Čovječanstvo ne može priuštiti još deceniju kapitalizma?

Naomi Klein je zvijezda američke ljevice. U dobi od 44 godine, ta je književnica i aktivistkinja već dvaput napisala djela koja su čitateljstvo natjerala da izađe iz zone ugodnosti i počne preispitivati stvari koje uzimaj zdravo za gotovo – kupovinu, poziciju SAD-u u svjetskom poretku i katastrofalne učinke ideologije slobodnog tržišta.
Njena prva knjiga – ‘No logo‘ – tematizuje odnos snaga između brendova te potplaćenih i iskorištavanih radnika u Aziji koji izrađuju te brendirane proizvoda u nehumanim uslovima, kao i Amerike i Evrope koje konzumiraju takva brendirana ‘dobra’. Knjiga je postala priručnik antiglobalizacije.
Nakon sedam godina izašla je njena druga knjiga, ‘Doktrina šoka’, u kojoj Klein analizira način na koji su ratovi, politički udari i prirodne katastrofe korišteni kao izgovor za uvođenje mjera slobodnog tržišta.

U međuvremenu je izdala novu knjigu koja tematizuje odnos kapitalizma i klime. Zove se ‘Ovo mijenja sve: Kapitalizam protiv klime’, a autorkin je cilj pokušati da izazove masovne pokrete koji će rezultirati radikalnim potezima nužnima za izbjegavanje globalne ekološke katastrofe, ali i za regulisanje kapitalizma u današnjem obliku.
‘Problem je u kapitalizmu, ne u ugljeniku’

Ona tvrdi da klimatsku problematiku promišljamo pogrešno – problem je u kapitalizmu, a ne ugljeniku, odnosno problem je u ideologiji koja nas je od osamdesetih dovela do uništavanja planete i produbljivanju nejednakosti.
“Mislim da smo na prekretnici. Prije 25 godina, kada se globalno otopljavanje tek počelo pojavljivati kao tema među naučnicima, svjetske vlade bile su previše zaokupljene idejom da tržište ne bi smjelo biti ograničeno ni na koji način. U tom istom vremenu, broj auto traka širom svijeta porastao je sa dvije na šest”, objašnjava Klein.

Ideja za pisanje knjige o odnosu globalne ekonomije i klimatskih promjena pojavila se 2009. godine, u vrijeme klimatskog samita UN-a u Kopenhagenu, poznatog kao primjer neuspjeha međunarodne diplomatije. Lideri iz Afrike i malih ostrvskih država južnog Pacifika, zemalja koje se polako utapaju zbog porasta nivoa mora, zahtijevali su hitne i rigorozne mjere, ali su vođe bogatih zemalja ocijenili kako su takve mjere loše za ekonomiju i odbacili ih u strahu da će ih koštati glasova u matičnim državama.

Temeljna teza

Čitateljima n jenih prethodnih knjiga, temeljna teza će zvučati poznato – kapitalizam je, otkad je ‘pušten s lanca’ 1980-ih, povećao jaz između bogatog i siromašnog stanovništva. Prema podacima iz prošle godine, tri posto najbogatijih posjeduje 55 posto ukupnog svjetskog bogatstva – 1989. ta je frapantna brojka iznosila 45 posto. ‘Donjih’ 90 posto je u posjedu svega 24,7 posto svjetskog bogatstva.
Klein tvrdi da su ogroman jaz između jedan posto najbogatijih i ostatka svijeta te nemogućnost lokalnih vlasti da preuzmu kontrolu posljedice globalnog kapitalizma. Dodaje da su ekološke grupe potrošile gomilu vremena pokušavajući uvjeriti milijardere i vlasnike velikih kompanija da usvoje klimatski održive mjere, ali ekonomije i dalje izbacuju ogromne količine ugljenika, što otežava pokušaje revitalizacije klimatskih uslova.
“Potrebna nam je ideološka bitka. I dalje je politički nezamislivo zagovarati jasne kaznene mjere protiv zagađivača, pogotovo kada je riječ o SAD”, tvrdi Klejn.

U jednom posebno šokantnom poglavlju, Klein piše o tome kako je najveća američka ekološka grupacija, Nature Conservancy, došla do novca naftom i gasom iz bušotina u dijelu Texasa predviđenom za ‘očuvanje’ te o geoinženjerskim potezima kao što su vještački oblaci, simuliranje vulkanskih erupcija i slično. Posebno osuđuje ‘parade’ milijardera koji golemim donacijama pokušavaju ‘pomiriti’ kapitalizam i klimatske promjene. Smatra to opasno idejom i naglašava kako je, nakon dvije decenije, vrijeme da dođe do promjene strategije.
“Mislim da je vrijeme da kažemo ‘Ok, probali smo na vaš način, ali ne možemo priuštiti još jednu decenniju tog načina”, kaže ona.

Klein ne očajava. Tvrdi da postoji nova vrsta ekološkog aktivizma, spremnijih da se okome na korporacije te zaključuje da se približavamo tački promjene.

Check Also

Bank of America: Do 2028. Kina postaje najveća svjetska ekonomija

Ekonomistkinja iz Bank of America Helen Kiao, rekla je da Kina ima dobre šanse da …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *