Privatizacija telekomunikacionih kompanija u regionu: Prednjače investicioni fondovi

Telekom operateri na tlu centralne i jugoistočne Evrope su sve interesantniji privatnim investicionim fondovima, jer je njihova akvizicija prilika da se zauzme značajan tržišni udio i da se ta tržišna moć iskoristi za njihovo restrukturiranje, kako bi postali efikasniji i ostvarivali veći profit.

Najveći ponuđač za kupovinu Telekoma Slovenija bio je jedan privatni investicioni fond, i Telekom Srbija je privukao značajno interesovanje ovih fondova, dok su se tradicionalni strateški investitori u ovom sektoru povukli, kako bi se fokusirali na sopstvena tržišta i prilagodili sve bržem tehnološkom napretku koji zahtijeva velika ulaganja.

Strani ulagači veoma su zainteresovani za telekom operatere na prostoru bivše Jugoslavije. Prije tri godine ovaj region nije bio značajnije na radaru velikih fondova, ali sada je situacija drugačija jer su, u međuvremenu, uslijedile neke velike akvizicije. Primjera radi, kada je KKR, veliki fond koji se istorijski više fokusira na razvijena tržišta, kupio SBB/Telemach, to je bio signal ostalim potencijalnim ulagačima da obrate posebnu pažnju na ovaj dio svijeta.

Očigledno je da strateški ulagači u telekomunikacionom sektoru, koji su tradicionalno bili zainteresovani za ovaj dio svijeta, kao što su Deutsche Telekom, Austria Telekom i Orange, u ovom trenutku nisu zainteresovani za direktno učešće u kupovini Telekoma Srbije, za razliku eventualno od ruskog MTS ili Telekoma Slovenije. Istovremeno, neki drugi veliki finansijski investitori i privatni investicioni fondovi veoma su motivisani za ovu opciju, kao što se vidjelo i u nedavnom neuspjelom pokušaju prodaje upravo Telekoma Slovenija, kada je najveći ponuđač bio britanski investicioni fond Cinven.

Investicioni fondovi su potencijalni kupci i za Telekom Srbiju, čija prodaja bi mogla da se ostvari u narednih nekoliko mjeseci. Oni su zainteresovani zbog velikog tržišnog udjela, koji bi im ta akvizicija automatski donijela. Neki privatni fond bi težio tome da investira u unapređivanje tehnologije, restrukturira poslovanje i optimizuje finansijski menadžment, kako bi, za otprilike pet godina mogao da napravi veoma privlačno, profitabilno preduzeće, koje bi se našlo na berzi ili bilo prodato nekom strateškom investitoru.

Privatni investicioni fondovi se ne bave samo restrukturiranjem preuzetih kompanija. Primer SBB/Telemach-a pokazuje kako jedna dobro kapitalizovana telekom kompanija, kod koje je želja akcionara dobro usklađena sa planom strateškog rasta, može biti veoma konkurentna, pa čak i prodorna na ovom tržištu.

Tradicionalni operateri gube na vrijednosti

Smanjenje interesovanja vodećih evropskih telekoma za ovaj region, a s druge strane povećanje aktivnosti privatnih fondova, posljedica je cikličnih investicionih kretanja. Strateški investitori generalno ne investiraju u velikoj mjeri u centralnoj i jugoistočnoj Evropi, već se opredjeljuju za ono što oni smatraju ključnim tržištima. To je u posljednje vrijeme posebno vidljivo u telekomunikacionom sektoru – američki telekomi u proteklih deset godina nisu mnogo ulagali izvan granica SAD, dok zapadnoevropski telekomi u ovom trenutku koncentrišu svoja sredstva kako bi ih investirali u unapređivanje svojih mreža i konsolidovali sopstveno poslovanje u Zapadnoj Evropi.

Najznačajniji izvori prihoda evropskih telekomunikacionih operatera u posljednjih nekoliko godina su pod velikim udarom jer takozvani OTT provajderi imaju sve veći udio na tržištu. Tradicionalni telekom operateri, koji u najvećoj meri koriste bakarne žice i 3G mobilnu tehnologiju za prenos podataka, veoma ubrzano gube svoje tržišne udjele i profit u odnosu na one operatere koji koriste napredna optička vlakna i 4G tehnologiju.

Mada je Telekom Srbija u prethodne tri godine ostvario profit od 360 miliona eura i učestvuje sa 40 odsto u ukupnim prihodima telekomunikacione industrije u Srbiji, ova kompanija mora da se prilagodi novim tržišnim uslovima koji vladaju u telekomunikacionom sektoru širom svijeta. Što duže neki takav „tradicionalni“ operater bude bez jakih akcionara i finansijske potpore za remont svoje fiksne i mobilne mreže, a što može da bude slučaj ukoliko je u državnim rukama, on će biti manje konkurentan na duge staze.

Stoga će, na cijenu koju će budući kupac biti spreman da plati za jednog tradiconalnog telekom operatera, uticati i njegovi planirani troškovi ulaganja za kreiranje konkurentnog preduzeća u kratkom i srednjem roku. Takve investicije povećavaju količinu uloženog kapitala, kroz zaduživanje i/ili odlaganje isplate dividendi akcionarima, što sve skupa utiče na iznos i rokove povraćaja sredstava.

Šta je dobra strategija za telekome u regionu

Radi prilagođavanja promjenama koje su internet kompanije nametnule telekomunikacionom tržištu, pojedine telekomunikacione kompanije potpuno menjaju svoj poslovni model pa čak prelaze u druge industrije, na primjer na finansijsko i medijsko tržište. Iz tog razloga, puno pažnje je usmjereno na konvergenciju snabdjevača infrastrukture i proizvođača sadržaja. Pojedini telekomi, koji su prije svega proizvođači i snabdevači infrastrukture, u toj novoj preraspodjeli ne žele da postanu isključivo komunalna preduzeća, sa velikim kapitalnim troškovima i relativno sporim povraćajem sredstava.

Zanimljivo je pitanje da li je to ispravna strategija za telekomunikacione operatere u bivšoj Jugoslaviji, a pozitivan primjer drugačije prakse predstavlja United Group (SBB/Telemach), koji se uspešno fokusirao na obezbjeđivanje najbolje infrastrukture, ali je istovremeno i učetvorostručio svoju ponudu usluga.

U posljednjih dvadeset godina u procesu privatizacija velikih evropskih kompanija najveće promjene su se desile uvođenjem regulatornog zahtjeva da se prilikom privatizacija poštuje EU Zakon o državnoj pomoći. Ovo se najviše odrazilo u oblastima kao što su javne nabavke i ograničenja za ne-finansijske obaveze (kao što su obaveze investitora ili obaveze o zadržavanju zaposlenih).

Što se tiče eventualnog ukrupnjavanja na tlu EU, Evropska komisija dosad nije pokazala da je pretjerano otvorena prema značajnijoj konsolidaciji u telekomunikacionom sektoru pojedinačnih članica, a nacionalni regulatori za sada reaguju tako što prihvataju sve predloge i zahteve Komisije. Stoga su u ovom trenutku lakše ostvarive, pa čak i poželjne, konsolidacije između regionalnih učesnika sa relativno malim geografskim preklapanjem.

Izvor: Biznis i finansije

Check Also

Telekom: Osim besplatnih gigabajta, otključani i Extra TV kanali

Nakon besplatnog interneta koji za slobodne dane povodom Dana nezavisnosti poklanjaju korisnicima, Crnogorski Telekom je …

Leave a Reply

Your email address will not be published.