Juče je bio Međunarodni praznik rada. Obzirom na krizu u kojoj se nalazimo, većina ljudi teži bilo kakvom zaposlenju, a oni zaposleni pak žele veću platu.
No, to nije suština 1. maja., barem tako tvrde na stranicama Basic incomeday-a, kako prenosi Vox. Oni tvrde kako je poanta praznika rada borba protiv iskorištavanja radnika ili nepotrebnog rada. Način na koji bi se takvo nešto postiglo je emancipacija rada, što bi značilo da ljudi mogu da biraju hoće li nešto raditi ili ne i ne pristajati na svakakve uslove rada kao što je to slučaj danas.
Zvuči prilično idealistično, ali oni imaju i način kako bi se to ostvarilo, a to je temeljni prihod.
1. Šta je osnovni dohodak?
Osnovni dohodak je zapravo iznos koji bi svaka osoba trebalo da dobija bez obzira bila zaposlena, nezaposlena, s posebnim potrebama, odrasla, dijete. Osnovni dohodak trebao bi pokrivati sve osnovne životne potrebe građana: hranu, piće, krov nad glavom, režije, te odjeću i obuću.
2. Ko podržava ideju Osnovnog dohotka?
Uvjerljivo najveći zagovornik ove ideje u 20. vijeku bio je liberal ekonomista Milton Friedman.
Većinom je ova ideja bila prihvaćena kod političara ljevice ili centra, kao što su na primjer ekonomisti James Tobini i John Kenneth Galbraith.
Martin Luther King je ovakvo nešto podržao već u svojoj knjizi “Where to Go From Here: Chaos or Community?”, gdje je razvio teoriju kako bi se siromaštvo iskorjenulo uvođenjem nekog garantovanog prihoda.
Na desnici je pak ova ideja ostala neprihvaćena i izložena brojnim kritikama.
3. Je li ideja osnovnog dohotka negdje već sprovedena?
Zapravo ne, ali mnoge zemlje su uvele određene podrške za svoje najugroženije slojeve građana, bonove za hranu ili bilo kakve dodatke da bi svi građani došli do nekog minimalnog prihoda koji bi im omogućio zadovoljavanje osnovnih potreba. Posebno se u tom smislu ističe SAD, ali i ostale razvijene zemlje kao što je Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Njemačka.
Formalno, program osnovnog prihoda su u SAD-u 70.-ih pokušali zaživjeti, ali na kraju nije uspio iako je imao i neke pozitivne posljedice kao što su poboljšanja u zdravstvu ili obrazovanju najugroženijih slojeva.
Što se tiče toga, bi li se danas u SAD-u mogla sprovesti ova ideja, odgovor je sigurno negativan, jer u Senatu takvo nešto nikada ne bi prošlo. No , što se tiče sljedećih godina, nije isključeno da bi ovo moglo zaživjeti.
4. Kako bi osnovni dohodak ugrozio ekonomiju?
Ono što je zapravo najvažnija zamjerka ideji osnovnog dohotka je da bi ljudi postali nezainteresovani za rad. Ako znaju da će ionako dobiti određeni prihod, stan, hranu i ostale osnovne potrepštine, zašto bi se onda izlagali tržištu rada. I ako bi htjeli zaraditi više od osnovnog, mogli bi raditi pola radnog vremena ili koliko sami izaberu i na taj način bi se sve to to negativno manifestovalo za sami proces rada.
Drugi veliki problem koji se pokazao i u SAD-u tokom pokušaja primjene osnovnog dohotka je što su ljudi počeli krivo prikazivati svoje prihode kako bi dobili od države veće svote osnovnog dohotka.
5. Kakva je povezanost robotizacije rada i osnovnog dohotka?
Zapravo, velika. Iako se još nije dogodilo da je rad robota zamijenio ljudsku snagu, to je sigurno neizbježno. Stoga bi osnovnog dohodak bio neko osiguranje ljudima koji ostaju ili strahuju da će ostati zbog posla jer će neki robot preuzeti njihovo radno mjesto.
I kapitalisti imaju itekako koristi od uvođenja osnovnog dohotka, jer zbog krize i velike nezaposlenosti smanjena je i potrošačka moć, pa ljudi slabije kupuju. Kad bi se uveo osnovnog dohodak, mogli bi trošiti jer bi imali prihod.
6. Šta je ljevičarsko u ideji osnovnog dohotka?
Ljevičari su tradicionalno borci za radnička prava i za one socijalno ugrožene. Njihov je krajnji cilj iskorjenjivanje siromaštva. Osnovni dohodak je incijativa kojom bi se to uspjelo, a obzirom da bi do toga došlo do preraspodjele u resursima države, smanjile bi se i društvene nejednakosti. A to je upravo ideja ljevičarskih politika širom svijeta.
Još je jedna vrlo zanimljiva teza proizašla iz osnovnog dohotka, a iznijela ju je filozofkinja Carole Pateman koja je rekla kako bi ideja osnovnog dohotka prvi put izjednačila primanja žene i muškarca, jer nažalost to još nije postignuto u platama.
7. Šta bi osnovni dohodak značio za državnu upravu?
U slučaju prihvatanja ovakve ideje došlo bi do smanjenja broja zaposlenih u državnoj upravi obzirom da bi prestala potreba za mnogim socijalnim programima. Zagovornici ove ideje kažu kako bi se silni novac koji se troši na birokratiju, silne državne agencije i uopšte glomazan državni aparat, puno bolje utrošio kada bi išao u svrhu osnovnog dohotka.
8. Zašto neki ljevičari kritikuju ideju osnovnog dohotka?
Barbara Bergmann je vjerovatno najistaknutiji predstavnik ljevičara koji se kritički postavlja prema pitanju osnovnog dohotka. Ona kaže da bi stavke kao što su obrazovanje, zdravstvo, pomoć za djecu, stanovanje i slično trebali biti dostupni svima. Ako bi postojao uz sve to i osnovni dohodak, država bi propala jer jednostavno ne bi mogla podnijeti sve te rashode.
To je ujedno i najveća kritika ljevičara ovoj ideji. Takvi kritičari smatraju da bi država jednostavno morala uvesti više socijalnih naknada i mjera da pomognu najugroženijim grupama građana.
9. Zašto su konzervativci protiv uvođenja osnovnog dohotka?
Uvođenje osnovnog dohotka uzrokovalo bi redistribucije i preraspodjele državnog novca protiv čega se konzervativci uvijek bore.
Oni ističu i kako bi mnogi zloupotrebljavali sistem osnovnog dohotka lažima i pogrešnim podacima kojima bi predstavljali svoj posjed, kako bi dobili što više novca. Isto tako, ističu kako za tržište rada nikako nije dobro da se uvede osnovni dohodak.
