dobrom putu i da samo tako treba da nastavi. Tramp je ponudio korjenite, iako ne konkretne promjene. U takvoj situaciji, kada dobar broj radnika i radnica živi gore nego prije četiri ili osam godina, lako je preći preko rasizma i seksizma zbog mogućeg poboljšanja životnog standarda.

Ukratko, Demokratska partija je ponijela nož u obračun pištoljima, odnosno poslali su kandidatkinju sistema na anti-sistemske izbore. Ona nije imala šta da ponudi glasačima i glasačicama izašlim na te izbore i izgubila je deset miliona glasača i glasačica koji su na prethodnim izborima glasali za demokrate. Ona je bila pogrešna kandidatkinja za ove izbore. Možda zato (bijele) žene nisu glasale za nju.

Ana Jovanović, Peščanik.net,

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *