„Investitorima se ne preporučuje dugoročno ulaganje u evropske banke“

Dodajte komentar

Evropske banke nisu atraktivna prilika za dugoročno investiranje zbog mnogobrojnih strukturalnih otpora. Investitori bi trebalo da smanje ulaganja u ovu granu industrije i traže izloženost riziku samo kroz kratkoročne odabrane pozicije. Više o tome u daljem tekstu će pojasniti Peter Garnry, rukovodilac strategije na tržištu kapitala u Sakso banci.

Naime, početni skok vrijednosti evropskih akcija i banaka posle odluke Centralne evropske banke da se uključi u program kvantitativnog popuštanja je izblijedio i pretvorio se u sasvim snažnu ispravku jer je program kvantitativnog popuštanja bio samo uvod u negativne stope depozita. Ako je namjera politike bila da podstakne optimizam i gurne banke u davanje pozajmica, to im vjerovatno neće uspjeti.

Negative kamatne stope će skupo koštati banke kroz osiromašenje kapitala, a da sve ostalo bude jednako, i u najgorem slučaju značiće podizanje kamatnih stopa realnoj ekonomiji jer banke imaju dužnost prema akcionarima da vremenom povećaju profit. Negativne kamatne stope će ih primorati da ili povećaju kamatne stope ili provizije, ili da naprave veliko rezanje troškova.

Aktuelni pad evropskih bankarskih akcija od 19% očigledno nameće pitanje da li investitori treba dugoročno da ulažu u njih. Jasan odgovor analitičara Sakso banke je ne. Ispod su istaknuti razlozi za to.

• Vrijednosna zamka… trguje se terminskim ugovorima sa odnosom cijena/zarada od 8,7x na istorijski niskom nivou ali to u isto vrijeme odražava realistična očekivanja rasta prihoda i profitabilnosti. Petogodišnji prosjek je 10,5x, a ne očekuje se povratak na pređašnji nivo.
• Regulatorni troškovi su u porastu… a neće se neutralizovati dovoljno brzo smanjenjem troškova. Puna primjena Bazel III propisa nastaviće da opterećuje fleksibilnost banaka i primorava neke od njih da prikupe više kapitala. Finansijska direktiva EU poznatija kao MiFiD II propisi takođe će podići troškove a nedavno ih je gurnula unaprijed kao priznanje da industrija ne može da apsorbuje sve promjene tako brzo.
• Novi NPE okvir… pravila o rizičnim zajmovima u kašnjenju koje je uvela Evropska bankarska uprava pokrenula je italijansku bankarsku krizu zbog velike promjene u načinu shvatanja nepouzdanih zajmova. Po novim pravilima italijanske banke nemaju dovoljno kapitala. Kreatori politike idu ka lošem bankarskom planu po kojem će se izolovati oko EUR 60 mlrd sumnjivih zajmova u novim pravnim licima. Na taj način će im tržište odrediti kreditni rejting, a oni sa dobrim rejtingom će se prodati investitorima sa garancijama italijanskog ministarstva finansija. Plan je dobar ali će biti neophodno vrijeme da se on sprovede, a postoje i određeni rizici.
• Pritisak na marže… je očigledan i traje već godinama zbog potražnje za jeftinim kreditima i politike niskih kreditnih stopa Evropske centralne banke (ECB). To će dodatno pritisnuti profitabilnost banaka održavajući kontrolu nad povećanjem procjene vrijednosti čak i u uslovima neznatno viših stopa ekonomskog rasta u eurozoni.
• Izloženost riziku u energetskom sektoru… je najviša među evropskim bankama sa oko EUR 230 mlrd sa samo 13 zajmodavaca koji su prijavili izloženost riziku u godišnjim izveštajima. Tržište je već zabrinuto da nije i više evropskih banaka bilo izloženo riziku u energetskom sektoru jer su sve vodeće banke u SAD prijavile svoje. Velika neizvjesnost je oko naftnih rezervi jer se one često koriste kao kolateral bankama za nešto što nazivaju „dek“ što u suštini predstavlja dugoročnu pretpostavku cijena koji se koristi za procjenu vrijednosti rezervi. Najsvežiji pad cijena nafte i razgovori o strukturno niskim cijenama nafte za duži vremenski period (oko USD 50-60 za barel) će prouzrokovati pad vrijednosti kolaterala i primoraće banke da uknjiže više kapitala zbog zajmova.
• Potencijalne konvertibilne obveznice (CoCos)… je još jedno aktuelno pitanje koje je posebno pogodilo Deutsche Bank. CoCos predstavljaju niz nezavisnih konvertibilnih instrumenata koje je pokrenulo više banaka kako bi podigle svoj CET1 koeficijent. Instrumenti imaju ugrađenu dogovorenu cijenu koja se odnosi na CET1 koeficijent koji aktivira CoCo ako odnos ide ispod određenog praga. CET1 koeficijent Deutsche Banke je pao u četvrtom kvartalu i vjerovatno će ponovo pasti u prvom kvartalu prije porasta. Postoji bojazan da bi se CoCos banaka mogle aktivirati izazivajući promjenu u finansiranju troškova ne samoDeutsche Banke, već i drugih evropskih banaka.
• Troškovi kapitala… za velike evropske banke kreću se u rasponu 10-11%. To znači za industriju da, ako bi podigla količnik knjigovodstvene i realne cijene sa sadašnjih 0.66x na oko jedan, mora da isporuči oko 10% veći povrat na investiciju tokom kompletnog poslovnog ciklusa. S obzirom na sve otpore sa kojima su suočene evropske banke, smatra se da nije vjerovatno da će banke biti u stanju da to urade.
Sve navedene tačke predstavljaju razloge zbog kojih se preporučuje investitorima da dugoročno smanje ulaganja u evropske banke. Ova industrijska grana ne koristi svoj kapital dovoljno efikasno i stope rasta će biti veoma niske u bliskoj budućnosti.

Međutim, investitori treba da prave razliku između kratkoročnog i dugoročnog. Sadašnja procjena vrijednosti je nešto više nagnuta na dolje. To je ujedno i razlog zašto se drže duge pozicije sa evropskim bankama od 28. januara, međutim, ne treba držati poziciju dugoročno zbog ranijeg objašnjenja.

Na nivou jedne akcije, postoje tri banke u kojima procjena vrijednosti izgleda potpuno nepovoljno: Credit Suisse, Barclays i Deutsche Bank. Kod njih se vrijednost može ponovo naći naredne godine ako istraju u ispunjenju planova.

Izvor: Bif.rs

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *