Vijest je u medijima prošla, skoro pa nezapaženo. Dok je javni dug postao jedna od ključnih tema predizborne kampanje – koji je ministar za što kriv – Crna Gora se prije neki dan ponovo zadužila putem emitovanja državnih zapisa i to za više od 20 miliona eura. To je, kako je saopšteno, sedma ovogodišnja aukcija, druga u avgustu.
Državni zapisi su kratkoročne hartije od vrijednosti, emituju se radi pokrivanja rupa u budžetu, odnosno, kada u budžetu nema dovoljno novca za pokrivanje svih izdataka.
Dekan MBS-a na Univerzitetu Mediteran Dragoljub Janković, kaže da ako će kasnije biti planiranog priliva, onda u tom slučaju ovakva vrsta zaduživanja može biti korisna.
“U slučaju da budući prilivi neće pokriti ovakav dug, moraće se pribjeći novom zaduživanju (kratkoročnim ili dugoročnim) što uvećava ukupan dug. Ovdje ima jedna pozitivna stvar, a to je uspostavljanje kontinuiteta u emisiji kratkoročnih državnih dugovnih instrumenata. To je dobro zbog razvoja finansijskog tržišta, s tim da treba tu još uvesti novina kako bi se finansijski sistem brže razvijao u Crnoj Gori, što do sada nije bi slučaj”, kaže Janković za Portal Analitika.
No, ko danas može garantovati da država ima para da vrati taj i slične dugove, a da se ponovo ne zaduži. Sudeći po izjavama sadašnjeg i bivšeg ministra finansija, stanje je teško da teže biti ne može.
Radoje Žugić, koji je sada na mjestu premijerovog savjetnika, ostavio je u nasljeđe Plan sanacije javnog duga, nakon što je dug prešao 60 odsto BDP-a, pa se mora vratiti u Mastrihtške kriterijume.
Šta sadrži Plan sanacije duga
Žugić tvrdi da se radi o radnom dokumentu koji se može izmijeniti. Fakat je, međutim, da je javnost imala uvid u ono što je Žugić ostavio sadašnjem ministru iz redova opozicije Rašku Konjeviću, a sadrži mjere koje će se malo kome svidjeti.
Ukratko, Plan predviđa smanjivanje naknade majkama sa troje i više djece i zamrzavanje sticanja tog prava, kao i usklađivanje sa bruto platama u javnom sektoru.
Smanjenje zarada i otpuštanja radnika u javnom sektoru, oporezivanje penzija koje su više od 500 eura višom stopom, zamrzavanje penzija, povećanje akciza na gorivo i prodaja koncesije za autoput Bar-Boljare. U cilju povećanja stepena naplate poreza i doprinosa na zarade, predloženo je uvođenje krivične odgovornosti za izbjegavanje plaćanja poreza i doprinosa.
U slučaju neefikasne realizacije drugih mjera, sanacionim planom sugeriše se razmatranje još tri: povećanje standardne stope PDV-a sa 19 na 20 odsto, uvođenje akciza na struju i izmjenaZakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti.
Mjere dočekane na nož
Mjere su u javnosti dočekane na nož. Posebno u kontekstu priče da je od poreskok duga od oko 770 miliona eura naplativo svega oko 250 miliona.
Opozicija tvrdi da je suština ekonomske politike vlasti da bogati imaju više a siromašni manje, jer se opet predviđa stezanje kaiša tamo gdje je najtanje.
Bivši ministar Žugić je pokušavao da objasni da nije baš sve tako kako se tumači. Plan sanacije će, kako navodi, zaštiti najranivije kategorije stanovništva, pogotovo na sjeveru države, smanjenje zarada u javnom sektoru je regulisano zakonom, a na pitanje novinarke koliko je predviđeno ljudi da bude otpušteno u javnom sektoru, rekao je da trenutno ne zna.
Bivši ministar je, međutim, nekoliko puta istakao da se uzda u koncesiju za igradnju auto puta Bar-Boljare. Trvrdi da već ima interesovanja ozbiljnjih partnera. Poslanik Mladen Bojanić mu je na te tvrdnje odgovorio “da je pominjanje prodaje koncesija za autoput u momentu kad gotovo ništa ozbiljno nije ni počelo po pitanju izgradnje autoputa – šarena laža za lakovjerne”.
Odgovarajući na kritike, Žugić kaže da je neko morao predložiti Plan sanacije, što je sva je prilika tačno, posebno ako se ima u vidu upozorenja Konjevića da ćemo i u narednih pet godina, da bismo isplaćivali prethodna dugovanja, servisirali kamate i servisirali deficite, morati da se zadužimo dvije milijarde eura.
Mora se napraviti plan sanacije
Ekonomski analitičar Vasilije Kostić kaže da se Plan sanacije mora napraviti, jer je bolje da mi upravljamo dugom, a ne dug nama. Posebno ističe da o tome treba obavijestiti javnost.
Zašto onda Žugić nije ranije uradio Plan sanacije i zašto ga je u fioci ostavio nasljedniku? Teško da nije mogao znati da će izaći u javnost i da će, posebno imajući u vidu nepopularne mjere, postati sredstvo predizbornog potkusiravanja.
Na pitanje da li cijela priča o Planu sanacije i naplati poreskog duga ima u ovom trenutku političku konotaciju, profesor Janković odgovara da je to neizbježno, naročito u našoj sredini koja još treba puno da se demokratski razvije.
“Međutim, ono što brine, kada je u pitanju Crna Gora, jeste da bilo koja predložena promjena automatski mobiliše veliki dio javnost na snažan otpor. Živimo u vremenu konstantnih promjena i takav konzervatizam i nazadnost nije dobra. Treba da izgrađujemo društvo koje je fleksibilno i prilagodljivo na promjene, a ne koje ne želi čak bilo kakve promjene, a očekuje da bude bolje. To se lako uklapa sa političarima koji se bore u stvari za privilegije koje su sami sebi odredili (visoka primanja, putovanja, obezbijeđene penzije, rad bez snošenja posljedica, visoka zaštićenost od bilo kakvih gonjenja od svojih krivičnih i prekršajnih postupaka u parlamentu i van njega – umjesto da prvi da snose eventualne takve posledice …)”, kaže Janković.
I Vasilije Kostić ističe da se za realizaciju Plana sanacije, budući da se radi o strukturnom poremećaju u ekonomiji, mora obezbijediti opšti drustsveni konsenzus.
„Bilo koja vlast ili bilo koja partija da bude na vlasti ili bilo ko da ga bude radio će to morati raditi u interesu ekonomskog oporavka“, kaže on.
Mjere štednje jedino su rješenje za sanaciju javnog duga – jasan je Kostić. Takav plan mora dovesti javnu potrošnju u realne izvore a to znači da će se mnogi državni izdaci biti pod pritiskom.
Upravljanje dugom uskladiti sa strategijom razvoja
Profesor Janković ističe da upravljanje javnim dugom treba da bude usklađeno sa dugoročnom strategijom razvoja, koja bi morala da se mijenja kako bi došlo do podsticanja razvoja ekonomije (proizvodnje i usluga).
“Intervencije u javnom sektoru, smanjenje viškova zaposlenih, fiskalne mjere – porezi ali i drugo, samo su dio rješenja. Neophodni su zahvati u drugim oblastima, npr. jačanje infrastrukture kroz javne radove i angažovanje domaćih firmi, jačanje konkruentnosti posebno kroz jačanje transparentnosti, jače kontrole javnih nabavki i smanjenje broja rupa curenja novca iz budžeta”, kaže on.
Problem je, međutim, što je ovo, na što ukazuje struka, makar do 16. oktobra u domenu ekonomske teorije. A dug, neprimjetno, raste.
Izvor: Portal Analitika
