Izvršni direktor NLB Montenegrobanke Robert Kleindienst ocijenio je u razgovoru za Portal Analitika da u Crnoj Gori posluje previše banaka i prognozira da će, zbog veličine tržišta, dugoročno biti mjesta za njih ne više od pet.
On smatra da su preduzeća i banke podjednako krivi za visok obim loših kredita u bankarskom sektoru i da tzv. “Podgorički model” neće bitnije uticati na saniranje tog problema.
Konstatujući da su kamatne stope u Crnoj Gori visoke, Kleindienst je istakao da izuzetno bitan uticaj na nivo kreditnih kamatnih stopa ima sistemska zaštita povjerilaca, koja u velikoj mjeri zavisi od regulative, kvaliteta i brzine rada sudova, kvaliteta i pouzdanosti finansijskog izvještavanja preduzeća, te kvaliteta informacionih baza na koje banke mogu da se oslone kod odobravanja kredita.
ANALITIKA: Da li se zbog ulaska novih banaka na crnogorsko tržište može očekivati snižavanje kamatnih stopa u bankarskom sektoru?
KLEINDIENST: Možda djelimično na kratak rok, ako će nove banke biti agresivne kod sticanja novih kreditnih poslova zbog postizanja kritičnog obima posla za njihov opstanak. Ipak, mislim da već na srednji rok povećavanje broja banaka na tržištu ne bi trebalo da bitnije utiče na nivo kamatnih stopa. Zdrava konkurencija je uvijek dobrodošla, ali mislim da je u Crnoj Gori previše banaka. Crnogorska ekonomija je mala, a ukupan obim posla svih banaka na crnogorskom tržištu ne doseže nivo posla jedne srednje velike banke u Evropskoj uniji. Posljedično, banke su manje troškovno efikasne i za postizanje adekvatnog profita, koji opravdava investiciju vlasnika u banku, moraju da ukalkulišu veće marže. Dugoročno se sa povećavanjem broja banaka troškovna efikasnost na nivou prosječne banke smanjuje, a banke to moraju nadoknaditi većim maržama. Nezavisno od trenutnih trendova, prognoziram da će dugoročno doći do trenda konsolidacije u bankarskom sistemu i smanjenja broja banaka. Mislim da na crnogorskom tržištu dugoročno ima mjesta za oko pet univerzalnih banaka i da bi konsolidacija donijela koristi i klijentima. U svakom slučaju će se postepeni trend smanjivanja kamatnih stopa u Crnoj Gori nastaviti, ali ne zbog broja banaka na tržištu, nego zbog procesa približavanja Crne Gore Evropskoj uniji i sa tim povezanim reformama.
ANALITIKA: Da li NLB Montenegrobanka učestvuje u tzv. “Podgoričkom modelu” i smatrate li da će ovaj program pomoći bankama da saniraju problem loših kredita?
KLEINDIENST: Podgorički model je koristan u riješavanju problematičnih plasmana i naravno da će i NLB Montenegrobanka, kao jedna od sistemsko značajnih banaka na tržištu Crne Gore, učestvovati u pomenutom modelu. Uprkos pozitivnom mišljenju, mislim da taj model dugoročno neće bitnije uticati na smanjivanje obima loših kredita. Naime, svaka racionalna banka, sa modelom ili bez njega, je prirodno zainteresovana za pomoć dužnicima i restrukturisanje kredita, gdje za to postoje finansijski uslovi. Ključni osnov za to jeste dokumentovana sposobnost dužnika da će uz pomoć restrukturisanja moći lakše da izmiri svoje obaveze i održi svoj poslovni model. Na drugoj strani je banka kao povjerilac i banka mora da presudi i sa svog gledišta da restrukturisanjem dolazi u bolji položaj.
ANALITIKA: Podgorički model nudi određene olakšice i stimulacije. Zar te olakšice nisu dovoljan stimulans bankama da klijentima u problemima izađu u susret?
KLEINDIENST: Olakšice i stimulacije o kojima govorite su dobrodošle, ali na kraju je kriterijum, koji sam pomenuo u prethodnom odgovoru ipak presudan. Dio olakšica / stimulacija bankama se odnosi na klasifikaciju loših kredita i relaksacije koje banke mogu dobiti po tom osnovu vezano za smanjenje ispravki vrijednosti loših plasmana, koje negativno utiču na rezultat banaka. Ali moram da naglasim da je ispravka vrijednosti ipak računovodstvena kategorija, koja nije nužno vezana na konačni efekat restrukturisanja na rezultat banke. Konkretnije, ako banka restrukturiše problematičan kreditni plasman koji to ne zaslužuje, može da generiše pozitivne kratkoročne efekte, ali na kraju rezultat banke ipak zavisi od suštinske uspješnosti restrukturisanja. U slučaju neuspjeha, banka će morati prepoznati negativan rezultat prije ili kasnije.
ANALITIKA: Što preduzeće u poteškoćama sa otplatom može da uradi da banku ubijedi da je restrukturisanje kredita opravdano?
KLEINDIENST: Kao prvo, bitno je da preduzeće banku ubijedi da su njegove poteškoće u otplati kredita privremene prirode i da se sa problemom banci obrati blagovremeno, po mogućnosti još prije nego počne da kasni sa otplatom kredita. Razlozi poteškoća mogu biti veoma različiti od preduzeća do preduzeća. Preduzeće je možda pretrpjelo lošu sezonu zbog razloga na koje nije moglo uticati, možda je izgubilo bitan prodajni kanal i aktivno radi na obezbeđenju alternativnog kanala. Preduzeće moguće posluje dobro, ali je jednostavno previše zaduženo, odnosno bilo je preambiciozno kod plana otplate kad je uzimalo kredit. Od izuzetnog značaja je da preduzeće i njegovi vlasnici pokažu što su sami spremni i sposobni da urade na područjima racionalizacije poslovanja, povećavanja prihoda, prodaje poslovno nepotrebne imovine, odnosno poslovnog restrukturisanja. Sve to treba da se pokaže u poslovnom nacrtu, odnosno nacrtu poslovnog restrukturisanja. Nažalost, moram da istaknem da dosta preduzeća (pogotovo manjih) nema kapaciteta za izradu kvalitetnih i ubjedljivih planova restrukturisanja. Dobra banka će klijentu u tome pomoći, a bitno je i povjerenje banke u namjere i sposobnosti klijenta da plan restrukturisanja uspješno implementira.
ANALTIKA: Kakva je uloga vlasnika preduzeća u cilju uspješnog restrukturisanja?
KLEINDIENST: Velika. Uloga vlasnika počinje samom investicijom u preduzeće. Dosta preduzeća ima dobar poslovni model, ali se previše oslanja na dužničko finansiranje, uglavnom preko bankarskih kredita. U tom slučaju je jedan od uslova za uspješno restrukturisanje finansijska pomoć i dodatna investicija vlasnika. Nažalost, puno vlasnika za to nema kapaciteta– u tom slučaju je najbolje rješenje prodaja dijela ili cijelog preduzeća drugom vlasniku, što nije laka operacija, a često postojeći vlasnici nemaju motivacije za prodaju vlasničkih udjela. Preduzeće, koje recimo 90 posto svog poslovanja finansira kreditima (bankarskih ili od dobavljača), a samo 10 posto vlasničkim kapitalom, može da u poslovnom smislu bude odlično, ali teret vraćanja kredita i plaćanja kamata ne može da izdrži. U dosta takvih preduzeća su vlasnici u ekonomskom smislu vlasništvo već izgubili (firma u računovodstvenom smislu ima nešto kapitala, a u ekonomskom smislu taj kapital ne vrijedi ništa), pa takvim klijentima banka teško izlazi u susret. Naime, osnovna logika korporativnih rizika jeste da rizik neuspješnog poslovanja prvo nose vlasnici, a tek onda banka, jer banka za kreditnu podršku klijentu dobija kamate koje su ograničene, a potencijalni profit i prinos vlasnika su neograničeni. Ako se poslovanje preduzeća finansira isključivo kreditima vlasnici ne nose rizik, jer su zbog lošeg poslovanja praktično već sve izgubili.
ANALITIKA: Ko je u većoj mjeri kriv za visok obim loših kredita u bankarskom sektoru – preduzeća ili banke?
KLEINDIENST: Mislim da su i jedni i drugi podjednako krivi, iako presuda o “krivici”, kad već dođe do problema, ne koristi nikome. Preduzeće mora da bude dovoljno odgovorno da se zaduži samo do granice koju može da podnese, a banka da odobri kredite samo do te granice – i za preduzeće i za banku se u tom poslu podrazumijeva da su profesionalci, koji mogu i trebaju da prepoznaju rizike u zajedničkoj komunikaciji. Ponekad se klijenti naljute što im banka ne odobri dodatni kredit na osnovu analize da je preduzeće već na granici zaduženosti, a u suštini takva banka štiti ne samo sebe, nego i klijenta. Naravno da ponekad poslije izvršenog kreditnog posla dođe i do vanrednih događaja, koje je bilo teško predvidjeti. Ti događaji mogu biti sistemski (recimo međunarodna finansijska kriza) ili na nivou preduzeća (recimo požar u ključnom skladištu preduzeća, koji smanji obim prodaje za šest mjeseci). Ipak, ako je poslovni model preduzeća dobar i preduzeće, pa i banka, su kod zaduživanja / kreditiranja ostavili adekvatni prostor za nepredviđene loše događaje, dakle nisu već na samom početku išli na samu granicu, ili je čak prešli. Takvi problemi u saradnji između klijenta i banke su uglavnom rješivi.
ANALITIKA: Podgorički model se odnosi i na kredite građana. Što može da učini građanin, klijent banke koji uđe u poteškoće kod otplate kredita?
KLEINDIENST: U suštini isto što i preduzeće, samo što je kredit građaninu kao proizvod jednostavniji od kredita preduzeću, pa su jednostavniji i mogući argumenti za restrukturisanje. Negdje ranije mi se za savjet obratio prijatelj iz Slovenije, koji je zbog poteškoća firme, u kojoj je radio dugo godina, izgubio posao, a ima stambeni kredit kod banke. Nije znao što da radi, da li da se uopšte obrati banci da iznese problem ili da jednostavno kasni sa otplatom, pa banka možda to neće primjetiti, odnosno brzo reagovati. S obzirom na činjenicu da je u pitanju stručno kvalifikovana osoba, vjerovao je da će novi posao dobiti u roku od pola godine, najkasnije za godinu. Tada sam mu dao savjet koji bih dao svakom klijentu u poteškoćama – odmah se sa svojim problemom obratite banci, objasnite svoje poteškoće, vaš pogled na rješavanje problema i tražite pomoć. Na kraju, i banci je u interesu da klijentu izađe u susret, ali banka treba i jasne osnove za restrukturisanje kredita. Veoma je bitno i da klijentu vjeruje, a tu veliku ulogu igra i ranija korektna saradnja sa klijentom.
ANALITIKA: Šta je po Vašem mišljenju ključno da bi banke u Crnoj Gori odobravale kredite u većem obimu?
KLEINDIENST: Prvo treba da se pitamo da li je odobravanje kredita u većem obimu uopšte korisno. Odgovor je pozitivan ako će se kreditima finansirati korisni i profitabilni projekti, preduzeća i građani koji kredite mogu vraćati. Bankarski sektor u Crnoj Gori, za razliku od prije pet godina, danas raspolaže adekvatnim obimom sredstava da podrži dobre projekte i klijente. Obim kredita privredi će se u najvećoj mjeri povećati ako će firme dobro poslovati, imati dobre i profitabilne projekte, a vlasnici u firme investirati adekvatan kapital. Kreditiranje građana je u najvećoj mjeri funkcija njihovog životnog standarda, odnosno nivoa njihovih plata. Na sve te parametre banke nemaju puno direktnog uticaja, nego ih prate. Na veći kreditni kapacitet klijenata i posljedično veći posao bi pozitivno uticalo i smanjenje obima sive ekonomije, koji je u Crnoj Gori još uvijek visok. Banke kredite mogu da odobravaju samo na osnovu dokumentovanih novčanih tokova. I na kraju, bitan uticaj na kreditnu aktivnost ima i nivo kreditnih kamatnih stopa, koje su u Crnoj Gori još uvijek visoke.
ANALITIKA: Zbog čega su visoke?
KLEINDIENST: Razloga je više. Prvo, kamatne stope na depozite u Crnoj Gori su, uprkos padu u posljednje dvije godine, još uvijek veće nego u Evropskoj uniji. Bankama su depoziti glavni izvor finansiranja i direktno utiču na kreditne kamatne stope – za banke je kod kreditiranja bitna razlika koju ostvare između kamatnih stopa na kredite i kamatnih stopa koje plaćaju na izvore finansiranja. Bitan dio većih kamatnih stopa na kredite je posljedica rizika zemlje, koja je u najvećoj mjeri funkcija procijenjene ekonomske i političke stabilnosti države. Crna Gora se mora zaduživati po većim kamatnim stopama nego recimo Njemačka i normalno je da se to odražava i na kreditne kamatne stope drugim klijentima. Izuzetno bitan uticaj na nivo kreditnih kamatnih stopa ima i sistemska zaštita povjerilaca, koja u velikoj mjeri zavisi od regulative, kvaliteta i brzine rada sudova, kvaliteta i pouzdanosti finansijskog izvještavanja preduzeća, te kvaliteta informacionih baza na koje banke mogu da se oslone kod odobravanja kredita (vezano u velikoj mjeri za nekretnine, koje služe kao kolateral za kredite). U materijalnoj mjeri, nivo kreditnih kamatnih stopa zavisi i od rizika djelatnosti dužnika. Crnogorska ekonomija je relativno malo disperzovana i veliki dio firmi, direktno ili indirektno, zavisi od djelatnosti građevinarstva, investicija u nepokretnosti i trgovine, koje su same po sebi nadprosječno rizične, a banke se izlažu i nadprosječnom riziku koncentracije kreditnog portfelja po djelatnostima. Banke na te izazove odgovaraju striktnijim kriterijumima odobravanja kredita ili većim kamatnim stopama, jer rizike koje preuzimaju moraju pokriti.
ANALITIKA: Što mogu Centralna banka i država uraditi da se kamatne stope u Crnoj Gori smanje?
KLEINDIENST: Mislim da država može uraditi više nego Centralna banka. Ključne izazove sam već ranije naveo, a vezani su za sistemsku zaštitu povjerilaca. Znam da država Crna Gora ulaže velike napore na tim područjima i ide se u pravom pravcu, ali rezultati ne mogu doći preko noći. Naglašavam, iako primarno pričam sa gledišta kreditora odnosno povjerioca, povećanje sistemske zaštite povjerilaca imalo bi pozitivne koristi i za državu i za klijente i za banke. Niže kreditne kamatne stope povećavaju interes za kredite, povećavaju obim profitabilnih investicija sa gledišta klijenata, povećavaju mogućnost klijenata da ih uredno vraćaju, a smanjuju i rizik banaka da krediti ne bi bili uredno vraćani zbog tereta koje klijenti nose u vezi sa otplaćivanjem kredita. Veća kreditna aktivnost, pod uslovom da se finansiraju zdravi klijenti i projekti, na kraju znači veći privredni rast i bolji život građana.
Siniša GORANOVIĆ, portalanalitika.me
