Kako se bliži dan američkih predsjedničkih izbora, čini se da je Donald Tramp sve manje siguran da li on zaista želi da bude američki predsjednik, piše Politiko.
Hauard Švajcer, strateg republikanaca, koji je radio u administracijama Džordža Buša i Baraka Obame, i kao glavni savjetnik u Export-Import banci SAD napisao je tekst za Politiko u kojem obrazlaže zašto Trampu predsjednička dužnost možda i neće baš imponovati.
Iako to može zvučati jako čudno, piše Švajcer, postoji čak nekoliko razloga zašto Tramp zapravo možda uopšte ne želi da pobijedi na izborima u novembru.
Život Donalda Trampa u slučaju da postane američki predsjednik potpuno će se preokrenuti. Za početak, on nikad nije radio u Vašingtonu, nikad nije bio okružen timom političara s kojima treba se konsultuje oko apsolutno svakog pitanja, a od 20. januara 2017. sve bi to moglo da se promijeniti. Zbog svega ovoga, piše Švajcer, Tramp bi mogao da pokuša da nađe izlaz iz Bijele kuće prije nego što mu istekne mandat. Ove razloge Švajcer navodi kao nešto što bi Trampu predsjedniku moglo da smeta:
1. Neće moći da dijeli otkaze
Tramp možda misli da će administraciju pokrenuti jednostavnim dijeljenjem otkaza kada procijeni da nekoga treba da otpusti i da će sve izgledati slično kao i u njegovoj rijaliti emisiji Pripravnik. Međutim, državna birokratija nije Trampova privatna firma.
Kako bi mogao da sprovede svoj program, Trampu će biti potrebna pomoć hiljade državnih službenika čija su prava zaštićena raznim propisima, a iza njih stoje i sindikalne organizacije. Istoričari su pisali o tome kako predsjednici dolaze u Bijelu kuću nepripremjeni, ali u slučaju Trampa stvari bi mogle da budu još drastičnije, i njega bi sve to moglo daleko više da frustrira. Takođe, da bi iko mogao da dobije otkaz u administraciji potrebno je da se prođe čitava procedura, čak i u slučaju da osoba ne odrađuje svoj posao kako treba.
Jednako teško je i zapošljavanje ljudi. Svi predsjednikovi ljudi moraju da prođu određene bezbjednosne provjere. Taj proces umije da traje mjesecima, u nekim slučajevima i godinama, što bi naprosto moglo da izludi menadžera kao što je Tramp. Njegovi najviši pomoćnici, kao što je državni sekretar, moraju da dobiju potvrdu američkog Senata.
2. Neće moći tek tako da donosi odluke
U predizbornoj kampanji Tramp je dao niz obećanja kao što je donošenje velikog plana smanjenja poreza, koji će zamijeniti tzv. Obamaker, izgradnju velikog zida na granici, odbacivanje trgovinskih ugovora. Međutim, čini se da Tramp ne razumije u potpunosti kako funkcioniše donošenje odluka. Kongres je taj koji ima ulogu donošenja zakona, a ne predsjednik.
Apsolutno sve što predlaže predsjednik zahtijeva saglasnost i ostalih državnih tijela, a posebno Kongresa. Sav taj proces, koji je nerijetko spor, mogao bi da razljuti Trampa.
3. Svaki njegov korak će se ispitivati
Tramp je kao privatni preduzetnik mogao da izbjegava detaljne provjere bogatstva i poslovnih kontakata. Međutim, u slučaju da postane predsjednik, situacija se znatno menja. Tramp u tom slučaju može da očekuje da će istražitelji koje ovlasti Kongres ispitivati njegove poslove, odnose sa stranim zvaničnicima, i sve ostalo što Kongres u određenom trenutku bude smatrao da je u javnom interesu.
Ministarstvo pravosuđa sprovešče istragu čim dođe do prve afere. Ako Trampova kandidatura dovede do toga da demokrate preuzmu Predstavnički dom ili Senat, situacija će mu biti dodatno otežana.
4. Teško će se pomiriti s ograničenjima
Frustrirani vladinim sabotiranjem ili nekooperativnošću Kongresa, predsjednici izdaju stotine izvršnih naloga. Vrlo je vjerovatno da će to učiniti i Tramp. Isto tako za očekivati je da će vrlo brzo doći do sukoba s obzirom na to da Tramp već izražava veliku želju da daje direktive, bez obzira što to nije u njegovoj nadležnosti.
“Neće me odbiti, vjerujte mi”, zna Tramp da kaže. To bi moglo da ga dovede i do Vrhovnog suda.
5. Biće mu užasno dosadno
Svako ko je slušao Trampove govore mogao je da uoči da Tramp zapravo može kratko da zadrži pažnju na jednoj temi. Na njegovu nesreću, predsjednikova odgovornost je da učestvuje na različitim ceremonijama, višesatnim sastancima svakoga dana.
Ne postoji zabavni dio “predsjednikovanja” kojim će se “Amerika ponovno učiniti sjajnom”. Tramp će morati da se nosi sa hiljadama stvari do kojih mu nije stalo. Neće moći, recimo, da tek tako provede dvije nedelje u Škotskoj, igrajući golf, bez tajnih službi, medija, stranih i domaćih kriza. Neće moći da ode na svoj redovni odmor na svoje bajkovito imanje Mar-a-Lago. Umjesto toga, sastaće se s zvaničnicima iz Ministarstva poljopripvrede kako bi razgovarali o suši koja je zahvatila unutrašnjost zemlje.
6. Teško će živjeti pod još većom pažnjom medija
Tramp loše prihvata kritiku, ne snalazi se na konferencijama za medije, njegova retorika više puta se pokazala veoma neodgovornom. On otvoreno prezire medije, a oni će u slučaju da postane američki predsjednik, biti s njim apsolutno svuda; u pres sobi Bijele kuće, putovaće s njim i pitati ga o svemu što radi.
Neumorno će pratiti svaki Trampov korak, a on neće moći na Tviteru da piše o svemu što mu padne na pamet, kao što sada radi. Svaka pora njegova života postaće javna, bilo da se radi o njegovoj djeci, braku, aktivnostima cijele njegove porodice.
7. Moraće da pokaže empatiju, što mu baš i ne ide
Predsjednik je osoba koja će u vrijeme katastrofa i tragedija, bilo da se radi o domaćim ili međunarodnim, biti taj koji će pokazati humanitarni duh i empatiju. Tako je bilo i u slučaju strašnog bombaškog napada u Oklahoma sitiju kada je predsjednik bio Bil Klinton, u slučaju napada 11. septembra koji se dogodio u mandatu Džordža Buša, i u slučaju napada u Dalasu za vrijeme Baraka Obame. Tramp je drugačiji od ove trojice. Nakon masovnih pucnjava u Orlandu i Dalasu on nije pokazao nimalo empatije. Kao predsjednik, od njega se očekuje da pokaže da mu je stalo i da se ponaša tako. On će morati da pokaže nešto što očigledno nije.
Čini se da je Tramp u posljednje vrijeme shvatio ozbiljnost situacije. Trenutno je u prilično nezavidnoj situaciji: ako izgubi, postaće ono što dosad nikada nije bio – gubitnik. Ali, ako pobijedi, ostaje u ulozi koja mu u toliko stvari ne odgovara, sa svim tim ‘dosadnim poslovima i zahtjevima’. Moraće da preuzme veliku odgovornost za milione građana.
Duboko u sebi, on vjerovatno zna da to ne želi, piše Politiko. Donald Tramp prvi put u životu, duboko u sebi, možda istinski priželjkuje da bude na gubitničkoj strani.
Nedeljnik
