Ove nedjelje pišemo o izvedenim hartijama o vrijednosti (finansijskim derivatima) i to konkretno o fjučersima.
Finansijski derivati ili izvedene hartije od vrijednosti su relativno mlađa grupa finansijskih instrumenata, čiji je nastanak doveo do krupnih promjena na finansijskim tržištima. Nazivaju se izvedenim hartijama od vrijednosti jer je njihova vrijednost izvedena iz vrijednosti neke druge osnovne aktive koja se nalazi u njihovoj osnovi. Za razliku od osnovnih hartija, finansijski derivati ne odražavaju nijedan od dva bazična odnosa koji mogu da postoje između emitenta i investitora (vlasnički ili kreditni), već predstavljaju vrstu uslovnih prava na druge oblike finansijske aktive (akcije, obveznice, kamatnu stopu, tržišne indekse, devizni kurs). Postoji veći broj finansijskih derivata: terminski ugovori (forvordi), opcije, svopovi, ali se mi u današnjem tekstu bavimo likvidnim terminski ugovorima, odnosno fjučersima.
Fjučers je standardizovan terminski ugovor kojim se trguje na organizovanoj berzi, pod uslovima precizno utvrđenim pravilima berze. Fjučearsom kupac i prodavac potpisuju kupoprodajni ugovor, po unaprijed definisanoj cijeni i ne vrše plaćanje do momenta dok se aktiva ne isporuči u budućnosti. Po svojoj suštini, fjučers je pravi ugovor koji nosi prava i obaveze kako za kupca, tako i za prodavca. Kupac fjučers ugovora ima pravo na aktivu koja je ugovorena fjučersom i obavezu da plati tu aktivu. S druge strane, prodavac fjučers ugovora ima pravo da dobije sredstva i obavezu da isporuči aktivu.
Funkcionisanje fjučersa u praksi podrazumijeva kreiranje određenog institucionalnog ambijenta – postojanje klirinške kuće, sistema marži i dnevnog prilagođavanja. Klirinška kuća je mehanizam preko koga se povezuju svi kupci i prodavci fjučersa. Vodi račune depozita (margina) učesnika u trgovanju, vrši sva preknjižavanja sa računa na račun, prima uplate i vrši isplate. Postojanje klirinške kuće eliminiše rizik da druga strana neće ispuniti svoje obaveze, jer garantuje kupcu isporuku aktive, a prodavcu plaćanje. Ukoliko se to ne bi desilo, klirinška kuća preuzima na sebe obavezu podmirivanja oštećene strane. Pri zauzimanju fjučers pozicije polaže se određeni iznos sredstava na račun kod klirinške kuće – inicijalna margina. Inicijalna margina se kreće između 3% i 10% cijene fjučers ugovora. Margine (sistem marži) su depoziti koje kupci i prodavci prilažu na svoje račune kod klirinške kuće, pa su na taj način garancija izmirenja obaveza iz ugovora na vrijeme. Dnevno prilagođavanje (markiranje tržišta) uslovno rečeno znači da se trgovina nastavlja i poslije potpisivanja ugovora i uplate sredstava na ime inicijalnih marži.
Na berzi se definišu gornji i donji dnevni cjenovni limiti, odnosno donja i gornja granica dozvoljene promjene cijene u toku dana u odnosu na cijenu na zatvaranju prethodnog dana. Smisao uvođenja cjenovnog limita je da se spriječi „izmicanje cijena kontroli”. Cijene fjučersa se javno objavljuju svakog dana u finansijskim izvještajima. U zavisnosti od promjene cijena na berzi, vrši se prilagođavanje na računima depozita kupaca i prodavaca, na način što se vrši prebacivanje sredstava sa računa kupca na račun prodavca i obrnuto, u zavisnosti od kretanja cijena na tržištu, na dnevnom nivou.
Postoji više vrsta fjučers ugovora, a izdvajamo
- robne
- finansijske
Finansijski fjučersi predstavljaju finansijske derivate koji su kreirani na različite druge finansijske instrumente. U okviru finansijskih fjučersa izdvajamo fjučerse na hartije od vrijednosti i fjučerse na tržišne indekse. Berzanski indeksi odražavaju promjene u visini cijena akcija na berzi. Fjučersi na berzanske indekse donose svojim vlasnicima dosta prednosti, kao što su: niži troškovi, mogućnost kupoprodaje bez pokrića, veću likvidnost, poreske olakšice i sl. Naš indeks na Montenegroberzi – indeks MNSE10, kreiran je kao podloga za izradu fjučersa.
Sumirano, na dan kupovine/prodaje ugovora – kupac kupuje, a prodavac prodaje fjučers i svaka strana polaže inicijalne marže na depozitni račun kod klirinške kuće. U toku životnog vijeka fjučersa dolazi do svakodnevnog prilagođavanja pozicija kupaca i prodavaca, to jest do transfera sredstava sa jednih na druge račune u zavisnosti od promjene cijena, a na dan dospijeća se vrši isplata razlike u cijeni (prebijanje).
