Niccolo Machiavelli, renesansni političar, književnik i filozof, izrekao je slavnu rečenicu ‘Sigurnije je biti onaj koga se boje nego onaj koga se voli.’ Je li moguće taj savjet primijeniti na poslovnim pozicijama današnjice?
Svi zaposleni priželjkuju izvrsne i simpatične menadžere, ali rijetki uživaju tu povlasticu. Međutim, je li to ono što menadžere čini izvrsnima? Neki tvrde da je učinkovitije koristiti taktiku straha da bi se došlo do rezultata. Drugi tvrde da su menadžeri koji podržavaju svoje zaposlene najproduktivniji. Ko je u pravu?
‘Čudovišni menadžeri’
Većina ljudi je barem jednom u životu doživjela radni odnos s ovom vrstom menadžera. Njima se obično dodjeljuju raznorazni nadimci kao što su ‘kreten’ i varijacije na temu. To su oni šefovi koji u praksi sprovode mikromenadžment, koji vam se naginju iznad ramena i izvikuju naredbe dok se vi preznojavate. Kada su ljuti, cijela kancelarija je toga svjesna. Psuju, upiru prstom, favoriziraju neke zaposlene, arogantni su i dvolični. Oni kancelarijom vladaju čeličnom šakom i svima nameću vlastiti autoritet. Zbog njih se osjećate neugodno na radnom mjestu. Vodi li to do veće produktivnosti? Je li to ispravan pristup?
‘Menadžer mesija’
Možda ste ipak doživjeli drugu stranu priče – menadžera koji poštuje zaposlene, zna kako motivisati tim, stvara pozitivno radno okruženje za sve zaposlene i čini čuda u kriznim situacijama. Takvi menadžeri su uvijek pozitivni i energični, uvijek se ponašaju profesionalno, pokazuju zaposlenima da im je stalo do njihovog rada i da ih cijene. Oni priznaju zasluge drugih, prepoznaju trud i nagrađuju izvrsne radnike. Primjenjuju u praksi ideju fleksibilnosti i pomažu zaposlenicima da održe balans privatnog i poslovnog života.
Pod takvim su vođstvom zaposlenici nerijetko motivisani i produktivniji.
Presuda
Produktivnost je blisko vezana uz pozitivno radno okruženje. To zaposlene drži motivisanima i angažovanima. Stoga je možda pametnije biti menadžer kojeg tim zaposlenih voli i cijeni, nego onaj od kojeg svi strahuju.
