Istorija marketinga duga je koliko i istorija prodaje, pa stoga potiče vjerovatno još iz vremena kada se roba međusobno trampila. Svako je hvalio svoju robu u namjeri da je proda, a to je princip koji važi i danas, s tim da su načini na koje se takvo nešto može plasirati nikada raznovrsniji.
Tako bi detaljno bavljenje istorijom marketinga bio sasvim sigurno zanimljiv, ali i veoma naporan i dugotrajan posao. Stoga vam donosimo kraći prikaz, odnosno 10 ključnih momenata koji su svoj trag ostavili na oglašavanju kakvo poznajemo danas.
1. Prvi spam u istoriji
Davne 1864. godine marketing svakako nije bio novina, isto kao što to nije bio ni telegraf. Ali, spajanje ove dvije stvari i te kako je bilo nešto novo. Upravo ove godine telegraf je prvi put korišćen u svrhe slanja netraženih ponuda, nudeći bogatijim Amerikancima prilike za ulaganja koje se ne mogu propustiti, a koje su ipak u velikoj mjeri nervirale primaoce ovih poruka. Danas su nam poznate kao spam.
Iako metoda “šalji ljudima svoje ponude do besvesti i nasumično” sigurno nije najmudrija marketinška strategija, od nje se ni danas ne odustaje, a razvoj tehnologije učinio ju je nikad lakšom za sprovođenje od strane onih koji je i dalje zagovaraju.
2. Mjerenje dometa kampanje
Mnogi časopisi su 1914. godine počeli da nude prostor za oglašavanje, obećavajući pritom odličan obuhvat ciljne grupe a da za to nisu imali nikakvo pokriće. Tako je i osnovano udruženje “Audit Bureau of Circulations”, čija misija je bila potvrđivanje cifara koje su časopisi nudili kao obećanje svojim oglašivačima. Danas je ovo udruženje poznato kao “Alliance of Audited Media” i u najvećoj mjeri je posvećeno digitalnim medijima.
Istovremeno, mjerenje dometa određenih kampanja i medija putem kojih se sprovode postalo je nauka za sebe. Iako se tehnologija u međuvremenu razvila, suština je ostala ista: bez obzira na medij, najveća snaga oglašavačke industrije uvjek će biti direktno zavisna od toga u kojoj mjeri se mogu pouzdati u procijenjene brojke, a za savršenim alatom koji bi minimizirao neizvjesnost još uvjek se traga.
3. Prva televizijska reklama
Tehnički nesavršena i emitovana za oči samo nekoliko hiljada ljudi, prva televizijska reklama emitovana je 1. jula 1941. godine na kanalu NBC u SAD. Nju je platio Bulova, brend koji prodaje satove i nakit. Reklama je emitovana tokom bejzbol utakmice Brooklyn Dodgersa i Philadelphia Philliesa, a njena cijena iznosila je cijelih devet dolara. Oglašavanje putem televizije bilo je sporadično sve do omasovljenja televizora, što se desilo tokom pedestih i šezdesetih godina prošlog vijeka.
Vremenom se tehnička strana ove forme advertajzinga prilično izbrusila, a broj gledalaca drastično je povećan, pa zato danas reklame na televiziji koštaju mnogostruko više nego što je to bio slučaj sa prvom ikada emitovanom reklamom.
4. Naručivanje pizze putem računara
Danas je naručivanje hrane na kućnu adresu lakše nego ikada. Iako se može donijeti sasvim utemeljen zaključak da je ovo relativno nova praksa, to zapravo nije slučaj. Naime, Pizza Hut tvrdi da nudi opciju poručivanja hrane putem interneta još od 1994. godine. Ali, ako vam je baš stalo da istražite vezu između pizze i računara, onda je važno spomenuti da se ova dva pojma pojavljuju zajedno prvi put 1974. godine, kada su istraživači programirali kompjuter koji bi osobama sa invaliditetom pomagao da poruče pizzu putem telefona. Riječ je o Domino pizzi, tako da će Pizza Hut ipak morati da prihvati činjenicu da nije pionir u ovoj praksi.
5. Internet browser koji to stvarno jeste
Mozaic nije bio prvi internet browser, ali je ušao u istoriju kao prvi koji je popularizovao World Wide Web i učinio ga pristupačnim ljudima koji nisu imali napredno poznavanje računarskih tehnologija. Njegova pojava 1993. godine utrla je put prvom baneru. Prošlo je više od dve decenije od revolucionarnog pristupa kojim se poslužio Mozaic i zahvaljujući kom se pojavio i Netscape, koji, istini za volju, nije baš dobro prošao u nešto kasnijim okršajima browsera. Ovi okršaji traju i danas i ne čini se da bi se u skorije vrijeme mogli okončati, što je sasvim i očekivano, jer svi žele da koristite baš njihov proizvod dok surfujete internetom.
6. Prva baner reklama
Internet je 1994. godine još uvjek bio novina i nije poznato koliko ga je tačno ljudi tada koristilo. Ono što se znalo jeste da je njegova upotreba neumitno rasla, mada su ponekad procjene tog rasla bile disktutabilne. Ljudi, naime, nisu u potpunosti razumjeli čemu služi internet i zato je taj rast bio sporiji nego što se očekivalo.
Te iste 1994. pojavio se prvi baner na sajtu HotWired, online verziji magazina Wired. Ovim putem reklamirao se bankomat, a na baneru je stajalo samo “Da li ste ikada svojim mišem kliknuli ovde? Hoćete.” Uspjeh ovog oglasa bio je ogroman – njegov CTR (Click-Through Rate) iznosio je 44 odsto!
7. Super Bowl reklama koja ne košta milione dolara
Danas je Super Bowl događaj u koji mnogi brendovi ulažu basnoslovne sume kako bi se makar na tren pojavile pred očima višemilionske publike. Međutim, nije uvjek bilo tako. Prva reklama emitovana tokom Super Bowla 1967. godine koštala je 42.000 dolara. Bilo je potrebno gotovo trideset godina da ova brojka postane sedmocifrena, što se po prvi put desilo 1995. godine. Treba imati na umu da je ovo jedan od najznačajnih sportskih događaja u SAD, pa nije iznenađujuće zašto su cijene oglašavanja paprene.
8. AdWords
Google nije prvi pretraživač ikada, niti je prvi pretraživač koji je nudio prodaju oglasnog prostora. Ali, 2000. godine upravo Google je promijenio način na koji se poima oglašavanje putem internet pretraživača, uvođenjem AdWords servisa. Program je najprije bio dostupan za samo 350 kupaca, ali danas je sasvim jasno da je Google na ovom polju apsolutni vladar.
Prvi korisnici AdWords servisa bile su medijske agencije, ali danas su sve granice koje su nekada važile pomjerene. Google je postavio temelje oglašavanju kakvo danas nude društvene mreže poput Facebooka i Twittera, a osnovna prednost svake od ovih platformi je što je dostupna svima, uz malo truda i nešto novca na platnoj kartici.
9. Sadržaj koji kreiraju korisnici
Nemoguće je tačno odrediti kada je takozvani UGC (user-generated content ili, na našem jeziku, sadržaj koji kreiraju korisnici) nastao, ali 2006. godine Doritosova “Crash the Super Bowl” kampanja primjer je koji će istoričari marketinga sigurno zabilježiti. Naime, umjesto trošenja ogromne količine novca za pravljenje reklame, Doritos je odlučio da se osloni na svoje fanove, koji su dobili zadatak da naprave interesantan i nesvakidašnji video u trajanju od 30 sekundi. To je rezultovalo sa ukupno 1.065 primljenih videa, koji su postavljeni na sajt ove kompanije i za koje su drugi mogli da glasaju. “Live the Flavor” je naziv pobjedničkog videa koji je emitovan u svojstvu reklame za Doritos na Super Bowlu.
Ovakva strategija – u kojoj sadržaj reklame kreiraju korisnici – može biti višestruko korisna, ne samo radi uštede na pravljenju reklame, već i radi aktivnog uključivanja korisnika u marketinšku strategiju kompanije. Ipak, mnogi su posle Doritosa probali da učine sličnu stvar, sa ne baš uvjek sjajnim rezultatima. Zato je danas potpuno jasno da i UGC ima svoja ograničenja.
10. Fordova revolucija na Twitteru
U ranim danim Twittera, mnogi brendovi nisu bili baš sigurni kako bi trebalo da se ponašaju na ovoj društvenoj mreži. Neki su se držali po strani, dok su drugi redovno ispaljivali uobičajene marketinške floskule. Ali Ford nije bio među njima, zahvajujući Skotu Montiju, koji je još 2008. godine zagovarao personalizovan pristup svakom korisniku koji kontaktira brend preko društvenih mreža. On se svodi na to da je preporučljivo razgovarati sa svakom osobom koja se obrati brendu, bez obzira da li ima dobre namjere ili ne. Sada je ovo praksa koju su usvojili brojni brendovi, a greške u načinu na koji se obraćaju svojoj ciljnoj grupi teško su ili nikako oprostive.
Autor: Ina Borenović, MojaFirma
