Da li vam je nekada muka od svog posla? Da li želite da pobegnete i nikada se ne vratite? Koliko puta ste razmišljali o tome šta biste tom prilikom rekli svom šefu? Piscu Šervudu Andersonu se u 41. godini pružila ta prilika, a evo šta je on uradio…
Kao mnogi proslavljeni stvaraoci kao što su F. Skot Ficdžerald (F. Scott Fitzgerald), Dr. Sus (Dr. Seuss) i Vendi Meknoton (Wendy MacNaughton) i Šervud Anderson je počeo sa marketinškom karijerom kako bi spojio kraj sa krajem, prvo kao advokat u advertajzingu, potom kao prodavac oglasa i, na kraju, kao kopirajter u jednoj čikaškoj marketinškoj agenciji, sve dok nije postao uspješan romanopisac u svojoj 41. godini.
Iako je on bio čovjek sa vanvremenskim, dubokim uvidom u kreativni život i stvaralac mnogih istorijskih poučnih poruka, on je takođe bio i čovjek izvrsnog humora i dosjetljivosti. 1918. godine kada je došlo vrijeme da se oslobodi okova korporativnog svijeta i svim srcem zaroni u stvaranje svoje umjetnosti, Anderson je napisao, možda jedno od najboljih ostavki na svijetu. A ono glasi:
„Dragi Bartone,
Zaposlio si čovjeka za koga sam dugo mislio da bi trebao biti otpušten. Mislim na Šervuda Andersona. On je sposoban druškan, ali sam dugo vremena bio ubijeđen da njegovo srce nije na ovom poslu.
Ne dovodi se u pitanje činjenica da je ovaj Anderson na izvjestan način dao doprinos našoj organizaciji. Njegova kosa, na prvom mjestu, sva gusta i neuredna, daje umjetničku bezbrižnost njegovom ličnom izgledu koja nekada oduševljava ljude kao što su Frenk Lojd Rajt (Frank Lloyd Wright) kada uđu u kancelariju.
Ali Anderson nije zaista produktivan radnik. Kao što sam i rekao, njegovo srce nije na poslu. Mislim da bi trebao da dobije otkaz, a ako vi nećete da mu ga date, onda ću ja biti toliko drzak da to sam učinim. Iz tog razloga predlažem da Anderson prekine sve odnose sa ovom firmom (prvog sljedećeg mjeseca). On je fin čovječuljak. Lako ćemo ga otpustiti, ali bolje da ga išibamo.
Vaš,
Šervud Anderson.“
