Poslodavci u svijetu sve se češće koriste novim medijama za saopštavanje zaposlenima vijesti o otkazu. Tako izbjegavaju direktan razgovor i sve dokumentuju.
Biti šef, makar mali, s barem jednim podređenim, životna je ambicija mnogih, uglavnom zato što tu ulogu zamišljaju u romantičnim verzijama u kojima su pošteni, pravedni i podređeni ih vole i poštuju. Ipak, prije ili posle šefovanje će uključiti ne tako zabavne ili popularne poteze sa kojima se niko, osim možda pokojega poremećenog pojedinca, ne bi htio baviti. Među takvim odgovornostima visoko kotira, možda i najviše, davanje otkaza radniku. Do tog trenutka sve je izvrsno, no reći nekome da više nije poželjan u firmi, većini pokvari medeni mjesec na mjestu šefa. U svijetu razvijenog kapitalizma razvilo se znanje o problemu otpuštanja, odnosno pravilnim i nepravilnim načinima pri saopštavanju “srećne” vijesti dobitniku otkaza. Savremeno doba i rapidan tehnološki napredak donijeli su neke novosti i na tom području.
Američka praksa
Izbjegavanje direktne komunikacije u korist impresionalnih oblika, među ostalim, omogućilo je prije spomenutom šefu da, ako ima manjka hrabrosti i karaktera, osjetno ublaži potencijalno vrlo neugodnu situaciju korišćenjem nekom od blagodati današnjih tehnoloških čudesa. Štaviše, veliki je izbor sredstava koji se mogu iskoristiti u tu svrhu. Slučajevi uportrebe društvenih mreža poput Facebooka iii Twittera zasad nisu zabilježeni, ali može se vjerovati kako će um takvih šefova, kreativan kad je riječ o maksimalnom smanjenju vlastite boli i griže savjesti, prije iii posle posegnuti i za najnovijim komunikacijskim kanalom. Biće uistinu zabavno ulogovati se na Facebook, primjer, i na svom ‘zidu’ saznati da ne moraš na posao taj dan. IIi bilo koji drugi.
Jedan od najrazvikanijih slučajeva takve maštovite uporabe tehnologije bio je onaj od prije četiri godine kad je RadioShack, američki lanac maloprodaje elektroničke robe, otpustio 400–tinak ljudi u grupnoj E-poruci. Povratna reakcija javnosti očekivano biće negativna, ljudi su se zgrozili, no kako to već biva, vrijeme je pokazalo da je reč o novom trendu , nečemu što je u sljedećih nekoliko godina mnogima postala sasvim normalno. Iza takvog ponašanja stoji logika koja se pita zašto ne bi bilo prihvatljivo otpustiti ljude u E-poruci iii SMS-u ako je sasvim prihvatljivo na taj način, recimo, raskinuti sa svojom boljom ili lošijom polovinom.
Razlog sve veće popularnosti ‘novih’ načina otpuštanja ljudi, naravno, u izbjegavanju je često vrlo nezgodnih situacija u kojima otpušteni ljudi reaguju, blago rečeno, nepredvidljivo. A kad tome dodate da su upravo otpušteni, pa nemaju šta izgubiti, lako je shvatiti zašto mnoga ‘starinska’ otpuštanja završe opštim lomom. Čovjek barem tada maže sebi dati oduška. Uz to šefovi sve više preferiraju E-poruke i SMS jer je to jednostavno, lako, brzo i dokumentovano. Vjerovatno je sasvim suvišno preispitivati moralno–etičke dimenzije takvog ponašanja, o tome nema dvoumljenja. Bio zaposlen kriv za takav razvoj događaja iii ne bio, vrijeme i trud uloženi u posao, odnosno kompaniju, daju mu pravo na barem pet minuta razgovara licem u lice. U pitanju je , ako nista drugo, minimum poštovanja koje se duguje čovjeku ako je negdje radio.
Nepoštovanje zaposlenih
Ima, jasno, i sasvim suprotnih primjera, poput Ric harda Hlave, direktora i osnivača kompanije HlavCo, koji je napisao i cijelu knjigu o pisanju efikasnih E-poruka . Među ostalim pozabavio se slanjem otkaza radnicima utvrdivši da voli ljude i da ga stoga boli dijeliti otkaze. Svjestan da o nekima od njih zavise cijele porodice, iii barem lokalna trgovina alkoholom i pornografijom, emotivni Hlava savjetuje kako otpustiti radnika u E-poruci s poštovanjem, ukusom i dostojanstvom. Dragoj se budali, piše u njegovom primjeru E poruke, zahvaljuje na nedavnim projektima kojih se sada ne moze sjetiti, podsjeća da se oni nikad ne bi mogli završiti dok ne bi naišli na nekog drugog da ih završi, radnika zatim obavještava da su se odlučili na promijene u njegovom odeljenju i da je ta promjena, te da mu je u tu svrhu pripremljena otprernnina u vrijednosti dvodnevne plate, dan više nego što dobiju drugi. Čovjek je sasvim ozbiljan, inače. Ne nedostaje ni slučajeva otpuštanja SMS-om, lako moguće najprizemnije i neukusne prakse davanja otkaza.
Loša reklama za poslodavca
Ima tu, naglašavaju, i neželjenih posljedica za poslodavca. Izuzev očajnog PR-a moral i entuzijazam prije ostalih zaposlenih pašće zbog takvog manjka poštovanja, a i teže će se naići novi ljudi. Naime, mnogi traženi radnici koji mogu birati poslodavca vjerovatno neće izabrati onog koji otpušta E-poštom ili SMS–om. Želite li biti mudar i osjećajan šef, i imate tu mogućnost, prije davanja otkaza objasnite situaciju zaposlenima i pitajte ima li onih koji žele dobrovoljno da odu, skrate svoje radno vrijeme ili odu u penziju. Katkad se tako moze izbjeći podjela otkaza. Savjeta kako uručiti ili ne uručiti otkaz zaista je mnogo, no teško je naići na stručnjaka koji bi preporučio ili odobrio davanje otkaza bilo kako osim lično, licem u lice. Koliko god primamljivo zvučalo šefovima izbjeći direktnu konfrontaciju, uručiti otkaz E-poštom, SMS-om ili telefonom nije moralno, bezobrazno je i ne može se opravdati. Ostavlja utisak hladnoće, nezainteresovanosti i nepoštovanja prema radnicima, ali i šteti ugledu kompanije. U nekim je zemljama, uostalom, i protiv zakonito. Najbolje je zato to napraviti u ličnom razgovoru i pritom imati na umu da je osobi s druge strane stola sasvim sigurno teže nego vama
MCB blog
