Najmanje milijardu eura vrijedna imovina trenutno se nalazi u stečajnom postupku, što govori o značaju osoba nadležnih za njihovo sprovođenje i o potrebi da se eliminišu teškoće u radu, saopštio je predsjednik Komore stečajnih upravnika, Milan Mane Kastratović.
On je za Pobjedu kazao da je neohodno da se demistifikuje fama koja škodi i otežava toj branši i da se ta djelatnost definiše na najbolji način.
”Država teško da bi mogla da obezbijedi sredstva za profesionalizaciju te oblasti, zbog čega su stečajni upravnici ljudi iz raznih branši kojima je to dopunski posao, ali veoma težak, zahtjevan i komplikovan. Naročito prema važećem zakonu, čije su izmjene u pripremi i na koji smo imali mnogo primjedbi uključujući ukidanje tretmana stečajnih upravnika kao službenika“, naveo je Kastratović.
Nemoguće je, prema njegovim riječima, imati položaj službenika a nemati logistiku u praksi koju takav položaj podrazumijeva.
”To će biti predmet skupštine Komore i pratećeg seminara u petak i subotu u Andrijevici. Cilj je da se uz učešće univerzitetskih profesora, sudija i stečajnih upravnika dođe do zaključaka koji pomoći daljem radu branše“, rekao je Kastratović.
On je dodao da Komora okuplja oko 200 stečajnih upravnika od kojih veliki broj nije aktivan.
Kastratović smatra da je pozicija stečajnog upravnika izložena medijskoj i političkoj paljbi, naročito kod velikih firmi gdje je socijalni aspekat veoma izražen.
”Stečajni postupak strogo je regulisan zakonom, kontrolu postupka sprovode stečajne sudije i oni nadziru trošenje sredstava. Zna se šta prethodi stečajnom postupku i u tom nizu upravnik se uključuje na kraju, a niko ne pita zašto je neka firma došla u stečaj, već stečajna uprava postaje adresa za sva pitanja“, ocijenio je Kastratović.
Zaboravlja se, kako tvrdi, da je stečaj prije svega ekonomska kategorija i da nema takozvanog dirigovanog stečaja, već postoje ili bankrot ili plan reorganizacije ako je to moguće.
Kastratović je kazao da je ključna fama koja prati pitanje stačaja da je njen prevashodni cilj ozdravljenje firme.
”Ključna svrha uvođenja stečajne uprave je da se isplate dugovanja firme. tako su stavri postavljene zakonski i cilj stečajnog upravnika je da se isplate povjerioci. U praksi se, međutim, pogrešno očekuju druge stvari, čemu doprinosi i nesinhronizovanost rada sa drugim državnim organimakoji se stečajnoj upravi obraćaju za dokumentaciju koja je u opisu posla Poreske uprave (PU), Tužilaštva i slično“, objasnio je Kastartović.
Neprirodno je, kako smatra, da se od stečajnog upravnika očekuje borba za radnička prava, a to prethodno nije radio sindikat preduzeća, niti su se radnici interesovali za status doprinosa ili osiguranja dok je firma postojala.
”Onda kada se dogodi krah, stečajna uprava postaje adresa za ono što nije njena nadležnost. Često se događa da firme budu ‘očišćene’ od imovine prije uvođenja stečaja, pa stečana uprava zatekne ‘ledinu‘“, naveo je Kastratović.
Prema njegovim riječima, u takvim situacijama se očekuje od stečajnog upravnika da čarobnim štapićem povrati sredstva i imovinu. Posao upravnika da juri za tim sredstvima, već je to dužnost drugih državnih organa.
