Igre koje razvijaju preduzetnički duh

Dodajte komentar

Strastveni igrač i tvorac nekih igara Andrew Innes, viši produkt-menadžer Harvard Busines Reviewa i osnivač kompanije Anomia Press, tvrdi da nam takve igre pomažu u usavršavanju vještina potrebnih za učinkovito djelovanje u stvarnom svijetu.

Osim što razvijaju takmičarski duh i izdržljivost, mogu poučiti vještinama koje su nam potrebne upravo u savremenome poslovnom svijetu. U vremenu u kojem se mnogo toga iz naših života preselilo u virtualni svijet, pa su i igre svih vrsta upravo ondje našle novo stanište, nikako ne bi trebalo prestati igrati na ploči jednostavno zato što se igraju timski, ne protiv mašine nego ljudi, kao što je to i u stvarnim situacijama.

Vrijedne lekcije, ali…

Najstarija i najpopularnija svjetska igra na ploči ‘Monopoly’ prva se okrenula upravo biznisu. Kao što otkriva Mary Pilon, autorka knjige ‘The Monopolists: Obsession, Fury, and the Scandal Behind the World’s Favorite Bord Game’ (‘Monopolist: opsesija, bijes i skandal iza najpoznatije svjetske stone igre’), igra je osmišljena s namjerom da bude alat za učenje. Izvornu verziju, poznatu kao ‘Igre stanodavca’ (The Landlors's Game), izumila je Amerikanka Elizabeth Magie početkom 20. vijeka kako bi igrači naučili sve o zlu monopola nad zemljom te porezu na vrijednost zemljišta kao lijeka protiv monopolu u skladu s učenjem ekonomista Henryja Georga.

Tokom vremena, dok se reklama širila usmenom predajom, fokus igre pomaknuo se dalje od tih progresivnih političkih korijena, a centralna tema postala je stvaranje monopola i stečaj protivnika. To je igra koju su najprije Charles Darrow, a poslije Parker Brothers, pretvorili najpoznatiju igru na svijetu, kakvu danas znamo.

A što doista možemo naučiti iz savremene verzije ‘Monopolyja’? Svakako, shvaćanje brojaka vezanih uz povrat investicija (ROI), tvrdi Innes. A isto tako umjetnost dogovaranja, jer u Monopolu rijetko kad možete nametnuti svoju igru, umjesto toga morate kupiti zemljišta na koja ste stali i pregovarati s drugim igračima kako biste ojačati svoj položaj na tabli za igru. To su vrijedne lekcije, naravno. Međutim, mnogo više vještina treba naučiti u običnome radnom životu. Što je s kreativnošću, inovativnošću, timskim radom, empatijom i upravljanjem resursima? Mnogim novijim inventivnim igrama to je ne samo centralna temama nego one takođe naglašavaju ili podstiču rezultate najsličnije saradničkim pobjedama, danas toliko poželjnima u kompanijama i između njih.

Nove, pametne igre

Tako se za ‘Pictionary’ može reći da očito zahtijeva istančane vještine posmatranja i empatije na bazi znanja, na primjer šta možete brzo skicirati da vaši saigrači odmah shvate? ‘Clue’ je kreiran na temelju klasičnih detektivski roman i njihovih zapleta s motivom ‘ko je ubica’ te tako pomaže izoštriti sposobnost deduktivnog rasuđivanja igrača. Poruka ‘Craniuma’ (engl. lobanja) jest da svako ima jedinstvene prednosti; i zabavna je jer svakom igraču pruža priliku da najjače adute pokrene korak naprijed. Čak i ‘Trivial Pursuit’, pogotovo kada se igra timski, može naučiti igrače vrijednosti različitih skupova znanja.

Čemu mogu poučiti

The Extraordinaires’ još je manje tradicionalna igra. Umjesto da pokrećete pione po tabli, igrači se nađu u dizajnerskom proizvodnom studiju i dobijaju kartice koje portretiraju posve različite likove, od tinejdžera vampira, opsjednutih robota, atletskih sirena koje rade u podvodnom sushi baru. Zadatak je igrača da dizajnira proizvode za te kupce primjenjujući klasična načela dizajnerskog razmišljanja. Ta igra takođe pruža veliku priliku za razvoj višeslojnog i multidimenzionalnog razmišljanja jer nakon što ste osmislili svoj koncept proizvoda, podstaknuti ste još ga poboljšavati.

Power Grid’ (‘Električna mreža’) prava je poslovno inspirisana igra koja se koncentriše na osjetljivu ravnotežu između održavanja infrastrukture vaše elektrane i ulaganja u novije, s učinkovitijim tehnologijama koje iskrsavaju tokom igre. I dalje težite da nadigrate protivnike, ali razvoj suptilnih vještina promišljanja, pregovaranja i odlučivanja u njoj je mnogo izraženija nego u ‘Monopolu’.

– Odrastajući, istina, nikad nisam volio ‘Monopol’ antagonistički etos ‘pobjednik nosi sve’. Osim toga, moj je rođak uvijek pobjeđivao. Ali igrao sam stotine igara u životu, zbog igre, a i posla, i moj odgovor naglašeno je ‘da’. Mnogo iskustava i spoznaja o ograničenjima možemo izvući iz njih. Guraju nas u središte pažnje, tjeraju nas da komuniciramo na neuobičajene pa i neugodne načine ili podstiču da učinimo ogromne skokove u razmišljanju. ‘Monopol’ možda može biti najomiljenija igra s poslovnom temom, no nije nužno najbolja za usavršavanje vaših vještina upravljanja i više vas, zapravo, ne uči svemu drugom nužnom za pobjedu, odnosno poslovanje u sadašnjim vremenima – zaključuje Innes.

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *