Venecuela je zemlja s najvećim rezervama nafte na svijetu. No, zbog teške ekonomske krize, državna naftna kompanija bori se za opstanak.
Grad u kojem su nekad živjele tisuce radnika naftne industrije danas je grad duhova. Refinerije i naftne bušotine strogo su čuvana mjesta bilo gdje u svijetu. No, u Lagunillasu ograde i znakove upozorenja kriminalci su iščupali i prodali u staro željezo. Radnici koji su donedavno živjeli u obližnjem kampu kažu da je to rezultat nebrige vlasti, kao i pada proizvodnje nafte.
Profesor i politički analitičar Francisco Chavez kao dijete je plivao u tamošnjem bazenu i plesao uz taktove najvećih svjetskih orkestara. Za njega je razaranje ove zajednice dokaz da je Venecuela ubila svoju “zlatnu koku”.
“Vlada je ubila ključnu državnu industriju, a sada više nemamo sredstava da oživimo naftnu proizvodnju“, kaže Chavez.
U posljednjem izvještaju OPEC-a piše da Venecuela dnevno proizvodi svega 2,1 milion barela nafte, što je najmanje još od 2002. godine, kada je, zbog štrajkova, proizvodnja gotovo stala na mjesec dana. No, i tada se proizvodilo 3,6 miliona barela dnevno.
Stotine brodova nekad su radile i takoreći učinile PDVSA trećom najjačom kompanijom na svijetu. No, brojne eksproprijacije napravile su pustopoljinu od ovog ekonomski jakog grada.
Eksproprijacije i generalni štrajk rezultirali su otpuštanjem 25.000 visokokvalifikovanih naftnih radnika, poput kapetana broda koji danas prodaje hranu.
SEEbiz
