Samopromocija može biti neugodna za mnoge ljude, osim možda za Amerikance, kojima je to ‘nacionalni sport’ razvijen do ridikuloznih razmjera. Nesumnjivo su superiorni u ličnom brendiranju.
No čak i za mnoge Amerikance to je zalogaj koji teško mogu progutati, tvrdi Dorie Clark, marketinški strateg i profesionalna govornica, profesorica na poslovnoj školi Faqua na Univerzitetu Duke te autorka bestselera ‘Otkrijte sebe, ponovo’ (Reinventing You).
Nije, naime, nimalo lako odgovoriti na pitanje kako osigurati da vaš talent ne prođe neprepoznat, a istovremeno ne otuđiti od sebe svoje kolege i ne izgledati kao hvalisavi kreten.
Prvi je korak razumijevanje prave vrijednosti samopromocije. Jasno je da možete dobiti bolje ponude za posao ili atraktivnije zadatke ako se na vas gleda kao na ‘zvjezdanog’ izvođača, poslovnog golgetera.
No nije sve na vama, što je koristan podsjetnik za ljude koji zaziru od ličnog brendiranja bojeći se karikiranja samih sebe. Umjesto toga, kada se promovišete na pravi način, to je win-win situacija za sve.
Bez tumačenja
Sljedeći korak je da se usredsredite na činjenice, a ne tumačenja. Nitko ne može raspravljati ako kažete da ste strastveni u pogledu društvenih medija ili aktivni bloger već više od deset godina ili da imate X broj sljedbenika na Twitteru. No ako se prozovete stručnjakom za društvene medije svi će se upustiti u raspravu s vama i nastojaće da vide na koliko čvrstim temeljima stojite.
Bez obzira na područje stručnosti, ljepše je i primjerenije ako vas drugi ljudi ‘krste’ stručnjakom, kaže Clark dodajući da se i sama u svojoj poslovnoj biografiji koristi citatima nekoliko časopisa koji su joj dodijelili status odnosno prefiks priznate, uvažene i često citiranog stručnjaka.
No s druge strane drsko izgleda kada to učinite sami, tako rizikujete mnogo negativnih reakcija. Stoga ne čudi, dodaje Clark, da poznati autor i osnivač jedne od vodećih agencija za marketing društvenih mreža, vlasnik kompanije za veleprodaju vina i videobloger Gary Vaynerchuk tvrdi da je 99,5 posto stručnjaka na društvenim medijima samoprozvanih klovnova.
Važna je priča
Važno je da pokažete svoje znanje u pričama, a ne riječima. Naime, govoreći ‘Ja sam odličan u privlačenju investitora’ zvučite prilično egoistično i samodopadno. Ali dijeleći s drugima uvjerljivu priču o tome kako ste posložili ideju privlačenja financiranja omogućujete drugima da sami zaključe o vašim vještinama, diskretno, ne eksplicitno.
Takođe, istraživanja su pokazala da mozak slušaoca izloženih pričama pokazuje veću električnu aktivnost, više dijelova mozga na uređajima zasvijetli i slušaoci su doslovno uronjeni u taj trenutak s govornikom, odnosno osobom koja priča priču. I to dakako ostavlja daleko dublji utisak. Svakako, slušaoci će čuti vaše riječi ako ste zanimljivi, ali priča im omogućuje da je osjete.
U cilju samobrendiranja želite se osigurati i da su vaše priče relevantne. Ako razgovor krene, na primjer, u smjeru startupova, savršeno je prikladno u tom trenu spomenuti da ste pokrenuli jedan i podijeliti priču o svom uspješnom potezu. Ali ako se vidljivo naprežete i trudite usmjeriti razgovor u svom smjeru (‘Kad već govorimo o košarci, jesam li spomenuo svoj novi poduhvat u oblaku?’), ljudi će se isključiti od vaših nastojanja sve zbog nespretnosti i antipatičnosti pristupa.
Samopromocija najbolje funkcioniše kada se sprovodi prirodno i bez ‘silovanja’ jer želite organski doprinijeti razgovoru i temi, ne osvojiti svjetla reflektora.
‘Kao što sam spomenula u svojoj knjizi ‘Otkrijte sebe, ponovo’, bolje je ako možete angažovati istomišljenika (supilota) koji leti uz vas i koji će u odgovarajuće vrijeme spomenuti vaše ime i relevantna postignuća’, sugeriše Clark.
Poniznost je ključna
Napokon, čak i kada sami sebe promovišete, bitno je znati pokazati poniznost. To ni na koji način ne znači skrivanje vaših sposobnosti. No to zahtijeva određenu dozu osjetljivosti na činjenicu da neki uspjesi mogu kreirati kod drugih osjećaj ljubomore ili neadekvatnosti, a najmanje što prilikom uspjeha želite je da vas razdvoji od drugih ili da budete jedini koji si čestitate na uspjehu.
Takođe, kada djelujete s dozom iskrene poniznosti i promišljene samopromocije, to je i izvrsna prilika da drugima oko sebe date ‘kredit’ za njihove zasluge. Na primjer, ako ste radili u Kini i neko vas zapita o jezičkim vještinama koje imate, možete reći ‘Tečno govorim mandarinski’ i ostati na tome ili odgovoriti mnogo gracioznije i s više konteksta nešto poput ‘Srećan sam što je moja srednja škola nudila kurseve na mandarinskom, pa sam ga studirao dugi niz godina i bio u mogućnosti naučiti ga tečno’.
Vaš je uspjeh i dalje impresivan, ali ste svoje vještine istakli tako da se druga osoba nije počela osjećati loše. Takođe, je važno imati na umu da poniznost nije isto što i omalovažavanje. Omalovažavanje vlastitih vještina može, istina, biti dobra samopromocijska strategija u nekoliko zemalja, posebno azijskih, ali u SAD-u, pa i u EU rizikujete da se prikažete nesposobnim (‘Ako sam kaže da nije dobar u mandarinskom jeziku, onda vjerovatno nije’) ili neiskrenim i pokroviteljski nastrojenim. Umjesto toga, budite ponizni, ali realni.
Ljudi često bježe od samopromocije zbog straha da će otuđiti svoje kolege i razviti reputaciju razmetljivog hvalisavca. No to ne mora biti tako. Umjesto toga, lično brendiranje može pomoći vama i vašoj kompaniji tako što drugima olakšava shvatiti gdje ste izvrsni, što ste sposobni učiniti i tako osigurati da se vaši talenti budu iskorišteni na najbolji mogući način.
