Dvije trećine Amerikanaca više ne vjeruje da san o zemlji mogućnosti i srećnih ljudi još uvijek postoji. Na aktuelnim mitinzima kandidata za predsjednika SAD, republikanski “hodajući skandal” Donald Tramp, nekoliko puta je rekao da je “američki san mrtav”, dok je praktično socijaldemokratski kandidat iz redova demokrata Berni Sanders konstatovao da je “američki san postao noćna mora za većinu”. I jedan i drugi aludirali su na sve veće klasno raslojavanje u SAD. Odakle uopšte taj izraz, šta tačno označava i kakvo je objektivno stanje s američkim snom, objasnio je je magazin Ozy. Vrijednosti u koje se zaklinjalo američko društvo postojale su mnogo prije nego što je slogan nastao. Amerikanci su se izjašnjavali kao spremni na ideale slobode, požrtvovanosti i prilika za napredak. Konačno, istoričar Džejms Traslou Adams je bio onaj koji je u svom djelu iz 1931. “Ep o Americi” opisao “san o zemlji u kojoj bi život bio bolji, bogatiji i ispunjeniji za svakog, s mogućnostima za napredak za svakog u skladu s postignućima”.
Izraz je posebno postao popularan sredinom 20. vijeka u vremenima intenzivnog ekonomskog rasta. Ali, bilo je tu još nešto što se ticalo puke ljudske psihologije. U 1930-ima većina revolucionarnih izuma iz 19. vijeka došla u domaćinstva: telefon, električna energija, voda u svakom domu, motorna vozila. Potom je uslijedio Ruzveltov “Nju Dil”, zatim i Drugi svjetski rat, kroz koje se ekonomija SAD izmijenila u smjeru onoga što se naziva “izobilje kuća, automobila i aparata”.
Pravo na život, slobodu i težnju za srećom, odjednom je uključivalo i kuću s dvije garaže, kao i visoko obrazovanje. Američki san kao kolektivna mantra, nacionalni ideološki konsenzus, cvjetao je. No u 1970-ima razvoj se počeo zaustavljati, i to ne zbog, kako smatraju neki ekonomisti, naglog izostanka inovativnosti, nego zato što je siromašnijih 90 odsto stanovništva dotaklo nivo koji danas smatramo modernim standardom.
Praktično sav ekonomski rast SAD do danas više se nije ravnomjerno distribuirao, nego je vodio do raslojavanja. A ljudi nisu baš toliko glupi da ne bi bili svjesni kad polako postaju gladni ili da obolijevaju a ne mogu da se liječe. Zbog svega toga, imamo situaciju da danas dvije trećine Amerikanaca više ne vjeruje u američki san.
Express
