Zakon o ličnom bankrotu pun rupa

Još nijedan građanin Crne Gore nije bankrotirao po Zakonu o ličnom stečaju potrošača, koji je stupio je na snagu 24. avgusta ove godine, ali pravnici upozoravaju daje ovaj akt otvorio niz pitanja na koje ne daje odgovore.Ovaj zakon, koji je predložio poslanik Liberalne partije Andrija Popović, jednostavno rečeno, daje mogućnost prezaduženom građaninu da kroz stečaj izađe iz dugova, s tim što dobija stečajnog upravnika koji raspolaže svim njegovim prihodima i imovinom, ostavlja mu samo nužno da preživi i kuću u kojoj živi, a sve ostalo ide „na doboš“. Jednostavno rečeno, ali, kažu, stručnjaci, pravno veoma komplikovano, što nije ni čudno ako se zna da u postupku donošenja nije konsultovana struka prije svih Prvredni sud, niti organizovana javna rasprava.

U pitanju primjena

Zakon, kažu oni, ima toliko nedostataka da se dovodi se u pitanje mogućnost njegove primjene kako sa aspekta spornih rješenja, tako i ekonomske isplativosti, zbog značajnog opterećenja budžeta države.

U samom startu pojavljuju se nejasnoće ko je zapravo potrošač na kojeg se odnosi zakon.

– Zakon kao potrošača označava fizičko lice (osim samostalnog trgovca i zanatlije) i predviđa mogućnost primjene i na lica koja obavljaju samostalnu poslovnu djelatnost. Ovakva formulacija zakonodavca nije jasna jer Zakon o privrednim društvima kao preduzetnika označava fizičko lice koje obavlja privrednu djelatnost, dok zakonodavac govori o samostalnoj poslovnoj djelatnosti kažu pravnici.

Zabunu, kažu, unosi i postupak za oporavak potrošača.

– Zakon predviđa dva načina: vansudski i sudski. U članu 6 zakonodvac govori da se vansudski postupak temelji na načelu dobrovoljnosti, dok u članu 14 stoji da su učesnici postupka obavezni da prije pokretanja postupka pokušaju postići sporazum u vansudskom postupku. To znači da figuriraju dva člana koja su u osnovi suprotna i u praksi neprimjenljiva, jer nije jasno definisano da li je vansudski postupak prije pokretanja sudskog obavezan ili ne upozoravaju pravnici.

Zakonom je predviđeno da se vansudski postupak sprovodi u savjetovalištima, pri čemu nije jasno definisano koja su to savjetovališta.

– Samo se govori da će pravilnik o kriterijumima za izbor službi i posrednika, načinu rada savjetovališta, njegovom finansiranju donijeti Ministarstvo pravde. U Crnoj Gori već postoji organ Centar za posredovanje, koji se bavi mirnim rješavanjem sporova, pa nije jasna namjera zakonodavca da se osniva posebna služba za sprovođenje ovog zakona, koja bi nesumnjivo izazvala ogromne troškove. U uslovima štednje i osjetljive ekonomske situacije u državi to ne doprinosi ekonomičnosti ovog postupka, odnosno sprovođenju samog zakona ističu stručnjaci.

Pobrkane nadležnosti

Zakon o ličnom stečaju potrošača, objašnjavaju dalje pravnici, direktno se kosi sa Zakonom 0 sudovima i nadležnošću kako osnovnih sudova, tako i Privrednog suda Crne Gore

– U postupku pred sudom, članom 28 predvidenaje nadležnost osnovnih sudova na području opštine u kojoj potrošač ima prebivalište, odnosno boravište. Zakonom o sudovima nije propisana nadležnost osnovnih sudova u pogledu sprovođenja stečajnog postupka nad potrošačima, dok je članom 18 propisano da Privredni sud u prvom stepenu sudi u sporovima povodom stečaja i likvidacije privrednih subjekata, dok je istim stavom 2 propisano da Privredni sud u prvom stepenu vodi postupak stečaja i likvidacije. Iz toga je jasno da se Zakon o ličnom stečaju potrošača direktno kosi sa Zakonom o sudovima i propisanom nadležnošću kako osnovnih sudova, tako i Privrednog suda Crne Gore, pa se postavlja pitanje mogućnosti njegove primjene objašnjavaju oni.

Pravnici kažu da nije ni čudo ovoliko suprotnosti i nedoumica, jer zakonodavac prije donošenja zakona nije održao ni jednu javnu raspravu, na kojoj bi učestvovale sve relevantne instituciije kojima bi se dala mogućnost da daju svoje mišljenje.

– Posebno se misli na Privredni sud Crne Gore, koji u postupku sprovođenja stečaja ima višedecenijsko iskustvo i čija sudska praksa, iako se odnosi na privredne subjekte, i te kako bi imala značajan doprinos u izradi i primjeni samog zakona – objašnjavaju pravnici.

Ko su stečajni upravnici i ko ih plaća

Zakon, kažu pravnici, nije jasan ni u dijelu koji reguliše stečajne upravnike, fond za troškove stečaja, sudske takse.

– Stvara se zabuna da li se radi o jedinstvenoj listi stečajnih upravnika ili je zakonodavac imao namjeru da formira posebnu listu stečajnih upravnika, a što bi bilo u suprotnosti sa Zakonom o stečaju, kao i propisima kojima se regulišu uslovi za sticanje zvanja stečajnog upravnika i utvrđuje lista stečajnih upravnika. Osim toga, propisano je da će se osnovati fond za troškove stečajnog postupka i isplate naknade stečajnim upravnicima, te da je povjerilac koji predlaže pokretanje stečajnog postupka dužan da pored redovne sudske takse, plati i dodatnu taksu od 1.000 eura za fond, i to na račun nadležnog osnovnog suda. Novac se koristi, zajedno sa sudskom taksom, za troškove postupka stečaja povjerioca i povjerilac koji je uplatio avans ima pravo na njihovu naknadu. Međutim, sudska taksa, kao i sve sudske takse u Crnoj Gori, uplaćuju se u budžet Crne Gore i predstavljaju sastavni dio budžeta. Zbog toga je sporna odredba kojom se propisuje da se redovna sudska taksa koristi za potrebe stečajnog postupka koji se sprovodi nad potrošačem upozoravaju pravnici. Nameće se pitanje da li troškove stečajnog postupka nad potrošačem u jednom dijelu snosi država, što bi na taj način dovelo potrošača u povoljniji položaj i oslobodilo ga odgovornosti, pogotovo u situacijama kada potrošač nema imovine.

– Zakonodavac je predvidio mogućnost da se potrošač, odlukom suda, može osloboditi svojih obaveza prema povjeriocima koje su u stečajnom postupku ostale nenamirene, što bez obzira na uslove koji su propisani za period provjere ponašanja potrošača, potrošač se i na ovaj način favorizuje ocjenjuju stručnjaci.

Sta se dešava sa potraživanjima?

Zakonom, kažu poznavaoci prava, nije definisano šta se dešava sa potraživanjima povjerilaca kada se potrošač oslobodi obaveza i da li ta potraživanja padaju na teret budžeta države.

– Veliki nedostatak ovog zakona jeste i to da zakon nije predvidio procesnopravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, odnosno šta se dešava sa postupcima koji su u toku protiv potrošača u momentu otvaranja stečajnog postupka. Kao jednostavan primjer može se uzeti prodaja nepokretnosti stambene jedinice potrošača, koja se sprovodi u izvršnom postupku prema pravilima Zakona o izvršenju i obezbjeđenju, usljed toga što potrošač nije ispunio obaveze prema izvršnom povjeriocu, koji je u većini slučajeva neka kreditna organizcija, pa se tu obično radi o uspostavljenoj hipoteci na tu nepokretnost ističu pravnici i dodaju da je zakonodavac dopustio da istovremeno teku dva postupka, što po pravilima Zakona o stečaju nije moguće, jer se izvršni postupci od dana otvaranja stečajnog postupka obustavljaju.

Zakonom o ličnom stečaju potrošača propisano je da se potrošaču ne može prodati nekretnina koja mu je potrebna za stanovanje ako u vlasništvu nema drugu nekretninu.

– To je u suprotnosti sa Zakonom o izvršenju i obezbjeđenju i na koji način se direktno narušavaju prava razlučnih povjerilaca ističu pravnici.

Jovanić: Nijesmo učestvovali, niti smo nadležni

Predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić kazao je Pobjedi da taj sud nije učestvovao u izradi teksta Zakona o ličnom stečaju potrošača.

– Osim toga, Privredni sud Crne Gore nije nadležan za sprovođenje postupka stečaja nad potrošačima, buduči da je članom 28 Zakona o ličnom stečaju potrošača, zakonodavac utvrdio nadležnost osnovnog suda na području opštine u kojoj potrošač ima prebivalište, odnosno boravište – objasnio je kratko Jovanič, dodajuči da zbog toga nije ni adresa za razjašnjenja nedoumica.

Izvor: Pobjeda

Check Also

Deseta prodaja imovine bivše fabrike Radoje Dakić

Stečajni upravnik Mladen Marković oglasio je desetu prodaju imovine bivše fabrike Radoje Dakić. Na prodaji …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *