Otvaranje istočne Evrope prema ostatku svijeta početkom devedesetih godina prošlog vijeka donijelo je ogromne koristi. Priliv kapitala i inovacija doveo je do boljih institucija, boljeg ekonomskog upravljanja, te višeg stepena učinkovitosti.
Sa druge strane, otvaranje je dovelo i do znatnog i neprekidnog odliva ljudi, navodi se u studiji Međunarodnog monetarnog fonda koja analizira kretanje stanovništva unutar Evrope i ekonomske posljedice njene ekonomije.
Gotovo 20 miliona uglavnom mladih i obrazovanih istočnih Evropljana – broj koji odgovara broju stanovnika Češke i Mađarske zajedno – napustilo je svoje zemlje u posljednjih 25 godina da bi potražilo bolje prilike u inostranstvu.
A dok su oni doprinosili bogatstvu zemalja koje su ih primile i bogatstvu EU u cjelini, njihov odlazak je doveo do usporavanja rasta i procesa približavanja njihovih zemalja životnom standardu naprednijeg dijela Evrope.
Ljudi odlaze iz zemalja s lošim institucijama
Pokretač ekonomske migracije su lični izbori. Za istočne Evropljane motivacija za odlazak uglavnom su bolji poslovi i više plate.
Mnogi od tih ekonomskih emigranata su visokoobrazovani – ljekati, arhitekte, inženjeri – i mlađi od prosjeka stanovništva u matičnim zemljama.
Što je vlada manje djelotvorna i što su slabije institucije – u očuvanju vladavine prava, preuzimanju odgovornosti i borbi protiv korupcije – u njihovim zemljama porijekla, to je vjerovatnije da će mladi i obrazovani tražiti bolje prilike u inostranstvu.
Iako su emigranti vrlo često bolje situirani i njihove porodice u zemljama iz kojih dolaze često imaju koristi od novca koji šalju, njihov odlazak slabi ekonomski potencijal zemalja iz kojih odlaze.
Velika i neprekidna emigracija je, kako izgleda, usporila i ukupne stope rasta obima proizvodnje i stope rasta po stanovniku. Da nije bilo emigracije u razdoblju od 1995. do 2012. godine, realna stopa rasta BDP-a u regiji bila bi ukupno 7 procenata veća, u prosjeku, navodi se analizi MMF-a.
Novac koji emigranti šalju rodbini u matične zemlje smanjuje motivisanost za rad
Određene vještine su deficitarne, što dovodi do smanjivanja stope produktivnosti na istoku. A iako je veliki priliv doznaka iz inostranstva podržao investiranje i potrošnju, on je takođe doveo do porasta kursa, što je ekonomije učinilo manje konkurentnima. Takođe, novac koji se šalje rodbini u matične zemlje doveo je do povećanja početnih plata i smanjio motivisanost za rad. Kao rezultat toga, plate su rasle brže od produktivnosti, što je izazvalo eroziju povrata na investicije i slabljenje motivacije za investiranje u zemlje porijekla, smatraju analitičari MMF-a.
Uz niži obim proizvodnje, potrošnja vlade na socijalna davanja povećala se u odnosu na BDP. Odlazak mladih pogoršava već postojeći trend toga da stariji predstavljaju rastući dio stanovništva, što dovodi do veće potrošnje na penzijska davanja u odnosu na BDP. Vlade su najčešće na te proračunske pritiske odgovarale povećavanjem oporezivanja rada, što je umanjilo motivisanost poslodavaca da stvaraju radna mjesta, čime je proračunska struktura postala još manje povoljna za otvaranje radnih mjesta i rast.
Odlazak najmlađih i najpametnijih dovodi do toga da proces hvatanja priključka istočne Evrope s naprednijim dijelom Evrope predstavlja još veći izazov.
Kako do koristi za istok i zapad Evrope?
Ukupno gledano, članstvo u EU je donijelo znatne koristi za istočnu Evropu. No postavlja se pitanje što bi se moglo učiniti kako bi se osiguralo da slobodan tok ljudi dovede do koristi za obje strane, i za zemlje koje šalju radnu snagu i za zemlje koje je primaju.
Analitičari MMF-a smatraju da bi dio mjera trebalo napraviti na lokalnom nivou ali da ima prostora i za pan Evropski odgovor na to pitanje.
Ovo su njihove preporuke:
Za istočnu Evropu: bolje institucije i ekonomske politike u zemljama porijekla dovele bi do toga da je za ljude privlačnije da ostanu, za emigrante da se vrate, a za ljude iz drugih zemalja da potraže zaposlenje u istočnoj Evropi. Vlade mogu učiniti više kroz rad sa dijasporom u inostranstvu, kako bi njihova stručna znanja i uštede iskoristile kao polugu, te kako bi osigurale više podsticaja za ljude da novac zarađen u inostranstvu investiraju, umjesto da ga troše.
Osim toga toga, još više se može učiniti na zadržavanju i boljem korištenju postojeće radne snage, recimo kroz bolje usklađivanje obrazovanja s potrebama tržišta rada i osiguravanje više prilika za obuku kroz rad. Važan je i izbor politika kojima se reaguje na fiskalne pritiske vezane za emigraciju: izbjegavanje povećanja oporezivanja rada i veće oslanjanje na oporezivanje potrošnje bilo bi povoljnije za investiranje i dugoročni rast.
Za EU: imajući u vidu da je migracija sa istoka na zapad bila od koristi za EU, postoji argumentacija za bolje distribuiranje dobiti. Na primjer, veličina i sastav strukturalnih i kohezionih fondova EU – transfer iz bogatijih u siromašnije regije EU – mogla bi eksplicitno odgovoriti na negativne učinke emigracije na ekonomski potencijal zemalja iz kojih dolazi radna snaga. To bi bilo konzistentno s ciljem EU koji se odnosi na smanjivanje ekonomskih i socijalnih razlika između regija i promicanje održivog razvoja.
Manager
