U danima koji slijede planirana je i vanredna sjednica Evropskog parlamenta, dok će se sastanak na vrhu EU-a održati 28. i 29. juna u Briselu.
Izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a dovodi obje strane u do sada neviđenu situaciju i primorava ih da izgrade nove odnose pune neizvjesnosti nakon braka koji je trajao više od 40 godina.
Što će EU učiniti danas?
EU će se odmah pokrenuti. Već u petak ujutro u Briselu će se sastati predsjednik Evropske komisije Jean Claude-Juncker, predsjednik Evropskog vijeća Donald Tusk i predsjednik Evropskog parlamenta Martin Schulz. Učestvovaće takođe holandija premijer Mark Rutte čija zemlja predsijeda EU-om u ovom polugodištu.
U danima koji slijede planirana je i vanredna sjednica Evropskog parlamenta, dok će se sastanak na vrhu EU-a održati 28. i 29. juna u Briselu. Moguć je i drugi samit u jul.
Koji pravni okvir će se primijeniti?
Procedura izlaska iz EU-a regulisana je evropskim ugovorima: riječ je o članu 50, uvedenom Lisabonskim ugovorom 2009. godine.
On definiše uslove dobrovoljnog izlaska iz EU-a, na što ima pravo svaka država članica bez ikakvog posebnog opravdanja.
Ako tako odluči, London će morati dogovoriti “ugovor o izlasku”, koji će u ime Unije sklopiti Vijeće EU-a (koje okuplja 28 država članica), većinom, uz pristanak Evropskog parlamenta.
Evropski ugovori ne bi više vrijedili za Veliku Britaniju od datuma stupanja na snagu tog ugovora. Ili dvije godine nakon što London obavijesti EU da izlazi, ako se u međuvremenu ne postigne dogovor. EU i London mogli bi, međutim, i produžiti taj rok za postizanje dogovora.
Ugovor ne bi morale ratifikovati sve države članice EU-a. No ratifikacija bi bila potrebna za bilo kakve promjene evropskih ugovora ili međunarodne ugovore za kojima bi se pojavila potreba u slučaju izlaska, na primjer sporazum o slobodnoj trgovini.
Evropski funkcioneri upozoravaju da će odluka o izlasku iz EU-a biti konačna, odbacujući mogućnost da bi se Londonu time samo otvorio put za pregovore o boljim uslovima za članstvo u EU-u.
I britanski premijer David Cameron rekao je da će, ako Britanci glasuju za Brexit, aktivirati član 50.
“Treba nam biti jasno da ta procedura nije pozivnica za ponovni ulazak. To je procedura za izlazak”, poručio je.
Deset godina neizvjesnosti?
Premda procedura za razdruživanje postoji, ona do sada nikada nije bila aktivirana. Zbog toga se postavljaju mnogobrojna pitanja o tome kako će se definisati novi odnosi u slučaju da pobijede pobornici Brexita, nakon braka koji je trajao više od četiri decenije, od 1973. godine.
Treba li taj novi odnos urediti već ugovorom o izlasku? Ili će se morati voditi posebni pregovori? Druga opcija čini se vjerovatnijom.
London bi morao takođe promijeniti svoje nacionalno zakonodavstvo kako bi zamijenio mnoge zakone koji proizlaze iz članstva u EU-u, kao na primjer na području finansijskih usluga.
“To će vjerovatno potrajati dugo, prvo da bi dogovorili izlazak iz EU-a, a potom naše buduće odnose s EU-om te najposlije naše trgovinske sporazume sa zemljama izvan EU-a”, ističe britanska vlada u jednom istraživanju predstavljenom u britanskom parlamentu u februaru.
Izvještaj spominje “do deset godina neizvjesnosti” koja bi opterećivala finansijska tržišta ili vrijednost funte.
Predsjednik Evropskog vijeća Donald Tusk je takođe kazao da bi procedura razdruživanja mogla trajati sedam godina.
“Sve bi bilo gotovo do kraja 2019.”, smatra pak bivši britanski ministar pravosuđa, euroskeptik Chris Grayling.
Koji model: Norveška, Švajcarska?
Najjednostavnija hipoteza bila bi da se Velika Britanija pridruži Islandu ili Norveškoj kao članica Evropskog ekonomskog prostora (EEA), što bi joj osiguralo pristup zajedničkom evropskom tržištu.
Ali London bi tada morao poštovati pravila tog tržišta, a ne bi mogao učestvovati u njegovom definisanju i morao bi uplaćivati priličnu svotu novca u zajednički evropski budžet.
To mu ne bi donijelo niti toliko željenu kontrolu nad imigracijom. Norveška primjenjuje ista pravila o slobodi kretanja ljudi kao i EU, napominje EUobserver.
Drugi scenarij mogao bi biti primjer Švajcarske. No “malo je vjerovatno da bi Ujedinjeno Kraljevstvo htjelo krenuti tim putem”, smatra bivši glavni pravnik Vijeća EU-a, Jean-Claude Piris, danas konsultant.
U jednom istraživanju o posljedicama Bregsita, on ističe da je Švajcarska sklopila više od stotinu sektorskih sporazuma s EU-om, izuzevši usluge, i da Unija danas nije time zadovoljna.
Pokušaj Švajcaraca da na referendumu 2014. ograniče useljavanje iz EU-a, što je suprotno slobodi kretanja ljudi, izazvao je haos.
Brisel je zauzvrat blokirao pristup švajcarskih univerziteta evropskim istraživačkim projektima, a studentima pristup Erasmusu.
Restrikcije za radnike iz EU-a još nisu uvedene i rješenje se još traži. “Zajedničko tržište nije švajcarski sir”, upozorila je tim povodom potpredsjednica EK Viviane Reding.
EU povezuje zajedničko tržište sa slobodom kretanja ljudi pa bi to Velika Britanija u nekoj mjeri morala prihvatiti.
Druge opcije su sklapanje sporazuma o slobodnoj trgovini s EU-om ili carinska unija kao s Turskom.
Bez dogovora, Ujedinjeno Kraljevstvo “postalo bi jednostavno od datuma izlaska treća država u odnosu na EU, kao SAD ili Kina”, kaže Piris.
Kakav god bio scenario, London ima samo jednu alternativu, smatra on: postati “svojevrstan satelit EU-a” ili se suočiti s “većim preprekama između svoje ekonomije i svog glavnog tržišta”.
Institut Open Europe upozorava da bi rješenja po uzoru na Norvešku, Švicarsku i Tursku bila mnogo nepovoljnija za Veliku Britaniju u odnosu na prednosti koje sada uživa kao punopravna članica EU-a.
Neki kao mogući presedan navode primjer Grenlanda. Taj danski autonomni teritorij izišao je iz tadašnje Evropske ekonomske zajednice (EEZ) 1985. godine.
No analitičari upozoravaju da je član 50 uveden 2009. toliko pravno promijenio situaciju da poređenje s Grenlandom nije moguća.
“Zbog odredbi člana 50 jasno je da bi razdruživanje bilo dugotrajan i složen proces”, kazala je za njemačku agenciju dpa Agata Gostynska-Jakubowska iz Centra za evropsku reformu. “Ako Britanci budu glasali za izlazak iz EU-a, više neće biti povratka”.
Fabian Zuleeg iz Centra za evropsku politiku iz Brisela rekao je za EUobserver da će o drugim državama članicama EU-a zavisisti kakvi će biti pregovori s Velikom Britanijom.
“Drugim članicama EU-a nije u političkom interesu da jako popuste Velikoj Britaniji”, rekao je, jer bi to ostavilo utisak da je biranje onoga što vam se sviđa iz evropskih politika moguće pa bi i druge države mogle zatražiti isto.
“Iako pravni okvir postoji, govorimo o jako političkom procesu”, rekao je.
Finansijske implikacije
U slučaju Bregzita, prva institucija koja bi se našla u iskušenju je Evropska centralna banka (ECB).
Globalna tržišta pažljivo će pratiti prebrojavanje glasova i postoji rizik da bi evropskim bankama moglo ponestati likvidnosti.
Bankarski sistem pripremao se zadnjih mjeseci za to.
“Za svaku banku koja bi mogla osjetiti posljedice, imamo plan”, kazala je Daniele Nouvy, predsjednica Nadzornog odbora Evropske centralne banke, na nedavnom saslušanju u Evropskom parlamentu.
Posljedice za Britance u EU-u?
London bi morao pregovarati o statusu svojih gotovo dva miliona državljana koji žive ili rade u EU-u. Njihova prava na penziju ili pristup zdravstvenim uslugama u 27 država članica EU-a bila bi dovedena u pitanje.
“Britanski državljani koji žive u inostranstvu, uključujući penzionere u Španiji, ne bi mogli očekivati da će im ta prava biti garantovana”, napominje britanska vlada u svom istraživanju.
A svako pravo koje bi se dogovorilo za Britance u drugim državama članicama EU-a bilo bi uvjetovano reciprocitetom za građane EU-a u Ujedinjenom Kraljevstvu, upozorava.
Izvor: Poslovni.hr
