Nakon što je u Hrvatskoj bezuspješno poslao 1246 molbi za zaposlenje, Tomislav Čičak (30) iz Orahovice zaputio se u Kanadu u potrazi za poslom. Tamo je, kako kaže, za godinu dana zaradio za kuću i dva automobila.
“Može se reći da imam jedan i po fakultet. Dakle, Hrvatsku nisam morao da napustim jer sam jedva preživljavao, ali sam otišao sam jer nisam mogao da dobijem osnovno i Ustavom zagarantovano pravo na rad. U Hrvatskoj sam poslao 1246 molbi za zaposlenje i nisam nigdje dobio posao“, priča Čičak.
“Danas u Kanadi radim kao krovopokrivač, a po struci sam ekonomista-informatičar. Mislim da sam se snašao odlično jer sam kao stranac za manje od godinu dana uspio sam da kupim kuću.”
“Imam dva auta, jedan porodični i drugi za posao”, kazao je Tomislav Čičak za Glas Slavonije i pojasnio odnos poslodavca prema radniku:
“U Kanadi koriste tvoju lošu situaciju i činjenicu da moraš da radiš za njih. Imamo zatvorene radne dozvole i dosta je teško naći novog poslodavca dok ne riješiš status u tzv. permanent resident. Žalosno je što se i s takvim tretmanom tu osjećam bolje nego u Hrvatskoj. Osjećam da me poslodavac cijeni. Otkako sam došao, plata mi je porasla za 50 odsto. Ovo je moja impresija, ima svakakvih priča. Uglavnom, moraš da budeš uporan kako bi izazvao i sreću”, priča on.
On je u Kanadu prvo otišao sam, a potom je došla i njegova porodica, supruga Ana kao i kćerka i sin. Naglašava kako je ženama puno teže da pronađu posao nego muškarcima.
“Što se tiče tzv. ženskih poslova, situacija nije dobra jer su to uglavnom niskokvalifikovani poslovi koji nisu puno plaćeni, tako da i nije neobično da žene rade ‘muške’ poslove. Škola, odnosno programi koji postoje, za svaku su pohvalu. Ipak je ovo imigracijska zemlja. Moja su se deca uklopila savršeno. Škola im nije svedena na bubanje teorije već u razvijanje ličnosti i ljudskih vrijednosti. Praktični su – neće da ih uče kako da računaju već kako da koriste digitron. Zanimljiv primjer: pitao sam ćerku kako bi rešila jedan problem, a ona kaže – upišeš problem na YouTube i pogledaš”, priča svoje iskustvo Tomislav i naglašava kako su svakodnevni problemi uglavnom puno bolje riješeni u Kanadi nego u Hrvatskoj.
“Registracija automobila traje otprilike pet minuta jer nema tehničkog pregleda i košta 80 dolara u mojoj provinciji Alberti, a porez i druge naknade nisu uračunati u cijenu”, kaže on.
“Osjećaj zajedništva, ovdje ne postoji, tu svi samo trčimo za dolarima.”
“Želja mi je da otvorim svoju kompaniju jer ovdje bilo šta da otvoriš i ako malo imaš smisla, možeš super da živiš”, ističe Tomislav.
