Turistima koji posjećuju Hrvatsku domaćini obično savjetuju da pripaze na kurs po kojem mijenjaju svoju valutu; najčešće im kažu i da je najsigurnije otići u banku, gdje mogu očekivati da će za jedan euro dobiti otprilike 7,5 kuna
Rijetki znaju da upravo banke imaju i instrument koji koriste kako bi na kursu zaradile znatno više: uvele su ‘dinamičku kursnu listu’ po kojoj za jedan euro daju tek 7 kuna ili malo iznad toga. I to samo strancima, odnosno onima koji na bakomatima podižu novac s tekućih računa i kartica izdanih izvan Hrvatske.
Redakciji tportala obratila se jedna strana državljanka koja je ostala zaprepaštena kad je na potvrdi bankomata ugledala kurs: za dvije hiljade kuna zaračunato joj je 285,87 eura – odnosno, Splitska banka primijenila je tečaj od tačno 6,9963 kune za euro. Malo premalo, čak i za ljetnu sezonu dranja gostiju, piše tportal.
Istina, prije same isplate novca bankomat joj je još jednom zatražio da potvrdi konverziju, no turistima koji su naumili da podignu kune to se ionako činilo logičnom opcijom. Obaviješteni su, ali nije da su baš dobili potpunu informaciju – što je prigovor koji se u svjetskoj javnosti pojavljuje još otkako su najveće svjetske novčarske institucije i kartične kompanije počele uvoditi ‘dinamičku kursnu listu’ krajem devedesetih godina.
Ako uspiju zaobići opciju konverzije na licu mjesta, troškovi im dolaze na naplatu po uobičajenom postupku – dakle, njihove matične banke konvertiraju kune po nešto pristojnijem kursu.
Malo istraživanje tportala otkrilo je da su ovaj instrument u Hrvatskoj zasad uvele tri velike banke – osim Splitske, koriste je još Privredna i Zagrebačka banka. Kursne liste objavljuje se svakodnevno na njihovim web stranicama i svi formalni preduslovi su ispunjeni, pa turisti koji žele bolje proći trebaju provesti neko vrijeme surfujući za boljim tečajem i rasporedom bankomata.
Na dan kada je Splitska banka holandskoj državljanki obračunala 6,9963 kuna za jedan euro, preostale dvije hrvatske banke imale su nešto povoljniji odnos koji se kretao oko 7,28 kuna. Stoga smo objašnjenje zatražili upravo od prve.
– DCC usluga daje stranom korisniku kartice mogućnost da s debitnom ili kreditnom karticom izvrši podizanje gotovine u kunama koje može biti terećeno u kunama ili u njegovoj domicilnoj, inostranoj valuti – pojašnjavaju iz Splitske banke i napominju da se konverzija obavlja po javno objavljenoj ATM DCC kursnoj listi.
– Na ekranu bankomata pojavljuje se mogućnost izbora terećenja u kunama ili u njegovoj domicilnoj valuti, a usluga je potpuno transparentna jer je vidljiv i iznos podizanja u kunama, iznos konvertiran u stranu valutu i kurs konverzije. Strani kupac sam odlučuje, a ako izabere DCC opciju znači da će na njegovom mjesečnom izvodu konačni iznos biti identičan odome za koji je terećen na bankomatu. U suprotnom konverziju zajedno s dodatnom provizijom naplaćuje njegova banka, pa prilikom podizanja gotovine na bankomatu ne može znati koliko će ga to na kraju koštati – nastavljaju u Splitskoj banci.
Kurs na bankomatima, tvrde, predstavlja ‘cijenu DCC usluge’, pa tako ni ne može biti jednak službenom kursu za mjenjačnicu.
Tportal je zatražio i službeno objašnjenje Hrvatske narodne banke o legalnom instrumentu za dosta obilno zarađivanje na kursnim razlikama, no u pet dana ova institucija nije se udostojila odgovoriti.
Izvor: Tportal
