Evropski finansijski krugovi razmatraju stvaranje obveznica eurozone koje bi se smatrale sigurnom imovinom, ali ne na način da se podrazumijeva kako će iza dugova drugih zemalja stajati Njemačka, piše Bloomberg.
Prema toj ideji, evropsko tržište sigurnih obveznica (European Safe Bond) bi, u teoriji, bio dio javnog duga država eurozone s različitim stepenima rizika te bi podrazumijevalo stvaranje jedinstvene sigurne finansijske imovine za svih 19 država članica eurozone koja neće biti povezana sa sudbinom bilo koje pojedine članice.
Ranije, percepcija evropske obveznice kao sigurne, kada to očigledno nije bila, jedna je od stvari koje je izazvala dužničku krizu 2008. godine. Ideja da se problem riješi s takozvanim ESB-ijem, odnosno evropskom sigurnom obveznicom, koju je 2011. godine predložila grupa ekonomista uključujući Markusa Brunnermeistera s Princetona, već se nekoliko godina razmatra u akademskim krugovima.
Stručnjaci trenutno proučavaju cijeli koncept
Ipak, ideja je tek u posljednje vrijeme privukla pažnju policy makera, a koncept trenutno proučava panel stručnjaka European Systemic Risk Boarda koji odgovara Mariju Draghiju, predsjedniku Evropske centralne banke. Prošle nedjelje, član odbora Evropske centralne banke Benoit Coeure u svojem je govoru na Harvardu pomenuo koncept ESB-a kao jedan od načina na koji regija može napredovati.
To funkcioniše otprilike ovako: određena javna ili privatna institucija kupuje obveznice država eurozone, i zatim prepakuje u vrlo sigurne i manje sigurne hartije od vrijednosti i plasirati ih na tržište. Taj bi zadatak, piše Bloomberg, mogao dopasti neku firmu iz privatnog sektora ili evropsku agenciju poput Evropskog mehanizma stabilnosti (ESM) ili čak Evropsku centralnu banku.
Zaustavio bi se odliv kapitala na prvi znak problema
Jedan od tvoraca ideje, Brunnermeier, je u intervjuu koji je dao u Frankfurtu objasnio kako države izdaju vlastite obveznice, no nema nikakvih garancija i nema raspodjele rizika među državama. Na ovaj novi način, premostile bi se komplikacije zbog kojih su raniji prijedlozi, poput euroobveznica, podbacili.
Poanta je da bi uvođenjem ovakvog sistema investitori mogli kupovati obveznice eurozone u cjelini, umjesto obveznice pojedine države članice. To bi, barem u teoriji, zaustavilo odliv kapitala u najsigurnije obveznice, recimo njemačke, na prve znakove problema na tržištu. To bi ujedno pomoglo da se presiječe vezu između državne fiskalne politike i zdravlja njihovih domaćih banaka.
Nema garancija da će ga tržište prihvatiti
Brunnermeier intenzivno radi na dobijanju potpore za provođenje te ideje, pa je plan prezentovao na godišnjem sastanku Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) u Washingtonu. S ciljem istraživanja interesa, namjerava da pošalje upitnike svim igračima na finansijskom tržištu Evrope.
I sami kreatori priznaju da je njihov plan prilično zamršen te da nema garancije da će ga tržište uopšte prihvatiti, a kamoli vlade država u čijem je interesu održavanje statusa quo. No Brunnermeier i njegovi kolege ističu glavnu prednost ovog aranžmana koja bi svima trebala odgovarati: periferija Evrope dobija finansijski instrument sa znatno većim kredibilitetom, a Njemačka sistem koji uzima u obzir rizike centralne države.
Telegram
