Gdje je nestala srednja klasa?

Sa srednjom klasom povezuje se relativno visok obrazovni nivo zajedno sa profesionalnim kvalifikacijama, vjerovanje u liberalne vrijednosti i slobodno tržište, određen stil života, kulturna samoidentifikacija.

Srednju klasu ne čine ljudi koji imaju prosječna primanja, iako sama sintagma pogrešno upućuje na to.

Kroz istoriju su se u srednju klasu najčešće uvrštavali sitni trgovci, nižerazredni činovnici, vojnici, preduzetnici, imućniji seljaci, sitni zemljoposednici, generalno oni koji čiji su dohoci i imovina nešto iznad prosjeka. Danas srednju klasu čine ljekari, profesori, sudije i advokati, bankarski službenici, radnici u administraciji.

Srednja je društveni sloj koji drži određene pozicije i obnavlja sistem koji je dominantan u društvu. Sam termin je tako amorfan da političari često pominju tu grupu prilikom raznih predloga želeći da stvore što širu podršku.

Generalno se smatra da srednju klasu treba da čine ljudi koji mogu udobno da žive od onoga što zarade, da mogu platiti svoje račune, da mogu izdvojiti dio prihoda za štednju za starost i za finansiranje djece na koledžu, te da mogu sebi priuštiti odmor i zabavu.

Stanovništvo koje pripada srednjoj klasi smanjuje se skoro polovinu vijeka u SAD. U poznim šezdesetim više od polovine domaćinstava u SAD pripadalo je srednjoj klasi, odnosno bila su u centralnom delu dohodovne piramide (zarađujući u dolarima iz 2013. između 35.000 i 100.000 godišnje; dok se na primjer u Francuskoj u srednju klasu svrtava četvoročlana porodica sa minimalnim dohotkom od šest hiljada eura). Oni danas čine tek 43 posto populacije SAD.

Bez obzira na prihode, većina Amerikanaca identifikuju sebe kao srednju klasu. U posljednjih nekoliko godina, najbrže se razvija komponenta nove srednje klase koju čine domaćinstva ljudi starijih od 65 godina. Oni imaju veće penzije nego njihovi vršnjaci prethodnih generacija, dok danas stariji sve češće imaju posao.

Srednju klasu ugrožava praktično urušavanje koncepta socijalne države u Evropi, prije svega usljed postepenog gubljenja globalne tržišne utakmice od Kine ili Indije. Dok je najbogatiji sloj u posljednjih 40 godina snažno povećao svoje bogatstvo, medijalni realni dohodak srednje klase jedva da se promenio.

Sa ekonomskom krizom od 2008. izgubilo se dosta poslova koji donose srednje prihode i dobijeno je puno slabo plaćenih poslova. Ipak, neki znaci nade za srednju klasu su da se sve više stvara poslova u bolje plaćenim kategorijama poput profesionalnih usluga ili zdravstvene zaštite.

Pokazalo se da je najprohodniji put ka srednjoj klasi obrazovanje. U SAD, na primjer, 1992. polovina svih domaćinstava srednje klase imala je nekog od članova sa srednjom stručnom spremom ili niže od toga, dok danas samo 37 odsto srednje klase nije bio na koledžu.

Koristi od višeg nivoa obrazovanja veće su nego ikada prije, i ogledaju se kako u visini zarade, tako i u nekim “socijalnim proizvodima”, poput zdravstvenih usluga. U prilog tome govori podatak da je u 34 zemlje OECD bez posla u prosjeku oko 5 posto visokoobrazovanih (u starosnoj grupi od 25 do 64 godine), dok među onima bez srednjeg obrazovanja čak 14 posto njih nema radno mjesto.

Večernje novosti

Check Also

Nakon kupovine Sberbank u Srbiji, Miodrag Kostić povećava udio u Addiko banci

Iako je kontinuirana kriza u posljednje tri godine mnoge stajala zatvaranja firmi, nema sumnje da …

Leave a Reply

Your email address will not be published.