DN: Nedavno ste ponovo izabrani za predsjednika Privredne komore. Čemu ćete posebno posvetiti pažnju u ovom mandatu?
Mijušković: Budući da je Skupština Komore ta koja donosi program rada i određuje smjernice djelovanja, njome ne upravlja pojedinac, ma ko to bio, već ukupna crnogorska privreda preko izabranih predstavnika. Imam potrebu da naglasim da u izbornom procesu, koji je otvoren i organizuje se svake četiri godine, sva privredna društva registrovana u Crnoj Gori imaju pravo da biraju i budu birani za zastupnike cjelokupne privrede, u skladu sa zakonom i statutom Komore. Ovakva organizacija, kakvu uostalom imaju najrazvijenije evropske zemlje, Njemačka, Austrija, Francuska, Italija i mnoge druge, garantuje predstavljanje i zastupanje interesa poslovne zajednice u cjelini, što nas čini jedino kompetentnim i pozvanim u procesu determinisanja i pružanja specifičnih oblika podrške poslovanju koju ni jedno drugo interesno udruženje nema kapacitet da obezbijedi. Suštinski zadatak Komore je zastupanje objedinjenog interesa članstva, što podrazumijeva aktivnosti koje su usmjerene prije svega na kreiranje ambijenta povoljnog za poslovanje, a što je nužan preduslov rasta konkurentnosti privrede, te time privrednog i ukupnog razvoja i to je naš stalni zadatak. Komora kao posebno važnu aktivnost prepoznaje i rad na povećanju nivoa profesionalne kompetencije, odnosno posjedovanja znanja i vještina kadrova potrebnih privredi, budući da privreda sve više ističe ovo kao prepreku povećanju konkuretnosti i adekvatnom odgovoru na izazove otvorenog tržišta. Ključni zadatak u tom dijelu je povezivanje privrednog i obrazovnog sistema u cilju stvaranja kadrova potrebnih privredi. Uz to, iz godine u godinu i broj edukativnih aktivnosti koje organizujemo raste, a broj polaznika u 2015. je dostigao skoro 3.000. Teme koje se obrađuju su aktuelne i određuje ih sama privreda. Svi seminari, radionice, te drugi vidovi obuke su besplatni i posebna su povoljnost za mala i srednja preduzeća. Evaluacija pokazuje da se ova usluga ocjenjuje kao posebno važna i korisna. U tom smjeru Komora će i dalje predano raditi, baš kao što to rade komore širom Evrope u kojima se obuči oko tri miliona ljudi godišnje. Tokom ove godine naglasak će biti stavljen i na saradnju sa regionom, jer tu prepoznajemo veliki prostor za poslovno povezivanje, bilo daje cilj priprema za zajednički nastup na trećim tržištima ili klasičan vid bilateralne saradnje. Uzimajući u obzir da je upravo na inicijativu Komore donesen Zakon o arbitraži, stvorene su pretpostavke da privrednicima, kroz arbitražu koja postoji pri Komori bude pružena visokoprofesionalna usluga rješavanja sporova mimo redovnih sudova, u proceduri koja je jednostepena te time jednostavnija i brža. Zbog toga će u fokusu rada u narednom periodu biti i intenzivnija i sveobuhvatnija promocija arbitraže.
DN: Šta smatrate najslabijom karikom crnogorske ekonomije?
Mijušković: Konkurentnost se postavlja kao naš centralni problem i svjesni smo da je dostizanje određenog nivoa nacionalne privredne konkurentnosti uslov za prisustvo i opstanak na jedinstvenom evropskom tržištu. Naravno, problem konkurentnosti je kompleksan i uključuje brojne nedostatke. Njegovo rješavanje zahtijeva puno rada i na mikronivou. Naše kompanije moraju držati korak sa konkurentima iz visoko razvijenih zemalja i po pitanju sticanja novih znanja, uvođenja inovacija, transfera naprednih tehnologija, uvođenja standarda u poslovanje. Sve ovo treba da prati i adekvatna radna snaga koja može “nositi” ove promjene. To treba da podrazumijeva dinamična ulaganja uz pretpostavku dostupnosti finansijskim sredstvima, kakva ima privreda u EU. U protivnom, od razvoja i jačanja konkurentnosti na mikro i makronivou teško da će biti valjanih rezultata. Svi moramo biti svjesni činjenice da smo na otvorenom tržištu, što isključuje povlastice, te s toga moramo biti posvećeni unapređenju svih elemenata koje za konačni cilj imaju podizanje nivoa konkurentnosti. Za bolju konkurentnost potrebno je i obezbjeđenje realnih izvora finansiranja, a i sve buduće investicije moraju se maksimalno staviti u tu funkciju. Potrebno je privući investitore koji će adekvatno i valjano valorizovati domaće resursne potencijale, te tako doprinijeti njihovom održivi vom korišćenju. Neke od crnogorskih prednosti, kao što su i prihvatljiv zakonski i ekonomki ambijent za investitore, prilično liberalni ekonomski i drugi uslovi za preduzetništvo, stimulativan poreski sistem, euro kao valuta, nijesu dovoljni da kompenzuju većinu konkurentskih slabosti, među kojima su spora administracija, nerijetko preklapanje nadležnosti, neuniformno tumačenje propisa i slično.
DN: Slaba pokrivenost izvoza uvozom već godinama opterećuje crnogorsku privredu. Na koji način domaćim proizvodima omogućiti proboj na strana tržišta, a opet i navesti crnogorske potrošače da ih kupuju?
Mijušković: Slabosti naše privrede najvjerodostojnije oslikava robna razmjena sa inostranstvom, u kojoj je veoma niska pokrivenost uvoza izvozom i nažalost rastući deficit trgovinskog bilansa. Ovakvi negativni bilansi robne razmjene uočljivi su i u onim privrednim granama u kojima naša zemlja posjeduje značajne potencijale. Takva kretanja su dugoročno neodrživa i zahtijevaju bržu realizaciju određenih projekata koji nedopustivo dugo čekaju. Najeklatantniji primjer je sporost vezana za izgradnju drugog bloka Termoelektrane, kao i stavljanja vodnih resursa u funkciju proizvodnje energije. Takođe, očekujem da će u narednom periodu biti veće interesovanje za ulaganja u prerađivačku industriju, kako stranih tako i domaćih investitora. Definisane poslovne zone u nekim opštinama, kao i one koje će tek biti definisane će ponuditi konkretnije uslove za takva ulaganja. Naravno, bilansi koje imamo, opominju i da svi moramo usmjeriti veću pažnju na pružanje podrške privredi koja će rezultirati povećanjem izvoza i smanjenjem uvoza. Ipak, promocija domaćih kvalitetnih proizvoda daje rezultate i može se kod potrošača sve više prepoznati davanje prednosti pri kupovini upravo ovim u odnosu na uvozne proizvode. Sklon sam uvjerenju i da bi trebali pronaći modele za veću i organizovaniju podršku domaćoj proizvodnji. Manje-više sve zemlje to rade bez obzira na odredbe potpisanih sporazuma.
DN: Kao dugogodišnji privrednik, kako mislite da je najbolje riješiti problem isplate zarade na ruke, koji je prisutan u mnogim crnogorskim firmama?
Mijušković: Smatram da bi bilo uputno sagledati način na koji je to funkcionisalo u pređašnjim vremenima, a što je podrazumijevalo mehanizme koji sistemski nijesu omogućavali isplatu neto zarada bez izmirenja svih obaveza po tom osnovu. Namjera da ovo bude definisano kao krivično djelo nijesam siguran da će dati očekivane rezultate. Po meni je bolje definisati metod koji će isplatu zarada bez uplate poreza i doprinosa onemogućiti. Ovo je problem koji širi polje sive ekonomije i svi oni koji ne izbjegavaju propisima utvrđene obaveze imaju problem zbog nelojalne konkurencije. Smanjenje opterećenja na zarade bi išlo u prilog reješavanju i ovog konkretnog problema, a i smanjenju nivoa sive ekonomije u cjelini.
DN: Broj kompanija sa blokiranim računima raste iz mjeseca u mjesec. Kako naplatu poreza učiniti efikasnijom?
Mijušković: Činjenica je da raste broj blokiranih privrednih subjekata, a da to prati i rast novoregistrovanih računa privrednih subjekata. To navodi na zaključak da privredni subjekti nakon neuspjeha određenog poslovnog poduhvata, ne prestaju sa privrednim aktivnostima, već se okreću i prilagođavaju potrebama tržišta i realizaciji drugih poslovnih ideja, što u svakom slučaju ohrabruje sa aspekta ekonomije i preduzetništva u cjelini. Praksa gašenja i likvidacije privrednih subjekata je realnost preduzetništva. Analize životnog vijeka privrednih subjekata ukazuju da nije mali broj preduzeća koja se gase već od prve do treće godine trajanja. Sama naplata poreza je složeno i značajno pitanje, jer s jedne strane služi za zadovoljavanje potreba finansiranja administracije i drugih javnih funkcija, a s druge strane značajno utiče na vođenje ekonomske politike, jer zavisno od pravednosti, transparentnosti i neselektivnosti odredjuje mogućnosti i okvire za profitabilno poslovanje privrednih subjekata, na konkurentan način. U svakom slučaju, smatram da svakoj blokadi mora prethoditi sveobuhvatna analiza iz koje bi mogao proizaći model koji je najadekvatniji za naplatu poreza u konkretnom slučaju.
