“Sada je jasno da je Fondacija Clintonovih najkorumpiraniji poduhvat u političkoj povijesti”, nedavno je izjavio republikanski kandidat za predsjednika SAD-a Donald Trump.
Ali što je uopšte ta fondacija? Punim nazivom Fondacija Bill, Hillary i Chelsea Clinton osnovana je 1997. godine s ciljem osnivanja predsjedničke biblioteke nakon Billovog odlaska s mjesta predsjednika. Za razliku od velike većine američkih privatnih fondacija koje samo skupljaju novac pa ga daju organizacijama na terenu, Clintonova fondacija sprovodi vlastite programe pomoći. Trenutno imaju 11 velikih programa s posebnim fokusom na poljoprivredu u Africi, ekonomski razvoj Južne Amerike, smanjenje troškova lijekova za Aids, ali i za borbu protiv dječje gojaznosti.
Osim toga, svake godine organizuju i Clintonovu globalnu incijativu, sastanak na kojem političari, poslovni ljudi, ali i nevladini aktivisti raspravljaju o rješenjima globalnih problema. Prema informacijama na njihovim stranicama, skupili su više od dvije milijarde dolara donacija, zapošljavaju više od 2.000 ljudi, a godišnji proračun im je oko 220 miliona dolara.
Charity Watch, koji se bavi praćenjem povjerljivosti dobrotvornih organizacija, piše da čak 88% prikupljenog novca odlazi na programe pomoći. Iako je danas ogromna fondacija, sve je počelo Billovim razmišljanjem o pomaganju, piše Washington Post. “Dobar dio programa počeo je zbog slučajnih susreta u životu Billa Clintona“, napisali su novinari Posta, a prenosi BBC.
Fondacija Clintonovih dobila je milionske donacije od nekih od najbogatijih ljudi svijeta. Fred Eychaner, vlasnik alternativnih medija u SAD-u, Denis O'Brien, irski milijarder, samo su neki od velikih privatnih donatora. fondacija je primila donacije i od drugih privatnih fondacija kao što je fondacija Billa i Melinde Gates.
Politički protivnici Hillary Clinton tvrde da je ona iskorištavala svoj utjecaj na mjestu državne sekretarke kako bi prikupljala novac za fondaciju, ali i da su donacije fondaciji mogle pomoći u poduhvatima koji su zahtijevali političko odobrenje. Peter Schweizer napisao je čitavu knjigu takvih situacija, a New York Times je odlučio da provjeri samo jednu od njegovih tvrdnji.
2010. godine, američko ministarstvo spoljnih poslova na čelu s Hillary Clinton, odobrilo je ruskoj državnoj kompaniji Rosatom preuzimanje kanadske rudarske kompanije. Kanadska kompanija Uranium One polaže prava na iskop urana na američkom tlu i zbog toga je američka vlada morala dati posebno odobrenje. Preuzimanje je odobreno nedugo nakon što je banka povezana s Rosatomom platila Billu Clintonu pola miliona dolara za održavanje govora u Moskvi. Jedan od najvećih donatora fondaciji Clintonovih je osnivač spomenute kanadske kopanije, Frank Giustra.
Iz izbornog štaba Hillary Clinton gotovo odmah su poslali saopštenje u kojem stoji da njeno ministarstvo nije bilo jedino koje je moralo pristati na rusko preuzimanje. Uostalom, kako piše BBC, niti jedna Schweizerova tvrdnja nije pokazala jasne veze između donacija fondaciji i političkih usluga.
Bez obzira na nedostatak dokaza o korupciji, štoviše, čak i ministarstvo pravosuđa je odbilo da sprovede stragu zbog nedostatka dokaza, sve više utjecajnih pojedinaca i medija traži gašenje fondacije postane li Hillary predsjednica. Kako je to napisao Jonathan Chait iz magazina New York: “fondacija se ne može nazvati velikim leglom korupcije, ali je izvor velike glavobolje“.
Objavljene e-mail poruke iz vremena dok je Hillary bila na čelu američkog ministarstva spoljnih poslova pokazali su da niko od donatora nije imao bilo kakve privilegije. Međutim, oni su to očekivali, a neki ljudi iz fondacije su bili skloni tražiti političke usluge donatorima.
Upravo to je iskoristio Trump kako bi napadao “korumpiranu Clinton”. On i njegovi politički pobornici stalno govore o mogućim problemima u finansiranju fondacije i nakon nedjelja stalnih gafova, Trump će iskoristiti i najmanju priliku da ocrni političku protivnicu.
Express
