Panamski papiri i of šor računi: Najveće curenje informacija u istoriji novinarstva

Jedno od najvećih curenja dokumenata u novinarskoj istoriji otkriva kako svjetski diktatori, poslovni tajkuni i kriminalci koriste tajanstvene ofšor kompanije za skrivanje bogatstva, utaju poreza i prevaru. Dokumenta otkrivaju ofšor kompanije 12 aktuelnih i bivših svjetskh lidera, među kojima su predsjednik Ukrajine, premijeri Islanda i Pakistan, kralj Saudijske Arabije, djeca predsjednika Azerbejdžana, članovi porodice kineskog lidera Si Đinpinga i britanskog premijera Dejvida Kamerona.

Među najvećim otkrićima je i uvid u mrežu tajnog ofšor poslovanja koja otkriva kako su saradnici ruskog predsjednika Vladimira Putina premještali dvije milijarde dolara preko raznih banaka i sumnjivih kompanija.

Mada se njegovo ime ne pominje ni u jednom od dokumenata, podaci ukazuju na šablon – njegovi prijatelji su zaradili milione od poslova koji, prema tvrdnjama eksperata nijesu mogli biti obavljeni bez njegovog znanja.

Čelista biznismen

Prvi ofšor trag počinje u Panami, ide preko Rusije, Švajcarske i Kipra – i uključuje privatno skijalište gdje se Putinova mlađa kćerka Katerina udala 2013. godine.

U fokusu dokumenta koja su procurila iz panamske advokatske firme je naročito čelista Sergej Roldugin, koji je Putinov najbolji prijatelj. Roldugin je upoznao Putina sa njegovom bivšom suprugom Ljudmilom, i kum je njegovoj starijoj kćerki Mariji. Ovaj profesionalni muzičar je stekao prilično bogatstvo – budući da navodno kontroliše imovinu vrijednu najmanje 100 miliona dolara, a vjerovatno i više.

Kako navodi „Gardijan“ Rodulgin je vjerovatno izabran zbog toga što nije eksponiran u javnosti. On je bankarskim zvaničnicima u Švajcarskoj i Luksemburgu negirao da je blizak sa bilo kojom javnom ličnošću u Rusiji. Takođe, kazao je da nije biznismen.

“Davno je to bilo”

Međutim, dokumenta otkrivaju da ovaj Putinov dugogodišnji prijatelj ima 12,5 odsto udjela u najvećoj rusko reklamnoj agenciji, Video Internešnl, čiji je godišnji prihod veći od 800 miliona eura. Ranije je vlasništvo nad ovom firmom bilo strogo čuvana tajna.

Na pitanje kako komentariše ofšor kompanije koje se povezuju sa njim, Rodulgin je prošle nedjelje kazao: „Ljudi, da budem iskren, sada nijesam spreman da komenatrišem… Ovo su delikatne stvari. Bio sam povezan sa tim biznisom davno. Prije „perestrojke“. Onda je počelo da raste i takve stvari su se dogodile. Kuća muzike (u Sankt Peterburgu) je finansirana tim novcem“.

Rodulginu je, takođe, tajno nuđeno da kupi manjinski udio u ruskom proizvođaču kamiona Kamaz, koji proizvodi vojna vozila i ima 15 odsto vlasništva u kompaniji Rajtar koja je registrovana na Kipru.

Takođe je vlasnik 3,2 odsto Banke Rusije. Ova privatna Banka iz Sankt Peterburga je opisivana kao Putinova lična banka. SAD su joj uvele sankcije nakon ruske invazije u Ukrajini 2014.

Ovo je samo dio od niza sličnih finansijskih šema sadržanih u dokumentima a u čijem centru je Banka Rusije. Na čelu te banke je Juri Kovalčuk. SAD tvrde da je on „lični bankar“ mnogih visokih zvaničnika u ruskoj vladi, uključujući i Putina. Panamaliks pokazuje da su Kovalčuk i Banka Rusije ostvarili transfer od najmanje jedne milijarde dolara na specijalno osnovanu ofšor kompaniju pod nazivom Sandalvud Kontinental.

Novac je došao od niza ogromnih rizičnih kredita koje je dala Ruska komercijalna banka (RCB), koja je pod kontrolom države, kao i od drugih državnih banaka. U dokumentima se ne navodi zašto su banke pristale da povećavaju tako neuobičajene kreditne limite.

Šema sa kreditima

Dio novca od RCB je, takođe, vraćen u vidu kredita u Rusiju po izuzetno visokim kamatnim stopama, a profit od toga je prebačen na tajne račune u Švajcarskoj.

Kompanija Sandalvud je kupila jahtu vrijednu šest miliona funti i poslala je u luku blizu Sankt Peterburga. Novac je, takođe, direktno davan pripadnicima najbližeg Putinovog kruga, ovog puta u vidu jeftinih kredita bez hipoteka i sa kamatnim stopama od svega 1 odsto. Nije jasno da li je neki od tih kredita ikada vraćen.

Transakcije uključuju i očigledno lažno akcionarsko poslovanje koje podrazumijeva antidatiranu „trgovinu“ akcijama; mutimilionsku naplatu sumnjivih „konsultantskih“ usluga; i višestruku isplatu velikih suma na ime „kompenzacija“ za navodno otkazane poslove ugovore o kupovini akcija. „Ovo nije biznis, ovo samo izgleda kao biznis kako bi se imovina konstantno premještala i sakrivala“, kazao je za BBC Endrju Mičel, vodeći ekspert za pranje novca.

Spekulacije oko razmjera Putinovog ličnog bogatstva traju skoro deset godina, nakon što je iz njegove administracije 2007. godine procurilo da ima imovinu vrijednu 40 milijardi dolara. Američke diplomatske depeše iz 2010. ukazuju da Putin zvanično nema ništa, ali prebacuje bogatstvo na prijatelje koji kontrolišu praktično svu rusku proizvodnju nafte i gasa i industrijske resurse.

Dokumenti iz Paname otkrivaju da je Putinova grupa iz nejasnih razloga postala nervozna nakon oktobra 2012. Sandalvud je zatvoren a sve djelatnosti su prebačena na drugu ofšor kompaniju Ouv fajnenšl korp. Jedna od firmi koja se povezuje sa ovom kompanijonm pripadala je Mihailu Lesinu, Putinovom medijskom caru i bivšem ministru informisanja. Lesin je osnovao propagandni TV kanal Raša tudej, ali je kasnije pao u nemilost. Pronađen je mrtav prošlog novembra u jednoj sobi u Vašingtonu pod nerazjašnjenim okolnostima.

Činjenica da Putinov najuži krug prijatelja koristi ofšor kompanije u suprotnosti je sa njegovim pozivom za „deofšorizacuiju“ kojom poziva Ruse da vrate kući novac sakriven u inostranstvu. Među ostalima koji koriste ofšor kompanije su Genadij Timčenko, Putinov prijatelj zadnjih 30 godina, Arkadij i Boris Rotenberg, Putinovi prijatelji iz djetinstva i bivši džudo partneri. Oni su sada građevinski tajkuni.

Dmitrij Peskov, zvanični Putionov portparol, odbio je da komentariše konkretne navode protiv predsjednika. Govoreći prošle nedjelje, Peskov je kazao da zapadne špijunske agencije stoje iza opšteg „informativnog napada“ protiv njega kako bi destabilizovale Rusiju prije izbora.

Porošenko i slatkiši

Osim Putina u dokumentima se pojavljuju imena i drugih svjetskih lidera svjetskih lidera koji su prihvatili antikorupcionaške platforme. Tako, na primjer, spisi otkrivaju ofšor kompanije povezane sa kineskim liderom Si Đinpingom, koji je obećao da će se boriti protiv „korupcionaške armije“, kao i ukrajinskim predsjednikom Petrom Porošenkom, koji se pozicionirao kao reformista u državi koju poteresaju korupcionaški skandali. Dokumenta, takođe, sadrže detalje o ofšor poslovanju pokojnog oca britanskog predsjednika Dejvida Kamerona, koji je predvodnik napora za poresku reformu.

Kada se ukrajinski predsjednik Petro Porošenko kandidovao za najvišu funkciju 2014. godine, obećao je biračima da će prodati Rošen, najveću ukrajinski biznis sa slatkišima, kako bi u potpunosti mogao da se posvetu upravljanjem zemlje.

„Ukoliko budem izabran, okrećem novi list i prodaću Rošen koncern. Kao predsjednik Ukrajine planiram i obavezujem se da ću se isključivo fokusirati na dobrobit države“, kazao je Porošenko za njemački „Bild“ manje od dva mjeseca prije izbora.

Umjesto toga, aktivnosti njegovih finansijskih savjetnika i samog Porošenka, čije se bogatstvo procjenjuje na 858 miliona dolara, ukazuju na to da je ovaj magnat više bio zabrinut za svoju dobrobit nego za državnu – a otišao je tako daleko da je dva puta prekršio zakon, tajeći informacije o imovini i lišavajući svoju zemlju prijeko potrebnog novca od poreza tokom rata.

Porošenko je to učinio osnivanjem ofšor holding kompanije kako bi premjestio biznis na Britanska Djevičanska Ostrva, koja se često koriste kako bi se sakrilo vlasništvo i utajio porez.

Njegovi finansijski savjetnici tvrde da je to urađeno preko Britanskih Djevičanskih Ostrva kako bi bilo atraktivnije potencijalnim međunarodnim kupcima, ali takođe znači da je Porošenko sačuvao milione dolara koje bi u Ukrajini platio na ime poreza.

U ironičnom obrtu ove priče, vijest o predsjednikovoj ofšor kompanije objavljena je u vrijeme kada se ukrajinska vlada aktivno bori protiv upotrebe ofšor firmi, za koje je jedna organizacija navela da Ukrajinu godišnje koštaju 11, 6 milijardi dolara izgubljenog prihoda.

Na sličan način se ponio i premijer Islanda u trenutku kada je njegova država prolazila kroz finansijsku krizu. Naime, dokumenta pokazuju kako su premijer Sigmundur Dejvid Gunlagson i njegova supruga osnovali ofšor kompaniju koja je držala miliona dolara u obveznicama islandske banke tokom finansijske krize u toj državi.

Gunlagson nije prijavio udio u kompaniji Vintris kada je ušao u parlament 2009. godine. Onda je osam mjeseci kasnije supruzi prodao 50 odsto Vintrisa za jedan dolar. Sada je suočen sa pozivima da podnese ostavku, a on tvrdi da nije prekršio nikakva pravila, i da njegova supruga nije imala finansijske koristi od njegove odluke.

Porodica azerbejdžanskog predsjednika Ilhama Alijeva takođe je koristila koristila fondacije i kompanije u Panami da bi sakrila udio u rudnicima zlata i nekretnine u Londonu.

Dvoje djece pakistanskog premijera Navaza Šarifa takođe su vlasnici nekretnina u Londonu preko kompanija koje je kreirala firma Mosak Fonseka, pokazuju dokumenta.

Si Đintao

Članovi porodica najmanje osam sadašnjih i bivših pripadnika kineskog Politibiroa imaju ofšor kompanije kojima se upravlja preko Monsak Fonseka. Među njima je brat predsjednika Si Đintao, koji je 2009. osnovao dvije kompanije na Britanskim Djevičanskim ostrvima. Predstavnici azerbejdžanskih, pakistanskih i kineskih lidera nijesu odgovarali na pozive da komentarišu ove navode.

Usluge kompanije koristilo je toliko pripadnika bliskoistočnog plemstva da bi popunili jednu cijelu palatu. Pomogla je dvojici kraljeva Mohamedu VI iz Maroka i Salmanu iz Saudijske Arabije da porinu u more dvije luksuzne jahte.
Na spisku svjetskih lidera koji su koristili Mosak Fonseka da osnuju ofšor kompanije je i aktuelni predsjednik Argentine Maurisio Makri, koji je bio direktor i zamjenik predsjednika kompanije na Bahamima kojom je upravljala Mosak Fonseka kada je on bio biznismen i gradonačelnik Buenos Ajresa. Portparol Makrija je kazao da predsjednik nikada nije lično posjedovao akcije u firmi, koja je dio porodičnog biznisa.

Britanski lider Dejvid Kameron je 2013. godine pozvao prekomorske britanske teritorije – uključujući i Britanska Djevičanska Ostrva – da sarađuju sa njim kako bi „pospremili svoje domove“ i pridruže mu se u borbi protiv izbjegavanja poreza i tajnog ofšor poslovanja. Prvo je možda trebalo da pospremi svoj dom budući da je njegov otac Ian Kameron bio klijent Monsak Fonseka koji je koristio ovu firmu kako bi zaštitio svoj investicioni fond, Blermor holdings Inc, od britanskog poreza.

Fondacija je dobila ime po Blermor hausu, porodičnom imanju. Mosak Fonseka je registrovala investicioni fond na Panami iako su ključni investitori Britanci. Ian Kameron je kontrolisao fondaciju od njenog nastanka 1982. do smrti 2010. U prospektu za investitore stoji da fondacijom treba upravljati „tako da ne postane resident u Ujedinjenom Kraljevstvu radi naplate poreza Ujedinjenog Kraljevstva“.

Primjer Iana Kamerona najbolje pokazuje kako je tajno ofšor poslovanje duboko utkano u živote političkih i finansijskih elita širom svijeta.

Dokumenta bacaju novo svjetlo na velike skandale počev od najozloglašenije pljačke zlata u Engleskoj do optužbi za podmićivanje u međunarodnoj fudbalskoj organizaciji FIFA.

Najbolji svjetski fudbaler Lajonel Mesi se takođe pominje u dokumentima. Podaci ukazuju da su Mesi i njegov otac vlasnici jedne kompanije u Panami: Mega star enterprajsis Inc. To je novo ime u nizu sumnjivih kompanija koje se povezuju sa Mesijem. Ta kompanija je osnovana samo dan nakon što je protiv njega u Španiji pokrenuta istraga za utaju poreza

Najveće curenje informacija u istoriji novinarstva

Curenje dokumenata iz firme Mosak Fonseka je jedno od najvećih u istoriji novinarstva, veći od američkih diplomatskih depeša preko Vikiliksa ili afere Snouden. Ukupno ima 11,5 miliona dokumenta i 2,6 terbajta informacija, izvučenih iz interne baze podataka firme Mosak Fonseka. Izvor „Zidojče cajtunga“ je dostavio ovom njemačkom listu prošle godfine i od tada traje istraga koju predvodi Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara, u Crnoj Gori poznat po prošlogodišnjoj objavi da je supruga Svetozara Marovića imala 3,8 miliona dolara na računu u Švajcarskoj prije desetak godina.

Dokumenti – e-mailovi, bankovni računi i dosijei klijenata – potiču iz perioda od 1977. do decembra 2015. a u njima se pominje 214.488 različitih kompanija, trustova i fondacija, kao i 14.153 klijenta. U dokumentima se pominje 12 sadašnjih lidera država, kao i 128 drugih sadašnjih ili bivših političara i javnih zvaničnika, te 29 milijardera sa Forbsove liste. Mosak Fonseka osnivao je kompanije za 61 člana porodica i saradnika premijera, predsjednika ili kraljeva širom svijeta. U dokumentima se pominju 202 države i teritorije. Istragu je vodilo gotovo 400 novinara širom svijeta iz 109 medijskih organizacija iz 109 različitih država, uključujući OCCRP, Gardijan, BBC, Zidojče cajtung i druge. U dokumentima se nalaze imena barem 33 osobe i kompanije koje se nalaze na crnoj listi vlade Sjedinjenih Američkih Država zbog dokaza da su poslovali sa meksičkim narkobosovima, ali i terorističkim organizacijama poput Hezbolaha.

Mosak Fonseka – servis političarima, kriminalcima i milijarderima

Mosak Fonseka je panamska advokatska firma koja pruža usluge osnivanja kompanija u ofšor zonama poput Britanskih Djevičanskih Ostrva. Upravlja ofšor firmama za godišnju nadoknadu. Pruža usluge upravljanja bogatstvom.

Sjedište joj je u Panami, ali radi po čitavom svijetu. Na svom sajtu tvrdi da zapošljava 600 ljudi u 42 zemlje. Ima predstavništva širom svijeta, koja uzimaju nove klijente i imaju ekskluzivna prava da koriste njen brend. Mosak Fonseka operiše u „poreskim rajevima“ poput Švajcarske, Kipra, Džersija, Singapura, Paname i Ajl Of Mena, ukupno 21. Četvrti je pružalac ofšor usluga na svijetu, osnovala je više od 300.000 kompanija. Više od pola je registrovano u poreskim rajevima pod britanskom nadležnošću, kao i u samoj Britaniji.

Korišćenje ofšor kompanija je potpuno legalno, a mnogo je legitimnih razloga za to. Poslovni ljudi u zemljama poput Rusije i Ukrajine obično svoju imovinu stavljaju u ofšor kako bi je sačuvali od kriminalaca i zaobišli devizna ograničenja. Drugi koriste ofšor zbog nasljedstva planiranja zaostavštine. Međutim, korumpirani političari, svjetski diktatori, kriminalci i perači novca koriste anonimnost ofšor firmi da sakriju porijeklo novca i utaje porez. Teško je utvrditi ko je stvarni vlasnik ofšor firme, jer se krije iza agenata koji osnivaju preduzeće. Baza pokazuje na koji način industrija advokatskih firmi i velikih banaka prodaje tajanstvenost političarima, prevarantima i kriminalcima podjednako kao i milijarderima, poznatim ličnostima i sportskim zvijezdama.

Po nacionalnim zakonima i međunarodnim sporazumima, firme kao što je Mosak Fonseka trebalo bi da budu na oprezu ukoliko formiraju preduzeća i bankovne račune za klijente koji mogu da budu uključeni u pranje novca, utaju poreza ili neki drugi prestup. Posebnu pažnju treba da obrate na „politički izložena lica“ – vladine zvaničnike, članove njihovih porodica i saradnike, i da budu sigurni da u poslovanju preko ofšora nema korupcije. Dokumenta, međutim, pokazuju da su među klijentima firme narkobosovi, osobe koje izbjegavaju da plate porez i najmanje jedan osuđeni seksualni prestupnik. Papiri za osnivanje ofšor kompanija potpisivani su i od strane osoba koje su se nalazile na izdržavanju zatvorske kazne. U odgovoru na pitanja koja su im poslali novinari ICIJ-a, Mosak Fonseka je naveo da oni ne podstiču i ne promovišu nezakonito poslovanje.

„Vaši navodi da klijentima pružamo mogućnost da sakriju identitet stvarnih vlasnika kompanija su potpuno neosnovana i netačna.“

Jedan od osnivača kompanije, Ramon Fonseka nedavno je na panamskoj televiziji izjavio da njegova kompanija ne snosi nikakvu odgovornost za to šta njihovi klijenti rade sa kompanijama koje im osnivaju, prodaju i održavaju. Svoju advokatsku kancelariju uporedio je sa fabrikom automobila – odgovornost nestaje onog trenutka kada je automobil proizveden. „Kriviti Mosak Fonseka za to šta njihovi klijenti rade sa kompanijama bilo bi isto kao kriviti proizvođača automobila jer je automobil korišćen u pljački“, rekao je Fonseka.

Izvor: Portal Vijesti