Trgovinski rat sa Kinom uveliko počeo?

Problemi sa globalizacijom pojavljuju se tek sada, kada je smjer tokova kapitala počeo da se mijenja i kada su kineske kompanije krenule u pohod na Zapad.

Do nedavno se činilo da postoji potpuni konsenzus u vezi sa vrlinama globalizacije. Pod potpunim konsenzusom se podrazumijeva da su razvijene industrijske zemlje saglasne u ocjeni da je globalizacija opšte koristan ekonomski proces u kome zapadne kompanije i kapital dominiraju svjetskim tržištem. Osnovni postulat globalizacije je sloboda protoka roba i kapitala. Ta i takva sloboda je uvjek u interesu država i njenih ekonomija i nikako se ne smije sputavati niti ograničavati, piše u svom blogu finansijski analitičar Nebojša Katić.

Sve dok se globalizacija odvijala po utvrđenom skriptu gdje se kapital kretao ili u okviru Zapada, ili je sa Zapada išao na Istok i Jug i tamo kupovao kompanije i resurse, nikakvih problema niti dilema nije bilo. Problemi se pojavljuju tek sada, kada je smjer tokova kapitala počeo da se mijenja i kada su kineske kompanije krenule u pohod na Zapad.

Nacionalni interes vs. globalizacija

U zapadnim metropolama se najednom počelo postavljati pitanje odnosa nacionalnog interesa i globalizacije.

Najednom se otkriva da strano vlasništvo nad domaćim kompanijama nije uvjek u interesu nacionalnih država, te da tržišni principi slobodne trgovine i slobodnog protoka kapitala i nisu baš tako sveti kako nas ekonomska literatura ili MMF podučavaju.

Kina, koja je strahovito ekonomski ojačala i u tom procesu akumulirala ogromne devizne rezerve, krenula je da razmenjuje zapadne finansijske hartije sumnjive vrijednosti (u kojima drži svoje rezerve) za nesumnjiva industrijska dobra zapadnih država.

Evropljani negoduju, ali nemaju dobar izgovor

U Njemačkoj, koja je u fokusu kineskog interesovanja, Kina je od početka ove godine investirala preko 10 milijardi dolara.

Kinezi upravo pokušavaju da kupe i kompaniju Kuka, jednu od najmodernijih proizvođača robota u Evropi. Ova potencijalna kupovina, kao i neke prethodne, izaziva veliko nezadovoljstvo, ali se čini da Njemačka nema dobar izgovor kojim ovu kupovinu može zaustaviti. Kina je veliko izvozno tržište Njemačke i bilo bi previše rizično ući u ekonomski sukob sa Kinom.

Velika se prašina podigla i u Velikoj Britaniji u vezi sa projektom nuklearne elektrane Hinkley Point C, u kome bi China General Nuclear Power Company trebalo da učestvuje sa 33%. Iako je riječ o važnom projektu za već prenapregnuti elektroenergetski sistem Velike Britanije, vlada Velike Britanije je upravo odložila konačnu odluku o gradnji elektrane. Mada to nije javno rečeno, kinesko učešće u ovoj investiciji je razlog za poslednje prolongiranje konačne odluke.

Kina je odmah reagovala i preko svog ambasadora zaprijetila da će eventualno odustajanje od projekta dovesti do ozbiljnog poremećaja ekonomskih odnosa Kine i UK, upravo u trenutku kada je to Britancima najmanje potrebno.

Nacionalni interes u Australiji

Dolje i ispod, u Australiji, događaju se slični procesi onima u Evropi.

Australija je imala veliki ekonomski uspon posljednjih decenija i taj uspon se najvećim dijelom vezuje za kinesku ekspanziju koja je stvorila ogromnu tražnju za sirovinama iz Australije. Idila je dovedena u pitanje kada je Kina pokušala da kupi najveću lokalnu kompaniju za distribuciju električne energije. Vlada je preliminarno blokirala prodaju pozivajući se i ovdje na nacionalni interes. Nešto ranije, u aprilu ove godine, kineskom konzorcijumu, na čijem je čelu Shanghai Pengxin Group, nije dozvoljeno da kupi S. Kidman & Co, veliku privatnu kompaniju u čijem je vlasništvu ogromno zemljište sa oko 185,000 grla stoke. Nacionalni interes je ponovo naveden kao razlog blokade.

Za razliku od ad hoc reakcija Australije ili UK na primjer, SAD ima instituciju koja se još od 1975. bavi zaštitom nacionalnih interesa u sferi investiranja. Riječ je o Komitetu za strane investicije u SAD (CFIUS). Lokalne kompanije koje su predmet prodaje strancima, na dobrovoljnoj osnovi o tome izvještavaju komitet koji može analizirati predloženu transakciju. Kako su SAD moćna i otvorena ekonomija, intervencije CFIUS-a su relativno rijetke i investicije se još ređe blokiraju. CFIUS nema nužno i konačnu riječ, pa investicije koje komitet odobri, mogu biti osporene i blokirane u Kongresu ili od strane predsjednika SAD.

Dok ovo pišem, CFIUS se intenzivno bavi pokušajem China National Chemical Corp.  da za oko 43 milijarde dolare kupi švajcarsku kompaniju Syngenta. Syngeta je jedan od svetskih lidera u proizvodnji hibridnog i genetski modifikovanog sjemena, pesticida, biogoriva i sl. U ovom trenutku, ovo je bez konkurencije najveća strana potencijalna investicija Kine. Kako Syngenta ima kompanije ćerke u SAD, CFIUS smatra da ova prodaja zadire i u interes SAD. (Naravno, da je Monsanto kupio Syngentu kako je pokušao pre dve godine, ničiji nacionalni interesi ne bi bili ugroženi.)

Paradoks globalizacije

Kina je sve veći problem za svoje zapadne konkurente i čini se da je trgovinski rat sa Kinom već uveliko počeo i da se vodi na nekoliko frontova. Jedan od širih frontova je sada otvoren u ime nacionalnog interesa, stvarnog ili izmišljenog. To nas dovodi i do paradoksa globalizacije.

Velike i moćne zemlje koje imaju snažne institucije za zaštitu domaćeg tržišta i potrošača, sjekiraju se kako će zaštiti svoje nacionalne interese i dobra od „strašne“ Kine. Istovremeno, kukavne, male ili uboge zemlje se uvjeravaju da nemaju čega da se plaše kada sve što imaju stavljaju na doboš globalizacije. Ovo stavljanje svega na doboš se u žargonu MMF-a naziva strukturnim prilagođavanjem i to je spasonosna medicina koju MMF nudi, ili još bolje, rutinski iznuđuje.

Kada su u pitanju zemlje u razvoju, Kina najradije kreditira izgradnju infrastrukturnih objekata na kojima zapošljava svoje građevinske kompanije.

Izvor: nkatic.wordpress.com

Check Also

Pržno dobilo novo šetalište

Pržno je dobilo novo šetalište, koje je sinoć svečano otvoreno u okviru manifestacije “Budvanske večeri”.

Leave a Reply

Your email address will not be published.