Maloprodajne cijene goriva na benzinskim pumpama od danas su ponovo jeftinije, šesti put zaredom od oktobra, ali to prema tvrdnjama prevoznika i pekara neće uticati da oni smanje cijene svojih proizvoda. Oni tvrde da i sada posluju na granici isplativosti.
Litar supera 98 i 95 jeftiniji je za tri centa i od danas koštaju 1,1 i 1,07 eura, dok je cijena eurodizela niža za četiri centa i iznosi 0,99 eura. To je prvi put od 2009. da dizel košta manje od eura, pišu današnje Vijesti.
Prošle godine gorivo je bilo najskuplje od aprila do početka avgusta kada su super 98 i 95 koštali 1,4 i 1,37 eura, a dizel 1,27 eura. Cijene su sada niže za 22 odsto.
Najveće cijene goriva proteklih godina bile su u februaru 2013. kada su super 98 i 95 koštali 1,45 i 1,42 eura a đuzel 1,32 eura. Upravo tada su prevoznici povećali cijene karata.
Cijene električne energije za preduzeća smanjena je od avgusta od 1,2 do 2,2 odsto zavisno od jačine naponske mreže, što takođe utiče na konačnu cijenu mnogih proizvoda.
Vlasnik pekare Primat Slavko Pajović za “Vijesti” je kazao da, uprkos smanjenju cijena goriva, ne treba očekivati niže cijene pekarskih proizvoda. Ocjenjuje da bi jeftinije goriva moglo da doprinese samo da pekarska industrija ublaži gubitke koje sada ima.
“Cijene pekarskih proizvoda su smanjene do te mjere da su čak i ispod cijena koštanja. Smanjene su zbog konkurencije, svih nevolja koje su se dešavale na tržištu, slabe kupovne moći i ogromnih problema na reakciji proizvođači trgovci”, istakao je Pejović.
Cijene osnovnih vrsta hljeba iznose od 50 do 70 centi, a ponekada u akcijama nekih marketa budu i niže.
Pejović tvrdi da je od početka krize došlo do smanjenja cijena proizvoda ali da im trgovci nameću visoke rabate zbog čega su prinuđeni da snize cijene kako bi bili konkurentni.
Rabat je popust trgovcu koji mu odobrava proizvođač zbog količine prodate robe. Crnogorski pekari i ranije su tvrdili da ih trgovci ucjenjuju i traže rabat od 30 odsto, kako bi baš njihove proizvode stavili na svoje police.
“Cesto se dešava da snižavamo cijene zbog rabata pa nam na kraju proizvodna cijena bude do 36 centi što je neodrživo za pojedine proizvode. Izlazimo sa prodajnom ispod cijene koštanja”, kazao je Pajović.
Prevoznici sada takođe neće smanjivati cijene voznih karata, ali najavljuju da će “razmisliti” o tom potezu ukoliko bude dodatnih pojeftinjenja. Cijena karte u gradskom prevozu je 70 centi. Vlasnik preduzeća ,,Bu latović trgopolje” Božo Bu latović kazao je “Vijestima” da nema uslova za snižavanje cijena karata, jer im je sa ovim cijenama goriva i karata poslovanje na ivici rentabilnosti.
“Ne utiče samo cijena goriva na iznos karata, nego ima i ostalih uzročnika. Tu su registracije, a i pojačanje kontrole oko tehničkog pregleda iziskuje mnogo veće troškove. Traže i najmanju sitnicu, a to povećava troškove”, kazao je Bulatović.
U Centru za zaštitu potrošača smatraju da bi trebalo da dođe do pada cijena hljeba i prevoza, ali ih ne očekuju. Predsjednik Centra Olga Nikčević kazala je da to potvrđuje dosadašnja praksa kada su cijene stalno povećavane kada su cijene inputa uvećavane, dok se nikada nije desila suprotna situacija.
“Ostaje da sačekamo i da vidimo da li će ,možda,doći da do smanjenja. Nažalost država ne može da reaguje zbog liberalizacije tržišta”, kazala je Nikčević.
Predsjednik Savjeta za zaštitu potrošača i pomoćnik ministra ekonomije Jovo Rabrenović kazao je da bi sasvim normalno bilo očekivati da dođe do smanjenja cijena pekarskih proizvoda i usluga prevoza ako se one formiraju skladu sa inputima u koje spada i gorivo.
“U kojoj mjeri bi trebalo da se smanje cijene to je teže definisati. Smatram da bi i drugi proizvodi koji su povezani sa cijenama goriva trebalo da pojeftine. Konkretno kada pojeftinjuju troškovi za uvoz nekih roba, onda bi bilo logično da te robe budu jeftinije u tr govčkim lancima, odnosno, krajnjim korisnicima”, kazao je Rabrenović.
On je naveo da država ne može uticati na formiranje cijene, kao što je to mogla ranije, zbog liberalizacije tržišta i njihovog slobodnog formiranja.
“Potpisnici smo međunarodnih sporazuma koji se ne mogu kršiti. Trgovci bi u skladu sa poslovnom politikom, potrebama i platežnim mogućnostima potrošača trebalo da prihvate realnosti da snize cijene. Mislim i da im je bolje da snize cijene jer će onda građani biti u mogućnosti da u većim količinama kupuju neke proizvode. Recimo, ako se snizi cijena hljeba neko će se opredijeliti da uz to kupi još neki proizvod. Slično je i sa uslugama prevoza” kazao je Rabrenović.
Sada sa 20 eura može da se pređe i do 100 kilometara više
U odnosu na cijene iz aprila prošle godine, koje su važile sve do 11. avgusta kada je počelo njihove postepeno smanjenje, vozač putničkog automobila sada sa potrošenih 20 eura može da pređe od 50 pa i do 100 kilometara više u zavisnosti od vrste goriva i potrošnje automobila.
Tada se sa 20 euro moglo kupiti 14,3 litra supera 98, a sada skoro četiri litra više odnosno 18,2. Supera 95 tada se moglo kupiti 14,6 li-
tara, a sada 18,7 litara. Najveća razlika od 4,5 litara je kod eurodizela, kojeg se za 20 eura tada moglo kupiti 15,7 litara a sada 20,2 litra. Automobili prosječno na 100 kilometara najčešće troše od 4,5 do sedam litara, zavisno od snage motora, vrsta goriva i da li je u pitanju gradska ili vožnja na otvorenom putu. Maksimalne potrošnje od 12-13 litara na 100 kilometara važe najčešće za džipove sa velikom snagom motora.
Svađa pekara i trgovaca na štetu kupaca
Pekari su i ranije razloge za poskupljenje ili to što smanjuju cijene hljeba prabacivali na trgovce. Prvi javni sukob oko cijene desio se u ljeto 2010. Pekari su tada najavili da će zbog poskupljenja sirovina i energenata i odnosa trgovaca cijenu najjeftinijeg hljeba povećati sa 50 na 70 centi. Tada se umiješalo i Ministarstvo poljoprivrede koje je bilo zaprijetilo i vanrednim mjerama uticaja na tržište, i trgovce pozvalo da smanje rabat (popust koji traže od proizvođača zbog prodate količine) sa 30 na 8 do 10 odsto koliko je “uobičajno za hljeb”. Tadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović je upitio javni apel pekarima i trgovcima da nađu način da održe stabilnost cijena osnovne namirnice, jer visok rabat u konačnom plaćaju potrošači.
Pekari i dalje imaju problem da moraju da prihvate uslove trgovaca kako bi prodavali hljeb na njihovim policama. Ti us lovi su rabat od 30 odsto, kao i da trgovcima moraju poslati određenu količinu hljeba bez obzira na prodaju i da trošak za ne prodate komade pada samo na proizvođača. Pekari su tvrdili da im ti troškovi jednako učestvuju u cijeni kao i sirovine i energenti. Trgovci su tada kazali da i oni imaju troškove i da ima pekara koji im nude bolje uslove. Svi ovi problemi i dalje postoje a konačnu cijenu plaćaju potrošači.
