Paradoks savremenih firmi: Ako želite da napredujete, morate biti glupi

U modernom poslovnom okruženju ne isplati se biti pametan, niti se to traži. Tako bi se ukratko mogla opisati suština istraživanja do kog su profesori Andre Spajs i njegov kolega Mats Alveson došli pripremajući knjigu “Paradoks gluposti”.

Više od jedne decenije, dvojica profesora su istraživali različite kompanije iz različitih sektora i biznis okruženja i zaključili da se danas od mladih i obrazovanih ljudi koji izlaze na tržište rada, više ne očekuje da koriste svoju pamet. Umjesto toga, menadžmenti savremenih kompanija će im dodjeljivati rutinske zadatke koje će ti mlmadi ljudi smatrati glupim. Nakon nekoliko godina iskustva, shvatiće da su oni koji napreduju u tim uspješnim kompanijama, zapravo oni koji umiju da isključe mozak i rade po unaprijed zacrtanoj rutini.

Jedan od načina na koji organizacije stimulišu svoje zaposlene da ne razmišljaju previše je birokratija. Pravila i procedure usmjerile su ih da energiju troše na birokratiju umjesto na rješavanje problema. Primjer su doktori i učitelji koji sve manje vremena provode sa pacijentima, odnosno djecom, a sve više baveći se papirologijom.

Potrebno je ne da radite dobro, već da izgledate dobro

Mladi, obrazovani, ambiciozni ljudi već na početku svoje karijere u savremenim kompanijama shvataju da nije njihovo da rješavaju probleme, već da izgledaju dobro. Oni koji dolaze s rješenjima problema svojih klijenata ne bivaju dočekivani s lovorikama. Oni čija Power Point prezentacija dobro izgleda, mnogo bolje prolaze.

Vjera u liderstvo

Još jedan značajan izvor gluposti u poslovanju, prema mišljenju autora, jeste vjera u liderstvo. Pravi lideri su jako rijetki. Većina današnjih menadžera dane provodi na sastancima, ispunjavajući norme i razmjenjujući informacije. Jednom riječju, oni su birokrate.

Da bi svoju ulogu učinili važnijom, oni odlaze na razne kurseve, seminare i obuke. Prema istraživanju Džefrija Pfefera sa Univerziteta Stanford, samo u SAD godišnje se potroši 14 milijardi dolara na razvoj liderstva, ali to nema nikakav uticaj na kvalitet liderstva. Autori knjige kažu da većina zaposlenih lidere smatra nepotrebnim, pa čak vjeruju i da ih ometaju u poslu.

Moć brenda

Mnogi šefovi misle da će pukom promjenom imena ili brenda promijeniti cijelu kompaniju. To uglavnom podrazumijeva promjenu logotipa, ali malo šta drugo se mijenja.

Univerzitet Zapadni Sidnej” potrošio je milione da bi postao “Zapadni Sidnej univerzitet”. Nekadašnja “Australijska Opera” postala je “Opera Australija”, a kroz isti skupi proces prošla je i Nacionalna banka Australije, bez značajnjiih efekata. Autori knjige razgovarali su sa stručnjacima iz oblasti marketinga čiji je posao bio da plasiraju novi brend paste za zube, ali kada su ih pitali šta je stvarno važno kada je prodaja pasti za zube u pitanju, rekli su da će “kupci zapravo kupiti bilo šta sa rafa što je na sniženju”.

Možda najbolji primjer kako je “ribrending” (promjena brenda) loša ideja je kompanija “Britiš ervejz” krajem devedesetih. U želi da se drugačije pozicioniraju na tržištu, odnosno više okrenu ka svijetu, menadžment kompanije promovisao je novi slogan – “omiljena svjetska aviokompanija” – i zamijenili su zastavu Velike Britanije na avionima sa dizajnom inspirisanim svjetskom umjetnošću. Svega nekoliko nedelja kasnije, menadžment kompanije odlučio je da sve vrati na staro, nakon što je čak i tadašnja premijerka Margaret Tačer maketu “rebrendiranog” aviona u svojoj kancelariji prekrila maramicom, da ga ne gleda.

Želja da se imitiraju druge kompanije

“Ako Google to radi, to je dovoljno dobro za bilo koju kompaniju”, logika je kojom se vode biznis lideri, ali često nema realnog opravdanja za uvođenje strategija i taktika koje su se kod nekog drugog pokazale dobro. Čak i najbolja praksa, u nekim drugim kompanijama može da bude jako loše rješenje.

Jedno istraživanje u SAD pokazalo je su kompanije spremne da plate više novca za imenovanje na nove funkcije da bi privukli natprosečne kandidate, ali ispostavilo se da to nema nikakvog efekta na preformanse firme jer se takvi kandidati prije ili kasnije uklope u “zaglupljujuću” igru da bi napredovali.

Samo pratite gomilu i preskačite sopstvene greške

Bili smo iznenađeni koliko je malo potrebno pametnim ljudima da se uklope u kolektivnu glupost i da za to budu nagrađeni. Praćenje pravila bez ikakvog razmišljanja – iako su ista bila potpuno kontraproduktivna, značilo je da će profesionalce njihovi šefovi ostaviti na miru. Lansiranje raznih novih “brending” strategija je značilo da menadžeri mogu da se bave laganim poslom manipulacije površinskim utiscima, dok se nisu bavili težim poslom rješavanja problema u organizaciji. Tako su svi mogli da slijede glupe procedure i da izgledaju kao “posvećeni građani kompanije” dok zajedno sa svojim šefovima ignorišu realne i vidljive probleme. Takvo ponašanje “bez mozga” je donosilo velike benefite pojedincima, ali je mnogo koštalo firme.”, navode autori.

Što je najgore, ljudi u korporacijama imaju veoma slabu pažnju, pa se preko velikih grešaka jako lako prelazi. A velika kompanija nudi i mnogo mjesta da se greške sakriju, a oni koji preskaču sopstvene greške, mogu i da napreduju daleko, dok te greške ne postanu očigledne.

Kultura pozitivnog razmišljanja

Kultura pozitivnog razmišljanja takođe je prisutna u mnogim kompanijama. Jedna IT kompanija koju su istraživači izučavali, zaposenima je nametala moto “nemoj da mi donosiš probleme, donesi mi rješenje”. Ideja je bila da se stvori radno mjesto na kome će ljudi biti zadovoljni, ali jedan bivši zaposleni opisao ih je kao “sektu”.

Kolektivnu glupost nije moguće sakriti. Primjer za to je kompanija “Nokia“. U periodu njihove propasti, od 2007. do 2013. godine, menadžeri kompanije ohrabrivali su svoje zaposlene da gledaju samo pozitivno na stvari. To je dovelo do toga da su zaposleni žmurjeli na loše vijesti, a samim tim i propustili susret sa realnošću. Starijim menadžerima bilo je potrebno više od godinu dana da uvide šta nije u redu sa novim Nokijinim “pametnim” telefonima. Dok su primijetili grešku i počeli da je ispravljaju, “Samsung” i “Apple” preuzeli su tržište.

4 zlatna pravila ako želite da napredujete u savremenom korpo okruženju

1) Radi šta drugi rade, makar ti se to čini i pogrešnim
2) U svijetu u kome nlupost dominira izgledati dobro je važnije nego biti u pravu.
3) Oni koji donose odluke češće vide samo uvod ili PowerPoint prezentaciju. Najgluplja ideja može da prođe ako je dobro prezentovana.
4) Šef uvjek zna najbolje.

Check Also

WizzAir od jula leti na relaciji Podgorica-Beč

Niskobudžetni avio prevoznik WizzAir, od 3. jula otvara novu liniju od Podgorice do Beča, dva …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *