Stres, kao sastavni dio života brojnih kolektiva i svih onih koji su njihov dio, ponekad ne može da se izbjegne. No, već smo rekli da je ono što se, u stresnim situacijama, najviše računa jeste to šta radimo sa tim stresom – kako mu pristupamo i na koji način svoje ponašanje prilagođavamo takvim uslovima.
Donosimo dvije tehnike koje vam mogu pomoći da se izborite sa stresom, to jest sa onim djelovima svoje reakcije na stres na koje možete uticati.
Upravljanje vremenom
Vrijeme je često, samo po sebi, snažan izvor stresa. To se odnosi na rokove, na određene periode u godini kada posla ima mnogo, na nepredviđene okolnosti kada je potrebno reagovati što je brže moguće i tome slično.
Svi načini za organizovanje vremena kao što su podsjetnici, spiskovi zadataka i zaduženja mogu biti od velike pomoći, a upoznaćemo vas sa još jednom tehnikom, koja vam može pomoći oko pravilnijeg postavljanja prioriteta.
Najprije uzmite jedan papir i podijelite ga na četiri dijela, a zatim svakom dijelu dodelite naziv, kao što je na slici ispod:
Objašnjenje za ovu jednostavnu „Hitno-bitno“ matricu je sljedeće:
- U kvadrant I (Hitno i Bitno) upisujete sve ono što mora da se uradi ODMAH. Klijent koji je na telefonu, nedostatak nečega što je ključno za obavljanje posla, sastanak koji se približava i koji je važan. To su sve one stvari koje su neodložne.
- U kvadrant II (Nije hitno i Bitno) je sve ono što svakako zaslužuje vašu pažnju, ali ne odmah. To su sve stvari koje su važne, ali je njihov rok daleko (barem u odnosu na one iz prvog kvadranta). Ovdje često spada sve ono što planiramo, a bavljenje stvarima koje su u ovom kvadrantu spriječiće da se one „prespu“ u kvadrant I.
- U kvadrant III (Hitno i Nije bitno) spadaju stvari koje možda nisu na samom vrhu liste prioriteta, ali moraju da se urade što prije. Na primjer, pukla cijev u toaletu, od koje svakako ne zavisi uspjeh vašeg posla ili projekta, ali je potrebno reagovati odmah, kako problem ne bi postao još veći. U kontekstu obavljanja posla, ovom kvadrantu spadaju, recimo, mejlovi na koje morate da odgovorite što prije, telefonski pozivi koji takođe nisu od suštinske važnosti za ono što radite i tome slično.
- U kvadrant IV (Nije hitno i Nije bitno) spada sve ono što radite kada više nije ostalo ništa hitno ni bitno. Mnogi često nemaju vremena za takve stvari, ali njima je važno baviti se, kako ne bi dospjele u neki od ostala tri kvadranta. To može biti ćaskanje za zaposlenima, nevažni mejlovi, stvari koje odlažete u nedogled, a koje nisu suštinski važne za obavljanje posla. No, važno je imati ih na umu ili, još bolje, na papiru, kako biste imali što realniji prikaz svega onoga što čeka na izvršenje.
Ne morate da čekate na povećan nivo stresa da biste koristili ovu tehniku; ona je korisna za organizaciju posla i obaveza bez obzira na to da li ste pred većim izazovima nego obično ili je ovo sasvim običan radni dan za vas.
Tehnika opuštanja
Naša tijela prirodno su opremljena da se nose sa stresom, ali stres kakav smo imali u davnoj istoriji nije ni približan današnjem poimanju stresa. Nekada smo se, kao vrsta, stresirali oko toga da li će nas napasti neka divlja zvijer, a danas se stresiramo oko stvari kao što su rokovi.
Stres utiče na tijelo, pa ukoliko je njegov uticaj dugotrajan i/ili intenzivan, to može dovesti do brojnih oboljenja koja se mogu spriječiti. U tehnike za uspješnu borbu sa stresom spadaju i one koje su usmjerene na tijelo, a sada ćemo vam predstaviti jednu takvu tehniku.
Progresivna mišićna relaksacija omogućava nam da spoznamo kako izgleda kada nam je neka mišićna grupa u tijelu napeta, a kako kada je opuštena. Ideja koja stoji iza ove tehnike jeste da primijetimo razliku između stanja napetosti i opuštenosti, kako bismo mogli da prepoznamo one dijelove tela koje nesvjesno, kada smo pod stresom, naprežemo, a zatim i da ih, svjesno i ciljano, opustimo.
Ukoliko patite od povrede nekog dijela tela, preskočite dio vježbe koji se odnosi na mišiće na tom dijelu. To ne znači da ne možete vježbu da radite uopšte, već samo obratite posebnu pažnju na mjesto povrede.
- Priprema: Najprije se namjestite u udoban položaj, sa vratom i glavom koji su opšuteni i naslonjeni na nešto (stolicu, zid). Zatvorite oči i usmjerite pažnju na različite djelove tijela, jedan po jedan. Na primjer, fokusirajte se najprije na mišiće stomaka.
- Korak 1: Zategnite mišiće tako da osjećate napetost i držite ih u tom stanju nekoliko sekundi. Zatim ih namjerno opustite.
- Korak 2: Sada ponovo zategnite mišiće stomaka, ali ne u potpunosti. Stisnite ih taman toliko da primijetite napetost, držite ih tako par sekundi i onda ih opustite.
- Korak 3: Obratite pažnju na svoje mišiće stomaka, ali nemojte ništa činiti sa njima. Nakon što postanete usmjereni na ovu mišićnu grupu, samo opustite mišiće, ništa više. Ovaj dio ne uključuje stezanje mišića, već samo usmjerenost pažnje na njih i opuštanje.
- Sve ovo zatim možete ponavljati sa svakom grupom mišića na tijelu, doslovno od glave do pete. Primijetite koja je razlika između stanja napetosti i stanja opuštenosti, a svaki sljedeći put kada se osjetite napeto, usmjerite svoju pažnju na dio tijela zahvaćen napetošću i svjesno i namjerno ih opustite.
Ništa što činite u vezi sa stresom neće djelovati „iz prve“, to jest – jednokratno rešenje za borbu sa stresom ne postoji. Potrebno je da odlučite da ćete ubuduće stvari raditi drugačije, a zatim postupno sprovoditi promjene i ne odustajati od njih na prvi korak poteškoća. Isto tako, „Nemam vremena“ nije nikakav validan izgovor; pronađite vrijeme da se posvetite svom umu i tijelu onda kada im je vaša pažnja najpotrebnija, a to su upravo stresne okolnosti.
Autor: Ina Borenović, MojaFirma
