Dvadeset godina nakon što je norveška vlada uplatila prvi depozit u državni fond, zemlja uči kako da upravlja ogromnim novcem. Zahvaljujući nekada izuzetno visokim cijenama nafte, instrument namijenjen ulaganjima u inostranstvo prihoda od prodaje norveške nafte i gasa donio je veće bogatstvo nego što je bilo ko očekivao.
U trenutku kada direktna korist od nafte opada – potrošeno je oko 46 odsto procijenjenog ukupnog norveškog bogatstva u nafti i gasu – relativni značaj fonda i dalje raste. Godišnji prihodi od njega u ovom trenutku redovno premašuju prihode od prodaje nafte.
Ove godine “Globalni penzioni fond” imao je vrijednost 7,3 milijarde norveških kruna (882 milijarde dolara), dva puta veću od vrijednosti nacionalnog BDP. U vlasništvu fonda se nalazi više od dva odsto svih akcija na berzi u Evropi i više od jedan odsto akcija u svijetu. Fond ima akcije u 9.000 različitih kompanija u 78 zemalja svijeta, a najviše u kompanijama Alfabet, Apple, Microsoft i Nestle.
Nezavisnost fonda nije ustavom zagarantovana, ali je zaštićen kao odvojena jedinica unutar centralne banke, koju kontroliše ministarstvo finansija i prati parlament. Vođenje fonda je ekonomično i transparentno, a svako ulaganje se objavljuje na internetu.
Drugi fondovi mogu da kopiraju ovaj model, ali teško da mogu da kopiraju nordijske vrijednosti na koje se oslanja.
Mladi Norvežani se ne stide da pokažu bogatstvo
Inve Slingstad, direktor fonda, kaže da je rast nastupio “brže nego što je iko mogao da zamisli” i da zbog kulture povjerenja u državne institucije maksimalna štednja nije bila sporna. Zakon o budžetu sprječava vladu da povuče više od očekivanog godišnjeg prihoda fonda (oko četiri odsto). Kapital se, teoretski, nikada ne dira. Martin Skanke, koji je nadgledao operacije fonda u ime ministarstva finansija, pripisuje povjerenje koje institucija uživa relativno visokom nivou jednakosti i kulturne homogenosti. Takođe pomaže činjenica da mnoga seoska područja pamte siromaštvo prije samo dvije generacije.
Međutim, očekivanja prema fondu mogla bi da se promijene uporedo s promjenom kroz koju država prolazi. Generacija Norvežana koji voze “teslu” ne stidi se da pokaže bogatstvo. Mlađi od 50 godina poznaju samo svijet u kome Norvežani, kojih ima 5,2 miliona, spadaju u najbogatije nacije na svetu. Imigracija je veća nego ikad, naročito posle priliva izbjeglica iz Sirije.
Populistička, antiimigrantska “Partija napretka” odavno se zalaže za to da se veća količina zarade od nafte troši kod kuće. Kao mlađi koalicioni partner od 2013. godine, u čijoj se nadležnosti nalazi ministarstvo finansija, obuzdava sklonost ka rasipanju novca, ali vlada je u prvoj polovini ove godine prvi put uzela više novca iz fonda nego što je deponovala od prihoda od prodaje nafte: 45 milijardi norveških kruna neto. S obzirom na to da su plate u poslednje vreme niže, i fond kapitala je malo opao.
“Teško je imati gomilu novca i istovremeno STEZATI KAIŠ”
Mada je prerano je za predviđanje dugoročnih trendova, ima onih koje ovo brine. “Veoma je teško imati gomilu novca pored kreveta i istovremeno stezati kaiš”, kaže izvor blizak fondu. Slingstad je optimista, ali priznaje da su malobrojne demokratije koje uspijevaju da sačuvaju državne fondove: političari uvjek biraju veću potrošnju i niže poreze.
Soni Kapor, jedan od glavnih kritičara fonda, kaže da je fond “zeznuo stvar” zato što u protekloj deceniji nije investirao u nova tržišta gladna kapitala i zato što je ignorisao ulaganja u kompanije koje se ne kotiraju na berzi, na primjer u oblasti infrastrukture. On tvrdi da je fond zbog toga izgubio 100-150 milijardi dolara.
Branioci strategije fonda odbacuju kritike, tvrdeći da siromašnije zemlje često nude nedovoljno odgovarajućih mogućnosti za velike investicije. Međutim, to nije jedino što Kapor i drugi zamjeraju. U demokratiji je moral važno pitanje, pa se o etici investicija raspravlja žešće nego ikad. Političari, nevladine organizacije i drugi sve češće ističu da moralni ciljevi treba da budu ispred drugih ciljeva, uključujući i profit.
Fond odbija da ulaže u kompanije čiji se proizvodi smatraju neetičkim, kao što su duvan i razne vrste oružja. Sve više poprima aktivistički pristup kada je u pitanju njegov portfolio, povlačeći ulaganja iz kompanija koje se smatraju veoma korumpiranim i izražavajući zabrinutost zbog onih koje na neracionalan način troše vodu i energiju, ili se bogate na dječjem radu.
Problem visokih plata rukovodilaca
Sve češće se izjašnjava i o pitanjima kao što su visoke plate rukovodilaca. Fond je saopštio da će se pridružiti zbirnoj tužbi protiv “Volkswagena” zbog lažiranja rezultata testova na emisije štetnih gasova. Dobio je instrukcije od parlamenta da doprinese borbi protiv klimatskih promjena, pa će jedan odsto njegovog portfolija biti “zelen”. Povučene su investicije iz teških zagađivača, kompanija umiješanih u sječu šuma, a ove godine i iz kompanija za eksploataciju uglja.
Fond, u stvari, izvozi norveške vrijednosti i kapital. U budućnosti bi mogao da se okrene protiv još više proizvoda – na primjer, šećera i brze hrane, zato što izazivaju gojaznost. Menadžeri fonda za sada ne vide ozbiljne negativne finansijske posljedice od stavljanja stotinak kompanija na crnu listu, ali ne poriču da neke etičke odluke povlače za sobom sukob interesa. Njihovi akcionari, Norvežani, možda neće uvjek dozvoliti da rade ono što je ispravno, a ne ono što se isplati.
Blic
