Ispitivanja mozga kod studenata iz različitih okruženja omogućila su uvid u shvatanje djetinjstva. Važni dijelovi mozga više su razvijeniji kod djece koja su odrasla u ugodnoj okolini. Poboljšani dijelovi mozga su oni koji su najpotrebniji za rješavanje testova.
“Kao što ste očekivali, postoji prava cijena za odrastanje u okolini koja vas ne podržava. Mi to možemo vidjeti ne samo na rezultatima testova i obrazovnim postignućima, nego i u njihovim mozgovima.” tvrdi John Gabrieli, profesor s MIT-a.
Gabrieli vodi tim koji koristi MRI aparate kako bi proučavao mozgove 23 učenika čiji je porodični prihod mali, i 35 učenika koji su odrasli u imućnijim uslovima. Svi su oni bili u dobi od 12 i 13 godina, a oni s niskim prihodima su definisani podobnima za subvencioniran školski ručak.
Imućnija djeca imaju razvijeniji mozak
Djeci su takođe dali sveobuhvatni Massachusetts sistem procjene (MCAS). Djeca čiji roditelji imaju manji novčani prihod pokazala su se lošijim od prosjeka sa samo 57 posto postignutih vještina za razliku od imućnijih učenika koji su postigli 91 posto. Gabrieli je takođe primijetio kako imućniji učenici imaju deblje temporalne režnjeve koji su odgovorni za vid i skladištenje znanja. Koliko god su te vještine bitne, one su posebno istaknute na standardizirovanim tekstovima. Prema naučnicima razlika u debljini korteksa može se pribrojiti polovičnoj razlici u rezultatima učenika na MCAS-u.
No, prihod nije jedina stvar u okolini koja utiče na akademski uspjeh. Siromašan dom iz kojeg se dobija podrška bolji je od bogatog zlostavljačkog doma.
“Rupe u uspjesima učenika, prema mjerenju rezultata testova između učenika s niskim i visokim prihodom, ispunjavaju dugoročan fenomen u američkom obrazovanju, i cjelokupnom obrazovnom sistemu u svijetu.” smatra Martin West s Harvarda.
Potpora može napraviti razliku
Razdvajanje više puteva kroz koje niski prihodi mogu spriječiti bolje rezultate nije efikasno, a svjedočenje efektima na mozgu može pomoći učiteljima ocijeniti relativnu važnost različitih faktora. Moguća objašnjenja uključuju razliku u prehrani, stimulaciji i stresu. Takođe, postoji debata kada se te razlike očituju, a studija počinje uviđati kolika je razlika napravljena značajnim podsticajem prihoda kod roditelja koji se bore u prve tri godine djetetovog života.
“Za mene, to je poziv za djelovanje. Postoje jaki dokazi da je mozak dovitljiv. Naši nalazi ne znače da buduća potpora kod obrazovanja i kod kuće ne mogu napraviti veliku razliku.” tvrdi Gabrieli.
