U Crnoj Gori su, od 2008. do jula ove godine, dodijeljena 203 počasna državljanstva, od čega 195 na prijedlog premijera, pokazala je analiza koju je uradio Centar za građansko obrazovanje CGO.
Analizu “Počasna državljanstva – kako se i kome dodjeljuju?”, CGO je uradio u okviru potprograma Jednake mogućnosti, na osnovu informacija prikupljenih u avgustu 2013. i julu ove godine.
Saradnica na programima u toj nevladinoj organizaciji (NVO), Dragana Koprivica, kazala je da im je cilj da doprinesu da se ti podaci učine javnim, i da se uspostavi praksa njihovog redovnog objavljivanja.
Prema njenim riječima, koliko je potrebno učiniti Crnu Goru interesantnom destinacijom za inostrane investicije, toliko je važno ne rizikovati bilo koji vid diskreditacije države zbog načina dodjeljivanja tog vida državljanstava.
“Samo davanje počasnih državljanstava kontraverznim licima direktno šteti ne samo državi Crnoj Gori, već i onima koji su ta državljanstva dobili na osnovu nespornih zasluga”, smatraju u CGO.
Njena koleginica Svetlana Pešić podsjetila je da se, prema Zakonu o državljanstvu, crnogorsko stiče porijeklom, rođenjem, prijemom i po osnovu međunarodnih ugovora ili sporazuma.
Ona je kazala da su od maja 2008. do oktobra ove godine crnogorsko državljanstvo, po sili zakona izgubile 182 osobe.
Pešić je podsjetila da prijem osoba u počasno državljanstvo predlažu predsjednici države, Skupštine i Vlade, a da o prijemu odlučuje Ministarstvo unutrašnjih poslova “uz mišljenje organa uprave nadležnog za oblast u kojoj su ova lica predložena o tome da postoji interes Crne Gore za primanje datog lica u crnogorsko državljanstvo”.
“Od usvajanja Zakona o državljanstvu 2008. do 22. jula ove godine, crnogorske vlasti su dodijelile ukupno 203 počasna državljanstva”, precizirala je Pešić.
Kako je navela, najviše odluka o prijemu – 99, potpisao je za vrijeme svog mandata ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović, Jusuf Kalamperović potpisao je 50, dok je Raško Konjević do sada potpisao 54 odluke.
Prema podacima CGO, predsjednik Crne Gore predložio je četiri osobe od kojih su dva predloga usvojena a dva ne, dok je predsjednik Skupštine predložio devet osoba, od kojih je šest dobilo počasno državljanstvo.
Kako je navela, iz javno dostupnih informacija nije jasno na koji način predsjednici države, Skupštine i Vlade dolaze do imena osoba koje predlažu za počasno državljanstvo, a podaci o takvim preporukama se rijetko objavljuju.
U CGO su kao pozitivne primjere izdvojili objavljivanje preporuka za fudbalera Saveljića i za porodicu Kapičić dok su, kako su naveli, najviše pažnje izazvali primjeri dodjela počasnih državljanstava po ekonomskom osnovu Piteru Manku, glavnom investitoru Porto Montenegro projekta, Natanielu Rotšildu, koji takođe ima udjela u toj investiciji, kao i Petrosu Statisu, vlasniku nekoliko firmi u Crnoj Gori koje imaju svoje razvijene poslove u oblasti turizma, medija i slučno.
“Najkontraverzniji primjeri koji su privukli negativnu pažnju su dodjela počasnih državljanstava Taksinu Šinavatri, tajlandskom premijeru koji je bio osuđen za korupciju u matičnoj državi, kao i Mohamedu Dahlanu, bivšem palestinskom ministru bezbjednosti koji je optužen za milionsku prevaru i kršenja ljudskih prava”, navodi se u analizi CGO.
U zaključcima analize navodi se da proces davanja počasnih državljanstava ima diskrecioni karakter, netransparentan je, nedovoljno regulisan i podložan zloupotrebama.
“Zlupotreba davanja počasnih državljanstava je diskriminacija jer narušava institut državljanstva i obesmišljava brojne zabrane i ograničenja Zakona o državljanstvu”, smatraju u CGO.
U CGO smatraju da treba preispitati važeća zakonska rješenja i uvesti dodatne institute koji bi razradili tu materiju.
“Odlukom Vlade o kriterijumima za utvrđivanje, privrednog, ekonomskog, kulturnog i sportskog interesa Crne Gore za sticanje crnogorskog državljanstva prijemom je utvrđena procedura, ali ne i jasni kriterijumi, koji se moraju precizirati”, navodi se u preporukama te NVO.
Treba, kako su kazali, obezbijediti punu dostupnost prijedloga sa obrazloženjima i rješenja na sajtu nadležnog državnog organa.
