U potrazi za savršenim gorivom, šta ćemo u budućnosti sipati u rezervoare

U automobilskoj industriji se neprekidno istražuje i konstruišu novi motori. U toj potrazi je važan sastojak i gorivo od kojeg se traže bolja svojstva i to se odnosi i na dizel i na benzin. Povrh toga su tu i nacionalni propisi koji se odnose na ispušne plinove koji takođe traže drugačiji sastav goriva.

Zato naftni koncerni nepretano traže “savršeno” gorivo koje će se jednog dana pojaviti na benzinskoj stanici. Tako je i u njemačkom ogranku koncerna BP koji je 2002. preuzeo i njemački lanac Aral. Tako je, s oko 2.500 pumpi zauzeo vodeće mjesto na njemačkom tržištu, ali u starom središtu tradicionalne marke Aral u Bochumu se i dalje istražuje.

Tamošnji istraživački centar i laboratorija spada u sam svjetski vrh i naravno da u istraživanju gotovo od početka učestvuje i čitav niz proizvođača automobila. Razvojni projekt je nazvan Future technology, future fuels (tehnologija budućnosti, gorivo budućnosti) i rukovodioc projekta Christian Bomholt objašnjava za DW kako se tu prije svega radi o tome da od goriva ne ostane niti traga nakon šta izgori u motoru.

Ali to nije sve: gorivo mora biti stabilno na različitim temperaturama, a naravno da je tu i pitanje učinkovitosti goriva jer će samo tako i novi motori biti učinkovitiji od starih. Naftni koncern BP-Aral i proizvođači automobila su aktivni na cijeloj planeti. To znači da moraju razmišljati o gorivu koje će u rezervoare sipati i vozači u pustinji Australije, u ledu Grenlanda ili u Velikoj Britaniji.

Portparol naftnog koncerna BP-Aral Detlef Brandenburg podsjeća kako ni njihov benzin nije isti svusvuda gdje na svijetu: “Različita tržišta na svijetu imaju ponekad posve drugačije propise i norme. Tako se i goriva moraju prilagoditi svakoj pojedinoj zemlji.”

Naravno, prije svega je tu potraga za što manjom potrošnjom goriva uz istu ili čak još veću snagu motora. Tako se nužno dolazi do novih sistema ubrizgavanja goriva gdje bi nekadašnji benzin iz apoteke u prvim danima automobilizma gotovo posve sigurno uništio motor današnjeg automobila. Jer makar se onda prodavao gotovo kao lijek, današnje gorivo ima kud i kamo manje nečistoća i nepoželjnih sastojaka.

Ali najveća promjena se dogodila u načinu kako gorivo danas stiže u cilindar motora: prije se samo dizel morao ubrizgavati pod visokim pritiskom kako bi onda eksplodirao u cilindru, danas se slično konstruišu i benzinski motori. A to pak traži izuzetno hemijski stabilno gorivo koje će izdržati i ogroman fizički tlak: “Kod pritiska ubrizgavanja od preko 2.500 bara je i gorivo izloženo ogromnim mehaničkim silama. Da tako kažemo, to je i gore nego da čekićem lupate po gorivu. Pritom on ne smije izgubiti svoju stabilnost oksidacije (sagorijevanja) niti svoju čistoću“, objašnjava inženjer Bomholt.

Zato u gorivo moraju biti dodani aditivi i recept za “manje” popravke goriva u ovom institutu obično nađu za koji mjesec. Ali potraga za potpuno novom vrstom goriva lako može potrajati i više godina. Ovaj naftni koncern uopšte ne želi da prizna koliko ga košta razvoj novih goriva, ali je potpuno jasno da želi da bude spreman za svaku vrstu vozila koja će se pojaviti u budućnosti. Tako i u ovom istraživačkom centru oko 75 saradnika neprestano eksperimentiše i s biološkim dizelom, etanolom, biobutanolom, biljnim uljima, baš kao i sa zemnim gasom i u tekućem i u plinovitom obliku. Što će – i hoće li uopšte biti koristi od nekog od tih istraživanja, to će se saznati možda tek u dalekoj budućnosti.

Poslovni.hr

 

Check Also

Mirko Mazalica izabran za novog direktora TE Pljevlja

Za novog direktora Termoelektrane (TE) Pljevlja izabran je mašinski inženjer Mirko Mazalica, koji je do …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *