Kada su željena radna mesta u pitanju, dame su u nezavidnijem položaju od muškaraca. Barem tako kaže Tara Sophia Mohr, pisac i stručnjak za trening žena- lidera.
Međutim, ono što je iznenađujuće je da su najčešće one same odgovorne za takvu situaciju. Kako i zašto se to dešava?
Mohr je o tome pisala magazin “Harvard Business Review”, i navodi da, sudeći prema jednom izvještaju kompanije “Hewlett Packard”, muškarci šalju prijave za određene pozicije onda kada misle da zadovoljavaju bar 60 odsto potrebnih kvalifikacija, dok se žene prijavljuju samo onda kada misle da ispunjavaju 100 odsto zahtjeva.
Žene prema njenom mišljenju, ako vide da ne ispunjavate uslove pomisle “Koja je svrha?”, ali upravo u tome leži problem. Dok žene pokušavaju da poštede sebe zamaranja i uštede vrijeme, pa prelaze na sledeći oglas, jača polovina će za svaki slučaj ipak pokušati i – ponekad dobiti radno mjesto.
“Oni koji se obično ne prijave nikada ne uzimaju u obzir da možda posjeduju neku vještinu ili osobinu koja će ostaviti dobar utisak na poslodavca i na taj način predstavljati kompenzaciju za nedostatak iskustva koje je se traži u oglasu”, navodi Mohr.
Na kraju krajeva, mnogi poslodavci svjesni su prilikom sastavljanja oglasa da postavljaju nerealne zahtjeve koje većina kandidata ili čak nijedan kandidat neće moći da ispuni.
“Ovi podaci bi zato trebalo dobro da otvore oči onim damama koje su do sada izbjegavale slanje radnih biografija na pozicije za koje su vjerovale da ne ispunjavaju uslove, i da shvate da ne igraju svi igru po istim pravilima”, dodaje Mohr.
